Ritam zločina

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Ritam zločina je jugoslavenski igrani film iz 1981. koga je režirao Zoran Tadić. Zaplet, temeljen na scenariju Pavla Pavličića je smješten u Zagreb gdje protagonist (koga glumi Ivica Vidović) upoznaje umirovljenog statističara (koga glumi Fabijan Šovagović), sposobnog da na temelju statistike do posljednjeg detalja predvidi mjesto i vrijeme svakog krivično djela. Snimljen u crno-bijeloj tehnici, Ritam zločina je več 1980-ih stekao status jednog od najboljih filmova hrvatske i jugoslavenske kinematografije.

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Sredovječni samac Ivica, profesor povijesti i zemljopisa, stanuje u Trnju, četvrti koja uzmiče pred širenjem novih zagrebačkih naselja. I Ivičina je obiteljska kuća predviđena za rušenje. Time se njegovo osamljeničko obitavanje u njoj, samo povremeno oživljavano posjetima prijatelja i tete koja dolazi pospremiti, bliži kraju. Stoga mu se začudnim čini nenadani posjet umirovljenoga geometra Fabijana, koji dolazi sa zamolbom da bi unajmio sobu. Ivica udovoljava simpatičnom čudaku i s tim podstanarstvom njegova svakodnevica dobiva dimenziju fantastike. Naime, Fabijan je strastveni hobist, a njegov je hobi statistika zločina. Malo-pomalo, Ivično je zanimanje sve izrazitije, a Fabijan ga upućuje u sve osobitosti svojega bavljenja: »brižljivo je kupovao novine... osobito večernje koje donose najviše vijesti o kriminalu, pažljivo je izrezivao članke i crtice iz sudskih i kriminalističkih rubrika... imao je više fascikala s razvrstanim, sistematiziranim i komentiranim izrescima iz novina... napravio je on na svome stolu... niz tablica, brojidbenih kolona i pokazatelja. Klasificirao je zločine po motivu (ljubomora, grabež, samoobrana, nehat, osveta), po socijalnom sloju (skitnice, radnici, službenici, inteligencija), po broju žrtava (jedna, dvije, tri, više), po oružju i oruđu kojima je zločin izvršen (revolver, nož, kolac, boca, bokser, kamen, šaka, otrov, konopac i drugo), po dužini istrage, po spolu i dobi počinitelja, po mjestu gdje se zločin zbio, po gradovima... osobito se bavio svojim gradom, Zagrebom, njega je najprije proučio i najpomnije pratio...«

Sustanarski odnos dvojice osamljenika prerasta u stidljivo prijateljstvo gotovo urotničkoga karaktera. Produbljivanje Fabijanovih statističkih spoznaja do uočavanja pravilnosti, svojevrsna ritma po kojem se zlodjela odvijaju i njegove nužnosti, sve više zaokuplja Ivicu. No, dolazak Zdenke, njegove neprežaljene ljubavi iz gimnazijskih dana, nakratko ga vraća realnosti. Žena zbog koje je ostao neženja došla je iz inozemstva kako bi se brinula o bolesnoj majci. Zapravo osamljena i intimno nezadovoljna životom ’na koji se ne tuži’, pokušava uspostaviti prisniji odnos s Ivicom i nadoknaditi neostvarenu ljubav. No, ti su slabašni pokušaji unaprijed osuđeni da ostanu više-manje neuspješni dijelom i zbog novih zbivanja što uznemiruju Fabijana. On predviđa manja zlodjela u njihovoj okolini i time sve više očarava Ivicu. Realnu protutežu njegovoj zadivljenosti iskazuje Zdenka, praktična i racionalna, izričući najprije nevjericu, a potom i sumnju u Fabijana. Logičnim joj se obrazloženjem njegovih obistinjenih predviđanja, poput pokušaja provale u njezinu kuću, čini upravo mogućnost da je on sam počinitelj. To pobuđuje Ivičinu sumnjičavost prema podstanaru, koja kulminira u času kad zločini počinju izmicati nadzoru, odnosno kad im se poremeti ritam. Jedina mogućnost uspostave nove pravilnosti jest ubrzavanje ritma i to upravo počinjavanjem zlodjela. Fabijan je vidno uznemiren i pokušava pronaći rješenje, što i drži konačnom svrhom svojega bavljenja statistikom.


Ritam zločina, 1981. Kako bi spasio grad od kriminalnoga kaosa u kojem je svatko mogući ubojica, on se odlučuje na neizbježan korak. Pozivajući Ivicu da prisustvuje ostvarenju njegove neupitne zadaće, zapravo se oprašta od njega. Sljedećega jutra Ivica i Zdenka postaju očevicima nasilne smrti statističara Fabijana. Umoren je brutalnim udarcem kamenom u glavu dok je mirno pecao na savskoj obali. Taj je zločin počinio skitnica kako bi se domogao ribičeve torbe, ne sluteći da je time ispravio ritam zločina, koji je ujedno i ritam života. Ivica prijavljuje Fabijanov nestanak, Zdenka ponovno odlazi iz njegova života jer se nakon majčine smrti vraća u Švicarsku, primiče se i dan preseljenja i rušenje Ivičine kuće. Dok pakira stvari, Ivica zaključuje kako upravo on treba biti baštinikom podstanarove statističke dokumentacije. No, u njegovu ispražnjenom ormaru pronalazi samo poruku u kojoj je točnim datumom najavljena Fabijanova smrt. Opraštajući se od stare kuće, naselja i dijela života, Ivica donosi odluku da nastavi s Fabijanovim poslanjem praćenja i održavanja pravilnosti ritma zločina

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]