Rimski miljokazi

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Rimski miljokazi (milliarum ili lapis) su kameni stubci kojim su bile obilježene sve važnije rimske ceste. Stubac je oblog presjeka, promjera do 40 cm, a visine uglavnom do 1,50 m. Postavljani su u razmacima od 1000 dvostrukih koraka (mille passus), koji čine jednu rimsku milju (1 r. milja = 1,481 km). Po miljokazima se određivala udaljenost između dva mjesta na cesti, udaljenost od glavnoga grada provincije ili od Rima, u kojem se nalazio nulti miljokaz.

Domaće stanovništvo ovo kamenje obično naziva mramor, a ponekad i biljeg.

Miljokazi su najautentičniji dokaz za postojanje neke rimske ceste, pogotovo ako su pronađeni in situ. Osim toga oni su i važni izvori za proučavanje istorijskih i ekonomskih problema, posebno topografije, iako za istorijat određene ceste ne moraju imati većeg značaja. Dobar broj miljokaza nema natpisa (anepigrafski), bilo da je natpis stradao, ili ga možda nije ni bilo.

Najstarije epigrafsko svjedočanstvo o gradnji rimskih cesta u Dalmaciji je miljokaz u dolini Trešanice kod Konjica (Han Vitek), sa natpisom Divo Avgusto. Tuda je prolazila cesta Narona-Nevesinjsko polje-Borci-Konjic-Sarajevsko polje čija je izgradnja počela za života cara Avgusta Oktavijana.

Sve važnije ceste, koje bismo danas nazvali cestama l reda, bile su obilježene miljokazima. Najveći broj miljokaza iz našeg područja poznat je sa magistralnih cesta Salona-Servitium (Bosanska Gradiška) i Salona-Argentaria (Srebrenica), kojima se milijacija računala od Salone, dok se na cestama Petrovačko polje-dolina Sane i Trilj-Narona milijacija brojala od Burnuma kod Knina. Posljednji pronađeni miljokaz na Koridoru 10 označava 22. milju, što je udaljenost mjesta nalaska od Niša, rimskog Naissusa.


U unutrašnjosti provincije Dalmacije najbolje obrađeni i najimpozantniji su miljokazi sa ceste Drvar-Petrovačko polje - dolina Sane, koji su bili postavljeni u vrijeme cara Klaudija, i to g 47/48. n. e. Svi miljokazi s ove ceste izrađeni su u isto vrijeme, od istoga kamena (bračkog?) i u istoj radionici, što se ne može reći i za miljokaze sa ostalih cesta. Upada u oči, da se u unutrašnjosti zemlje, u predjelima koji gravitiraju panonskoj niziji, sačuvao vrlo mali broj miljokaza. Smatra se da je razlog nedostatak građevinskog kamena, uništavanje i korištenje u druge svrhe, zatrpavanje u aluvijalnim nanosima riječnih korita, a možda ih jednostavno nije ni bilo?

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Ivo Bojanovski, Sarajevo 1974 -DOLABELIN SISTEM CESTA U RIMSKOJ PROVINCIJI DALMACIJI
  • Salmedin Mesihović, Filozofski fakultet Sarajevo -2011 -ANTIQVI HOMINES BOSNAE

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]