Rimska cesta Salona - Siscia

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Rimska cesta Salona - Sisak, predstavljala je vezu Salone s Panonijom. Građena je u nekoliko navrata, prvi dio Salona – Andetrium, zatim dio preko Burnuma i Knina do planine Uilice kod Bosanskog Grahova pod nazivom ad imum montem Ditionum Ulcirum, u vrijeme namjesnika Dolabele od 16. do 20. god n.e. Nastavak ceste od Uilice do doline rijeke Sane, izgrađen je 47/48. god. n. e. u vrijeme cara Klaudija - via Klaudia.[1]

Sjeverozapadпi dio Воsпе obuhvatao је rudпike oko današпjeg Sanskog Mosta, Prijedora i Novog Grada i опе koji su se nalazili u međurječju Sane i Japre.[2] Navedena rudišta su imala veliki privredni značaj za rimsku državu. Iskopano zlato i srebro је uglavnom isporučivano i upućivano u Salonu, centar Provincije, ili u ovdašnje kovnice novca. Željezo se isporučivalo u Sisciju i Sirmium (Sremska Mitrovica) gdje su se nalazile čuvene radionice oružja i druge vojne oprerme, iz kojih su se uglavnorn naoružavale podunavske legije. U obrnutom pravcu pretežno je dolazio građevinski materijal.[3]

Trasa puta[uredi | uredi kod]

Cesta je rađena u dionicama i u različitim vremenskim periodima.

Salona - Andetrium - Burnum[uredi | uredi kod]

Dio trase do Andetriuma, poznat je pod nazivom Via Gabiana ab Salonis Andretium. Njena dužina iznosila je svega 24 km. U suštini je bila priključak Salone na transverzalni put Akvileja - Dirahion na obali Jonskog mora.[4] Kada se govori o samom nazivu Via Gabiana postoji nekoliko mišljenja. Prvo mišljenje je da je cestu izgradio konzul Aulo Gabinije, pa stoga ona i nosi njegovo ime. Prema drugom mišljenju naziv cesti je dat zbog zahvalnosti prema Gabiniju koji je poginuo na ovom putu, tačnije između Muća i Kljaka.

Za Andetrium je zanimljivo spomenuti da je bio posljednje utočište slobode Dalmata, zauzet je od strane Tiberija 9. godine, prilikom gušenja Batonovog ustanka.[5][6]

Od Andetriuma cesta je prolazila pored Promone i dolazila do Burnuma.

Promona je poznata iz Oktavijanovog pohoda protiv Dalmata 35-33. god. p.n.e. Rimljani su stigli 34. godine i to upadom sa sjevernog pravca, sa područja Liburna. Suočivši se sa značajnim, brojnim i snažnim invazionim trupama Dalmati su primjenjivali dvostruku taktiku. Utvrdili su se u svojim gradinskim naseljima, a izvodili gerilske napade na rimske trupe. Dalmatski vojskovođa Verzo se ulogorio sa oko 12. 000 boraca u gradu Promoni. Oktavijan je prvo zauzeo okolne strateške pozicije, a onda je započeo i napad na samo naselje. Drugi dalmatski vojskovođa Testimos je krenuo u pomoć opsjednutom naselju, ali su mu Rimljani uspješno prepriječili put, i prisilili na povlačenje. I pored pojedinih uspjeha, Verzo i dalmatska vojska u Promoni na kraju su se predali.[7]

Burnum je bio jako vojno uporište Rimljana (vojni logor augzilijarnih jedinica), rimsko naselje sa statusom municipia i jedno od značajnih raskrsnica puteva (prema Zadru, Akvileji i dolini Sane).[8]

Do Uilice[uredi | uredi kod]

Cesta je dalje išla pravcem Burnum - Knin - Bosansko Grahovo - Resanovci. Izgrađena je u vrijeme prefekta Dolabele. Nakon teškog uspona iz doline Butižnice padinama Dinare, u ravni Grahovskog polja, razvila se manja aglomeracija funkcionalno vezana za put, što potvrđuju i nalazi troske iz kovačnica koje su radile za potrebe putnika. Uz naselja bilo je vrelo Begovac koje je zadovoljavalo potrebe putnika i stanovništva. U ovom su naselju 1973 otkopane dvije zgrade, naslonjene jedna na drugu, debljine zidova 0,5 metara.

Rimsko naselje, poznato je pod imenom Stridon i rodno je mjesto Svetog Jeronima. Izraslo je na ranijoj ilirskoj (pleme Dicioni) osnovi. Nalazilo se na lokalitetu Pločevice (širi areal Rust), dimenzija 800x300 metara, gdje je nađeno obilje građevinskog materijala iz rimskog perioda (opeka, keramika). U grobovima nađeni su fragmenti rimskih spomenika i kovanice (novci Servilia, Augustus, Vespasianus, Iustinianus).[9][10]

Kraj Dolabeline ceste je bio u klancu ispod gradine Matas u Strmici na Uilici. Udaljenost od Salone do Uilice (Ulcira) se slaže sa salonitanskim natpisom, a iznosi 115 km.[11]

Drvarsko i petrovačko područje[uredi | uredi kod]

Prema dolini Sane cesta je produžena 47. – 48. g. n. e. i nazvana je prema caru Klaudiju kao Via Klaudia - Klaudijeva cesta. Išla je pravcem Uilica - Drvar - Bosanski Petrovac – Dolina Sane.

Miljokazi[uredi | uredi kod]

Veliku ulogu u lociranje ove trase svakako imaju pronađeni miljokazi, koji potpomažu u boljem sagledavanju puteva kojim je trasa išla, ali i ubiciranju stanica. Jedan od značajnih miljokaza ovog dijela jeste onaj pronađen u Rasenovcima kod Bosanskog Grahova, koji potvrđuje da se ova trasa nadovezuje na Burnum. Na kraćem odsjeku od svega devet milja (oko 13 km) od Drvara (oko 470 m n.v.) do Oštrelja (1033 m) sačuvalo se čak devet miljokaza, a na nekima se sačuvao i formular natpisa cara Klaudija.[12]

Trasa je potvrđena i sa 7 miljokaza na području Bosanskog Petrovca.[9]

Jedan miljokaz je pronađen u Krivodolu prije Oštrelja, jedan u samom Oštrelju, i na kraju jedan u Jelačića dolu. Nakon spuštanja u Petrovačko polje, na njivi Jezerina nađen je miljokaz koji je pronašao Dimitrije Sergejevski), ali je kasnije nestao. Na području sela Bara (Bosanski Petrovac), u Gorinčanima je nađen miljokaz sa oznakom LVI (udaljenost od Burnuma u rimskim miljama), a drugi u Zdenom dolu koji je nestao.

Put je dalje išao prema selu Bravski Vaganac gdje je na izlazu pronađen miljokaz.[8] I danas se u Bravskom polju vide ostaci rimske ceste (Klaudijeva puta). Miljokazi su pronađeni i u Kapljuhu, Jasenovcu, Klenovcu i kod prevoja Lanište, odakle se cesta spuštala prema dolini Sane.

Fortifikacije[uredi | uredi kod]

Ova kategorija cesta zbog svog izuzetnog značaja Ьila је pod posebnom državnom brigom i zaštitom. Metali koje su davali ovdašnji rudnici predstavljali su stratešku robu i zbog toga bila је sprovedena posebna organizacija za čitav proces rada, počev od slžbe obezbjedenja i bdjenja nad brojnom radnom snagom (prvenstveno robovi), do obezbjeđenja transporta gotovih proizvoda do odredišta, naročito plemenitih metala. U tu svrhu uz cestu je Ьio izgrađen znatan broj utvrđenja i stražarnica sa stalnom posadom, prvenstveno dograđivanjem i korištenjem ilirskih gradina iz predrimskog vremena.

Na Gradini kod Bastasa u blizini Drvara su se sačuvali temelji rimske četvrtaste utvrde (kule), moguće još iz vremena pacifikacije zemlje. Na Gradini Morača i danas se naziru temelji neke rimske gradevine monumentalnog profila, sudeći po brojnim dobro klesanim kvaderima. Antičko naselje se razvilo na lijevoj obali Unca otprilike 700 metara uzvodno. Prostiralo se u ravnici na površini od nekoliko hektara na kojoj se još uvijek nalaze uiomci rimske keramike, opeka i crijepa, i kamena iz temelja. Odavde potječe i ulomak are s posvetom te ulomci stupova opeke iz hipokausta i drugo. Ovdje su otkopani kasnoantički grobovi sa presvođenim grobnicama

Jedno rimsko utvrđenje dužine 400 m. bilo je na mjestu nekadašnje ilirske gradine na brdu Stražbenici u današnjoj Bukovači, Bosanski Petrovac.[13] Temelji su mu još vidljivi. Poznaje se i put do vrha Stražbenice, gdje je početkom XX stoljeća nađeno mnoštvo zemljanog posuđa, srebrni i nekoliko bakarnih rimskih novčića, kompletan bronzani nakit za ukrašavanje ženske kose, nekoliko bronzanih prstenova i narukvica, kopči za toge - fibule, kao i bezbroj keramičkih dijelova razbijenog posuđa.[12]

Drugo utvrđenje bilo je na brdu Visoko kod sela Jasenovca. Tu je pronađen lijepo otesan meki kamen sa likom i sa latinskim natpisom koji je oštećen pa do kraja nije bilo moguće rekonstruisati natpis.[14] Pronađen je i dukat iz vremena cara Teodosija, čiji je lik na jednoj strani, i novčić na kojem su prikazani car Konstantin Veliki i carica Jelena sa krstom u ruci.[15]

Dolina Sane[uredi | uredi kod]

Vrlo značajno središte rudarstva i metalurgije nalazilo se u Starom Majdanu, kod Sanskog Mosta. Otprilike jedan kilometar od Starog Majdana nizvodno — uz potok Željeznicu — nalazi se veliko troskovište, gdje je djelovala jedna veća officina ferraria. Manji pogoni su djelovali i u Donjoj Sanici, Kijevu, Sasini, Šehovcima, u Staroj Rijeci između Starog Majdana i Ljubije, i drugi.[16]

Bogata rudišta željezne rude ležala su oko Ljubije i Stare Rijeke, koja su još i danas aktivna. Ovaj rudarski revir oko Ljubije razdvaja južne ferarije (Stari Majdan) od sjevernih (Japra). I jedne i druge su glavninu rudače dobijale iz Ljubijskih majdana (kopova) tzv. Majdanske planine. Rudišta je bilo i u drugim (manjim) rudnicima u širokom prostoru između planinskih masiva Grmeča i Kozare. Talionice oko Prijedora su se, sirovinom, vjerojatno, snabdijevale iz Tomašice, istočno od Sane, a one južno od Sanskog Mosta (Kozica, Kijevo, Sasina i druge) iz rudišta planine Behremaginice.[16]

Uz obalu гijeke Japre, nalaze se brojni tragovi rimskih naselja, te brojna troskovišta koja svjedoče о intenzivnim rudarskim i metaluгškim radovima. Na području Blagaja otkriveni su ostaci naselja na lokalitetu Crkvina i Bare, а u Majdaništu kod Maslovara utvrđenje i ostaci metaluгških pogona. Uzvodno uz Japru, kod današnjih Čela nalazilo se jedno znatnije rimsko naselje, а na brdu Ovangrad utvrđenje koje је štitila to naselje i tamošnje metalurške pogone.[16]

Bogati nalazi i tragovi rimske kulture utvrdeni su i u predjelu Novog Grada, а osobito u Dervišima, Čitluku, Dvorištu, Rakanskim Baricama i Maloj Rujiški.

Literatura[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Digitalni atlas Rimskog carstva - Geteborg univerzitet, 2020
  2. „Enver Imamović - RIMSKE RUDARSKE CESTE NA PODRUCJU BOSNE 1 HERCEGOVIN”. Prilozi, Sarajevo, ХХ, 21, str. 31--'--52 , 1985. Pristupljeno 9. 2. 2022. 
  3. Adnan Busuladžić, mentor - STUDENT: Amina Veladžić - Rimska urbanizacija na tlu današnje Bosne i Hercegovine - UNIVERZITET U SARAJEVU FILOZOFSKI FAKULTET
  4. „Ivo Bojanovski: Rimska cesta Narona Leusinium kao primjer saobraćajnog kontinuitete”. Arhivirano iz originala na datum 2022-06-20. Pristupljeno 2022-11-03. 
  5. Profesor : Salmedin Mesihović, Student: Merima Bašić - Putne komunikacije u istočnom dijelu rimske provincije Dalmacije - Univerzitet u Sarajevu, Filozofski fakultet
  6. „Ivo Bojanovski - Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalamciji”. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1974. Pristupljeno 9. 2. 2018. 
  7. John Wilkes - Iliri; Laus, Split 2001
  8. 8,0 8,1 „BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA”. Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  9. 9,0 9,1 „Esad Pašalić – ANTIČKA NASELJA I KOMUNIKACIJE U BOSNI I HERCEGOVINI”. Zemaljski muzej, Sarajevo, 1960. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  10. „Esad Pašalić – ANTIČKA NASELJA I KOMUNIKACIJE U BOSNI I HERCEGOVINI”. Zemaljski muzej, Sarajevo, 1960. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  11. Putevi i komunikacije u rimskoj provinciji Dalmaciji - Univerzitet u Zadru, 2015
  12. 12,0 12,1 „Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA, Dolina Unca, s.250”. ANUBiH, Sarajevo, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  13. „Salmedin Mesihović: SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I – GERMANIKOVA “POUNJSKA OFANZIVA””. INSTITUT ZA ISTORIJU • Br. 4, 1-234, Sarajevo 2009.. Arhivirano iz originala na datum 2018-07-14. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  14. „Salmedin Mesihović, ANTIQVI HOMINES BOSNAE”. Filozofski fakultet Sarajevo, 2011 -. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  15. „Petar Rađenović: BJELAJSKO POLJE I BRAVSKO- Antropogeografska ispitivanja”. Srpska Kraljevska Akademija u Beogradu 1925. i 1923. Godine. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  16. 16,0 16,1 16,2 „Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA, Dolina Sane, s.279”. ANUBiH, Sarajevo, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016.