Rizalit

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Osteiner Hof, Mainz, barokno zdanje sa središnjim i dva ugaona rizalita, 1752.

Rizalit (od njemačke riječi Risalit) je za naziv za istaknuti dio pročelja neke građevine, koji u cijeloj svojoj visini izbija iz zidne mase, najčešće obliku poligonalne, pravokutne, ovalne ili kružne izbočine, a svojim završetkom može nadvisivati krovnu masu građevine koju raščlanjuje.

Rizalit se u različitim oblicima javlja još u profanoj arhitekturi antike i srednjeg vijeka, te u pravilu ima dominantno obrambenu funkciju. U novom vijeku funkcija mu je pretežito dekorativna, premda za oba ta pravila postoje i neke iznimke.

Prema svojem položaju, rizaliti mogu biti središnji, ugaoni i pobočni.

Središnji i pobočni osobito su česti u feudalnoj arhitekturi dvoraca i palača novoga vijeka.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Jadranka Damjanov; Ksenija Radulić: Rizalit, Umjetnost (Likovne umjetnosti), 3. izdanje, Zagreb, 1967., str. 216
  • Ana Deanović: Rizalit, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 4, Zagreb, 1966., str. 101


Veze[uredi - уреди | uredi izvor]