Riječka krpica

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Fotografija Riječke krpice snimljena na ploči u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu
Kraljevina Hrvatska i Slavonija i grad Rijeka pred Prvi svetski rat

"Riječka krpica", u historiografiji i pravu, naziv je za umetak kojim je na bečkom dvoru promijenjen izvorni članu 66 Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868. godine. Time je Rijeka nakon Jelačićve okupacije vraćena Ugarskoj u čijem je sastavu bila od 1779.

Hrvatsko-ugarskom nagodbom, grad Rijeka je na zahtjev Riječana 1868. opet pripala ugarskom dijelu Austro-Ugarske Monarhije i započela je jaka industrijalizacija i snažab prosperitet grada nakon jelačićevog stagnirajućeg razdoblja.

Riječka krpica predstavlja završetak višegodišnjih sukoba Riječana s hrvatskom vladavinom Rijekom te sukoba u pregovorima između Hrvatske i Ugarske, kojoj je Rijeka trebala služila kao izlaz na more i važna trgovačko-prometna luka. Kako pregovori nisu uspjeli, dogovoreno je da Rijeka ostane corpus separatum, ali je, prema kojemu je proglašeno da grad, luka i kotar riječki čine autonomnu cjelinu.

Riječki orao na dnu grba mađarskih emalja u budimpeštanskom parlamentu

U postupku sankcioniranja Nagodbe, bečki je dvor promijenio hrvatski tekst i na nj prilijepio novi član 66, poznat kao Riječka krpica. Tim su činom grad, njegova luka i cjelokupni riječki kotar, pripali Ugarskoj uz dopuštenje da o riječkoj autonomiji odluku donesu zastupnici grada, ugarskog i hrvatskog sabora (“posebno s ugarskom krunom pridruženo tijelo”). Zastupnici Ugarske i Rijeke su primorali Hrvatski sabor da prihvati upravu središnje ugarske vlade nad Rijekom. Ovu odluku je u srpnju 1870. potvrdio i car Franjo Josip.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]