Rječnik francuskih filozofa sedamnaestog vijeka

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Rječnik francuskih filozofa sedamnaestog vijeka (The Dictionary of Seventeenth-Century French Philosophers)[1] rječnik je filozofskih spisatelja u Francuskoj koji su djelovali od 1601. do 1700. Rječnik je uredio Luc Foisneau. Izmijenjeno i prošireno francusko izdanje objavljeno je 2015.[2]

Sadržaj[uredi | uredi kod]

Rječnik francuskih filozofa sedamnaestog vijeka po abecednom redu predstavlja djela 582 filozofska spisatelja nastala između 1601. i 1700. Polazeći od najšireg značenja pojma filozofija u sedamnaestom stoljeću, rječnik predstavlja svojevrsnu enciklopediju ranomoderne misli obuhvaćajući različite intelektualne tradicije, od skolastičke filozofije do književnosti, pjesništva, politike, umjetnosti i znanosti. Ovaj rječnik ukazuje na načine na koje životi i djela čak i manjih pisaca mogu otkriti dotad neotkrivene veze između struja mišljenja, teorija znanja te religijskih i političkih privrženosti.[3]

Rječnik je objavljen u Londonu i New Yorku u decembru 2008., a nastao je kao dio međunarodnog intelektualnog projekta kojim se navedene teme, u periodu od 17. do 20. vijeka pokrivaju u različitim zemljama.[4] Ova inovativna metoda proučavanja filozofije je jedinstvena jer omogućuje da do izražaja dođu i relativno nepoznati autori, a navedeni je pristup zastupljen i u francuskom izdanju rječnika: Dictionnaire des philosophes français du XVIIe siècle: acteurs et réseaux du savoir. Francusko izdanje proširilo je polje istraživanja sa 108 dodatnih odrednica te s osam tematskih uvoda koji, nakon predgovora Luca Foisneaua, ukazuju na različite moguće intelektualne puteve: francuski kartezijanci (Emmanuel Faye); skolastička filozofija i teologija (Jacob Schmutz); libertinci i slobodno mišljenje (Isabelle Moreau), skrivena misao (Gianni Paganini); znanosti (Philippe Hamou); teorije umjetnosti (Carole Talon-Hugon); religijske kontroverze i rođenje književne republike (Antony McKenna); filozofska mjesta, društvenosti i prakse (Stéphane Van Damme).[5] Francuska verzija također sadrži povijesni indeks koji na više od 300 stranica pruža biografske i bibliografske podatke što predstavlja posebno korisnu pomoć u istraživanju.[6]

Doprinosi[uredi | uredi kod]

Na izradi Rječnika su radila ukupno 167 istraživača, iz 9 različitih zemalja (Francuska, Njemačka, SAD, Velika Britanija, Kanada, Nizozemska, Italija, Švicarska i Češka). Među njima su i sljedeći istraživači : Roger Ariew, Séverine Auffret, Laurent Avezou, Ann Blair, Olivier Bloch, Laurent Bove, Jean-Charles Darmon, Philippe Desan, Emmanuel Faye, Jean-Pierre Faye, Luc Foisneau, Daniel Garber, Catherine Goldstein, Thierry Gontier, Philippe Hamou, Thierry Hoquet, Jacques Le Brun, Franck Lessay, Jacqueline Lichtenstein, Antony McKenna, Noel Malcolm, Jean-Marc Mandosio, Rémi Mathis, Isabelle Moreau, Steven Nadler, Sophie Nicholls, Gianni Paganini, Martine Pécharman, Lawrence Principe, Andrew Pyle, Tad Schmalz, Jacob Schmutz, Jean-Fabien Spitz, Carole Talon-Hugon, Michel Terestchenko, Stéphane Van Damme, Philippe Vendrix, Eliane Viennot, Jean-Claude Vuillemin.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Luc Foisneau (ed.
  2. Luc Foisneau (éd.), avec Elisabeth Dutartre-Michaut et Christian Bachelier, Dictionnaire des philosophes français du XVIIe siècle: acteurs et réseaux du savoir, Paris, Classiques Garnier, 2015, 2138
  3. http://fs.oxfordjournals.org/content/65/4/528.1.extract
  4. http://www.bloomsbury.com/us/search?q=Dictionary+of+seventeenth-century+french+philosophers&Gid=1
  5. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-11. Pristupljeno 2016-02-24. 
  6. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-24. Pristupljeno 2016-02-24.