Ribarski brod

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Kraba, ribarski brod (Sjeverno more)

Ribarski brod je plovilo namijenjeno ribolovu, preradi i prijevozu ribe u morima, jezerima i rijekama. Koristi se u komercijalne, sportske i rekreativne svrhe.[1][2]

Prema dostupnim podacima iz 2004. evidentisano je četiri miliona komercijalnih brodova, od čega su 1,3 miliona brodovi sa zatvorenim prostorom. Skoro su svi mehanizovani, a 40.000 tih brodova su preko 100 tona nosivosti. Na dvije trećine ovih brodova, na njihovim palubama, se ovavlja neki od tradicionalnih zanatskih ribarskih poslova. Broj rekreativnih ribarskih brodova je vrlo teško porcijeniti. On variraju i veličinom i namjenom, a za razliku od komercijalnih ribarskih brodova, često nisu posveđeni samo ribolovu.[3]

Do kraja 19. vijeka manji brodovi bili su uglavnom na vesla i jedra. Nakon uvođenja parnog pogona i mehanizacije u ribolovu brodovi se grade znatno veći i bolje opremljeni. Oko 1919. godine parobrodi su gotovo u cijelosti potisnuli jedrenjake u komercijalnom ribolovu po otvorenim morima i okeanima. Tradicionalni ribarski brodovi, prvobitno pravljeni od drveta, imali su veće troškove u održavanju, kao i manju trajnost, pa su ih nove tehnologije uskoro u potpunosti zamijenile. Tako se za manje brodove do 25 metara dužine i 100 tona nosivosti koristi fiberglas, a za one iznad 25 metar dužine i preko 100 tona nosivosti isključivo čelik.[1][3]

Istorijat[uredi - уреди | uredi izvor]

Prvi ribarski brodovi bili su splavovi i čamci izrađeni od drveta, neobrađenih debala, izdubljenog debla, kože i kore drveta. Najranija plovila bila su pronađena još u neolitu prije više od 9000 godina. Pravljeni su uglavnom od turpaca četinarskog drveća. Prije 7000 godina napravljen je brod od trske čiji su ostaci pronađeni u Kuvajtu. Mogli su da plove ali nisu bili pogodni za plovidbu na veću udaljenost od obale. Uglavnom su se koristili za lov i ribolov. Razvoj ribarskih brodova diktira razvoj čamaca izgrađenih za trgovinu i ratne potrebe. Počele su da se koristi životinjske kože, pa tkanine za jedra. Razapeta uz drveni stub tj. jarbol omogućavala su pomoću vjetra duža kretanja, što je omogućavalo lakši i bolji ulov.[4][5]

Prije oko 6000 godina, Egipćani su počeli da grade duge, uske brodove. Napravili su pamučna jedra, plovili su još brže i svoje poslove obavljali sa još manje rada. Uskoro su napravili i prve prekookeanske brodove. Već 3000. pne. Egipćani su znali kako da sastave daske trupa broda. Najbolji primjer vještine egipatskih brodograditelja jeste potpuno sačuvan brod pronađen 1954. u podnožju Velike piramide i Gizi star 2500 godina.[6][7] Otprilike u isto vrijeme i Skandinavci grade inovativne brodove. Oni ubrzo znatno unapređuju brodogradnju tog vremena. Najstariji nordijski brod pronađen je u močvari u Danskoj. Hrastove je građe, dug 23 metra i oko 4 metra širok. Bio je težak oko 3 tone i primao oko tridesetak ljudi.

U 15. vijeku, Holanđani razvijaju tehnologiju za pravljenje brzih morskih brodova lutalica u lovu na haringe. Koriste ih do početka 19. vijeka i postaju pravilo za izradu gotovo svih evropskih ribarskih brodova. Posljednji izgrađen ovakav brod datuje iz 1841. godine. Bio je dug oko 20 metar i nosivosti između 60 i 100 tona. Tokom 17. vijeka Velika Britanija razvija nekoliko tipova ribarskih brodova koji, uglavnom, plove po Sjevernom moru. To su uglavnom tegljači ali i druge vrste ribarskih plovila. U 18. vijeku Francuzi razvijaju brodove sa ravnim dnom koji su još 1671. godine plovili rijekom Sen Loren po Kvebeku u Kanadi. U 19. vijeku po engleskim ribarskim lukama pojavljjuju se koče, posebna vrsta ribarskih brodova. Ove elegantne drvene jedrilice se brzo šire širom svijeta utičući i mijenjajući ribarske flote gotovo svih evropskih zemalja. Neka od ovih starih plovila su sačuvana. Kroz isotiju, lokalni i drugi uslovi doveli su da razvoja velikog broja vrsta ribarskih brodova.[1][3]

Vrste[uredi - уреди | uredi izvor]

Kočar[uredi - уреди | uredi izvor]

Kočar (engl. trawler), ribarski brod koji tegli ribarske mreže pod dnu tako da olovnja (donji rub) struže po dnu. Razvio se iz starih tegljča sa bočnim točkovima, ali uskoro su uvedeni parobrodi sa vijkom opremljeni pomoćnim jedrom, kolutima i motovilom za uvlačenje čeličnih užadi i povlačne mreže, vješalima za dizanje i spuštanje širilica (koje drže mrežu raširenom) i tovarica za disanje teške olovnje. Brod ima nisko navođe radi lakšeg vađenja mreže sa ribom preko obodnice. Moderni kočari su dizel-motoni brodovi ili brodovi sa plinskim turbinama. Opremljeni su radarima, sonarima i sondama i svim najsavremenijim sredstvima komunikacije. Dugi su 45–75 metara, sa motorima od 700–1500 KS a kreću se brzinama od 11–15 čvorova, a sa 150–700 tona goriva raspolažu akcionim radijusom od 20-120 dana. Noviji kočari (do 2500 t) nosivosti imaju krmenu vlaku (kosinu) po kojoj se mreža izvalači na visoku gornju palubu. Odatle se kroz grotla riba istresa u bunare na donjoj palubi, gdje se čisti, smrzava, konzervira ili prerađuje. Posada broji 50 mornara i ribara te 60 fabričkih radnika za preradu ribe. Skladišta za duboko zamrzavanje zapremaju do 1400 metara kubnih.[1]

Stajačičar[uredi - уреди | uredi izvor]

Stajačičar (engl. drifter), ribarski brod koji lovi mrežom stajačicom. Nekada je to bio najvažniji način ribolova. Mreža je duga oko 4000 metara i spušta se preko boka dok brod polagano vozi krmom. Stoga, radi boljeg krmilarenja, neki brodovi imaju pramačno krmilo. Pošto je mreža položena, brod ostaje preko noći privezan za nju i prepušta strujama da ga zanose. Ujutro se mreža izvlači a ulovljena i smještena riba usoljava. Ovi brodovi su manji ali zato brži, pa više puta odlaze u ribolov i tako nadoknađuju svoju malu nosivost. Dugi su oko 27 metara, imaju motor od 240 KS i kreću se brzinama od 12 do 14 čvorova na sat. U novije vrijeme se grade još manji stajačičari dužine od 18–20 metara sa motorima od oko 120 KS.[1]

Potezačar[uredi - уреди | uredi izvor]

Pozezačar (engl. seine fishing boat), ribarski brod koji ribari mrežom potezačom, koja liči na koču samo što ima duža krila, nema širilica, manja je i lakša. U ovom ribolovu mreža se položi u polukrug, zatim se brod usidri a mreža povlači ka brodu. Prednost ovog ribolova je da se riba prilikom ribolova negnječi kao kod kočarenja. Ovi ribarski brodovi dugi su 14-20 metara, imaju pogonski motor od 75 do 100 KS i uzdužno motovilo za uvlačenje mrežnih užadi. Da bi se riba lakše vadila iz mreže, obodnica nije viša od 70 cm.[1]

Plivaričar[uredi - уреди | uredi izvor]

Plivaričar (engl. purse seine boat), ribari mrežom koja plovi po površini. Njome se riba opkoli a u gornjem dijelu stegne- zatvori. Strojarnica, krmilarnica i kabine su na pramcu, dok je na krmi široka radna paluba, a ispod nje skladišta za ribu. Na kraju krme smještena je okretljiva platforma i dugi valjak preko kojega se spušta i diže mreža, ili veliki bubanj koji se okreće mehaničkim pogonom i tako namotava mrežu. Ako brod ribu dovozi svakodnevno u luku pohranjuje je u tucani led, a ako duže ostaje na moru, sprema je u posebne ledene komore- hladnjače. Prosječna dužina ovih plovila je 10 do 25 metara, motor je od 60 do 250 KS a kreće se brzinama od 8 do 13 čvorova. Za okeanski tunolov brodovi su znatno i veći i snažniji.[1]

Kitolovac[uredi - уреди | uredi izvor]

Kitolovac (engl. whaling ship) je plovilo kojim se lovi vodeni sisar kit.

Ostali brodovi i čamci[uredi - уреди | uredi izvor]

Ostali ribarski brodovi i čamci su oni neformalni ribarski brodovi koji često i nemaju isključivu funkciju za ribolov. To su sva ostala plovila na kojima se lovi udicama, parangalima, harpunima i drugim ribarskim alatima.[1]

Galerija[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Grupa autora, Enciklopedija leksikografskog zavoda, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1962.
  2. Grupa autora, Opšta enciklopedija Larus, Vuk Karadžić, Beograd, 1967.
  3. 3,0 3,1 3,2 Fisheries technology: Fishing vessels
  4. CWP Handbook of Fishery Statistical Standards : Section L: Fishery Fleet
  5. Analysis of the vessels over 100 tons in the global fishing fleet FAO Fisheries Circular C949.
  6. Gardner, John (1987) The Dory Book. Mystic Seaport Museum, Mystic Connecticut. ISBN 0-913372-44-7
  7. McGrail, Sean (2004). Boats of the World: From the Stone Age to Medieval Times. USA: Oxford University Press. ISBN 0-19-927186-0. 

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]