Renesansa u nizozemskim zemljama

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Renesansa u Nizozemskim)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Renesansa u Nizozemskim bila je kulturološki period sjeverne renesanse koji se desio oko 16. vijeka u Nizozemskim (današnja Belgija, Nizozemska i Francuska Flandrija).

Kultura u Nizozemskim pri kraju 15. vijeka bila je pod utjecajem talijanske renesanse, putem trgovine kroz Bruges kojom se Flandrija obogatila. Njezina vlastela naručivala je umjetnike koji su postali poznati u čitavoj Evropi. U nauci je predvodio anatom Andreas Vesalius; u kartografiji, karte Gerardusa Mercatora pomagale su istraživačima i navigatorima. U umjetnosti, holandsko i flamansko renesansno slikarstvo obuhvatalo je sve od neobičnih djela Hieronymusa Boscha do prikaza svakodnevnog života Pietera Brueghela Starijeg. U arhitekturi, muzici i književnosti kultura Nizozemskih je također prešla u renesansni stil.

Geopolitička situacija i pozadina[uredi | uredi kod]

Karta koja pokazuje političku situaciju u Nizozemskim između 1556. i 1648. godine.

Godine 1500. Sedamnaest provincija bile su u ličnoj uniji pod burgundijskim vojvodama, a sa flandrijskim gradovima kao gravitacionim centrima, kulturološki i ekonomski formirale su jedno od najbogatijih područja Evrope. Tokom tog vijeka ta regija također je prošla kroz značajne promjene. Ujedinjenje sa Španijom pod Karlom V, humanizam i reformacija doveli su do pobune protiv španske vladavine i početka religijskog rata. Do kraja 16. vijeka sjeverna i južna Nizozemska bile su praktično podijeljene. Iako se taj raspad odrazio u vizuelnoj umjetnosti u holandskom zlatnom dobu na sjeveru i flamanskom baroku na jugu, ostala područja misli i dalje su se povezivala sa tokovima misli renesanse u 16. vijeku. Postepeno, ravnoteža moći se pomjerila dalje od južne Nizozemske, koja je ostala pod španskom vlašću, do nastajuće Nizozemske Republike.[1]

Dva faktora odredila su sudbinu te regije u 16. vijeku. Prvi je bio ujedinjenje sa Španskim kraljevstvom 1496. kroz brak Philipa Lijepog od Burgundije i Juane od Kastilje. Njihov sin, Karlo V., rođen u Gentu, naslijedio je najveće carstvo na svijetu, te je time Nizozemska, iako istaknut dio carstva, postala ovisna o velikoj stranoj snazi.

Drugi faktor uključivao je religijske procese. Srednji vijek je dao nove oblike religioznog razmišljanja. Praksa Devotio Moderna, na primjer, bila je naročito snažna u toj regiji, dok su kritike Katoličke crkve iz 16. vijeka koje su se proširile širom Evrope također zahvatile Nizozemske. Humanisti poput Desideriusa Erasmusa od Rotterdama bili su kritični, ali ostali odani crkvi. Međutim, širenje reformacije, koje je započeo Martin Luther 1517. godine, na kraju je dovelo do otvorenog rata. Reformacija, naročito ideje Johna Calvina, dobile su značajnu podršku u Nizozemskim, te nakon izbijanja ikonoklazma 1566. Španija je pokušala zaustaviti protok i održati autoritet posttridentske crkve putem sile uvevši Fernanda Álvareza od Toleda, vojvodu Albe.[2] Represija koja je uslijedila dovela je do holandske pobune, početka Osamdesetogodišnjeg rata, te osnivanja Nizozemske Republike u sjevernim provincijama. Nakon toga, Južna Nizozemska postala je utvrda kontrareformacije, dok je kalvinizam postao glavna religija onih na snazi u Nizozemskoj Republici.

Utjecaj talijanske renesanse[uredi | uredi kod]

Desiderius Erasmus 1523. godine

Trgovina u luci u Brugesu i tekstilna industrija, većinom u Gentu, pretvorili su Flandriju u najbogatiji dio Sjeverne Evrope krajem 15. vijeka. Burgundijski dvor pretežno je obitavao u Brugesu, Gentu i Briselu. Vlastela i trgovci mogli su davati umjetnicima narudžbe, stvorivši klasu vrlo vještih slikara i muzičara koji su bili cijenjeni i traženi na čitavom kontinentu.[3]

To je dovelo do čestih razmjena između Nizozemskih i sjeverne Italije. Primjeri toga su talijanski arhitekti Tommaso Vincidor i Alessandro Pasqualini, koji su radili u Nizozemskim veći dio svojih karijera, flamanski slikar Jan Gossaert, čija je posjeta Italiji 1508. u društvu Philipa Burgundijskog ostavila dubok utisak,[1] muzičar Adrian Willaert koji je pretvorio Veneciju u najvažniji muzički centar svog vremena[3] (vidjeti Venecijanska škola) i Giambologna, flamanski kipar koji je proveo svoje najproduktivnije godine u Firenci.

Prije 1500. godine, talijanska renesansa je imala malo do nikakvog utjecaja iznad Alpa. Nakon toga počinju se primjećivati renesansni utjecaji, ali, za razliku od talijanske renesanse, gotički utjecaji ostali su značajni. Oživljavanje klasičnog perioda također nije centralna tema kao u Italiji, "preporod" se prikazuje više kao povratak prirodi i ovosvjetskoj ljepoti.[3]

Renesansa u Nizozemskim[uredi | uredi kod]

Umjetnost[uredi | uredi kod]

Pakao, desna ploča triptiha Vrt naslade Hieronymusa Boscha
Pejzaž sa Ikarovim padom prema Pieteru Breugelu Starijem

Slikarstvo 15. vijeka u Nizozemskim još uvijek pokazuje snažne religijske utjecaje, suprotno germanskom slikarstvu. Čak i nakon 1500. godine, kada se renesansni utjecaj počinje primjećivati, utjecaj majstora iz prethodnog vijeka vodi većinom religijskom i narativnom stilu slikanja.

Prvi slikar koji pokazuje osobine novog doba je Hieronymus Bosch. Njegova djela su čudna i puna naizgled iracionalnog slikovitog izlaganja, čineći ga teškim za razumijevanje.[1] Prije svega se čini iznenađujuće modernim, uvodeći svijet snova koji je u snažnom kontrastu sa tradicionalnim stilom flamanskih majstora njegovog vremena.

Poslije 1550. flamanski i holandski slikari počinju pokazivati više zanimanja za prirodu i ljepotu an sich, što je dovelo do stila koji inkorporira renesansne elemente, ali ostaje vrlo udaljen od elegantne lakoće talijanske renesansne umjetnosti[3] i vodi direktno do tema velikih flamanskih i holandskih baroknih slikara: pejzaža, mrtve prirode i žanrovskog slikarstva - scena iz svakodnevnice.[1]

Ova evolucija vidi se u djelima Joachima Patinira i Pietera Aertsena, ali pravi genij među tim slikarima bio je Pieter Bruegel Stariji, poznat po svojim prikazima prirode i svakodnevnice, pokazujući preferencu za čovjekovo prirodno stanje, odabravši da prikazuje seljaka umjesto princa.

Pejzaž sa Ikarovim padom, koji se sada smatra ranom kopijom, kombinira nekoliko elemenata sjevernog renesansnog slikarstva. On nagovještava obnovljeno zanimanje za antiku (legenda o Ikaru), ali heroj Ikar skriven je u pozadini. Glavni likovi u slici su sama priroda i, najvažnije od svega, seljak, koji ni ne diže pogled sa pluga dok Ikar pada. Brueghel pokazuje čovjeka kao antiheroja, smiješnog i ponekada grotesknog.[3]

Arhitektura i kiparstvo[uredi | uredi kod]

Kao i u slikarstvu, renesansnoj arhitekturi trebalo je vremena da dospije do Visokih Zemalja i nije sasvim zamijenila gotičke elemente. Najvažniji kipar u Južnoj Nizozemskoj bio je Giambologna, koji je proveo većinu svoje karijere u Italiji. Arhitekta pod direktnim utjecajem talijanskih majstora bio je Cornelis Floris de Vriendt, koji je dizajnirao gradsku vijećnicu Antwerpa, dovršenu 1564. godine.

Sluter, Mojsijev bunar, 1395-1405

U kiparstvu, međutim, flamanski umjetnici 15. vijeka, iako su se pridržavali kršćanskih tema, razvili su tehnike i naturalistički stil koji izlazi pozitivan u usporedbi sa djelima ranorenesansnih talijanskih savremenika kao što je Donatello. Claus Sluter (fl. ~1400) je stvorio djela poput Mojsijevog bunara sa dinamizmom koji je na početku 15. vijeka bio gotovo nepoznat; Nikolaus Gerhaert van Leyden (b. ~1420), rođen u Holandiji, pravio je skulpture kao što je "Čovjek u razmišljanju" koja se i danas čine "modernijima" nego talijansko Quattrocento rezbarenje.

Gerhaert, Čovjek u razmišljanju, 1467

U Nizozemskoj Republici ranog 17. vijeka, Hendrick de Keyser igra važnu ulogu u razvoju amsterdamskog renesansnog stila, ne slijedeći ropski klasični stili, već ugrađujući mnoge dekorativne elemente, što je dalo rezultat koji se također može kategorizirati i kao manirizam. Hans Vredeman de Vries je bio još jedna važna ličnost, prije svega kao vrtni arhitekt.

Muzika[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Franko-flamanska škola
Orlande de Lassus predvodi komorni sastav, Hans Mielich

Dok su u slikarstvu Nizozemske predvodile u Sjevernoj Evropi, u muzici je "franko-flamanska" ili "holandska škola" dominirala čitavom Evropom. U ranoj renesansi, polifoni muzičari i kompozitori iz Nizozemskih, kao što je Johannes Ciconia, radili su na svim evropskim dvorovima i u crkvama. Obrazovani u crkvenim i katedralnim školama svoje vlastite regije, širili su se i donosili svoj stil čitavom kontinentu, tako da se do kasne renesanse u čitavoj Evropi pojavio ujedinjen muzički stil.[3]

Iako ne postoji veza sa antikom, prisutna je jasna flamanska "renesansna svijest", kao što je ukazao i flamanski teoretičar Johannes Tinctoris, koji je za te kompozitore rekao: "Iako nije uvjerljivo, ništa vrijedno slušanja nije bilo komponovano prije njihovog vremena.".[1]

Renesansni elementi u muzici su povratak sa "božanskog porijekla" muzike ovozemaljskoj ljepoti i senzornoj radosti. Muzika postaje više struktuirana, uravnotežena i melodična. Dok je u srednjem vijeku izbor instrumenata bio slobodan, kompozitori sada počinju organizirati instrumente u homogene grupe i pišu muziku specifično za određene rasporede.[3]

Josquin des Prez je bio najslavniji kompozitor tokom visoke renesanse i tokom svoje karijere uživao je pokroviteljstvo trojice papa. Podjednako prilagođen i sekularnoj i religioznoj muzici, može se smatrati prvim muzičkim genijem za kojeg znamo.[1]

Ostali važni kompozitori iz Nizozemskih bili su Guillaume Dufay, Johannes Ockeghem, Jacob Clemens non Papa i Adrian Willaert. Orlande de Lassus, flamanac koji je živio u Italiji u mladosti i proveo većinu svoje karijere u Münchenu, bio je vodeći kompozitor kasne renesanse.

Književnost[uredi | uredi kod]

Vidi takođe: Holandska književnost renesanse i zlatnog doba
Gradska vijećnica Antwerpa (dovršena 1564. godine)

Sredinom 16. vijeka, grupa retoričara (vidjeti srednjovjekovna holandska književnost) u Brabantu i Flandriji pokušala je udahnuti novi život u stereotipizirane forme prethodnog doba uvevši izvornu kompoziciju u novopronađene grane latinske i grčke poezije. Vođa tih ljudi bio je Johan Baptista Houwaert, koji je bio viđen bezgraničnom ljubavlju prema klasičnoj i mitološkoj fantaziji.[4]

Najvažniji žanr bio je objavljivanje muzike, naročito psalma. Souterliedekens publikacija jedan je od najvažnijih izvora za rekonstrukciju renesansnih narodnih pjesama. Kasnije publikacije bile su pod jakim utjecajem pobune protiv Španaca: herojske bojne pjesme i političke balade koje su ismijavale Španske okupatore.

Najbolje zapamćen od svih pisaca je Philips van Marnix, lord Sint-Aldegonda, koji je bio jedan od vodećih ljudi u ratu za holandsku nezavisnost. Napisao je satiru o Katoličkoj crkvi, započeo rad na prevodu Biblije i navodno napisao tekst nacionalne himne Nizozemske.

Druge važne ličnosti su Dirck Volckertszoon Coornhert, Hendrick Laurensz. Spieghel i Roemer Visscher. Neizbježno, njihova djela i karijere bili su većinom predodređeni borbom između reformacije i Katoličke crkve.

Nauka[uredi | uredi kod]

Mercatorova karta Evrope, 1554

Novo doba pokazalo se i u nauci. Život flamanskog anatoma Andreasa Vesaliusa tipično pokazuje i nove mogućnosti i probleme koji su došli s njima. On je pružio pionirski rad u ponovnom otkrivanju ljudskog tijela, nakon vijekova njegovog zanemarivanja. Time je zadobio veliko poštovanje od nekih, ali izazvao i nekoliko istraživanja u vezi s njegovim metodama (disekcija ljudskog tijela) i religijskih implikacija njegovog rada.

Dok je Vesalius izvodio pionirski rad u ponovnom otkrivanju ljudskog tijela, Gerardus Mercator, kao jedan od vodećih kartografa svog vremena, učinio je isto u ponovnom otkrivanju vanjskog svijeta. I Mercator je dospio u probleme sa Crkvom zbog svojih uvjerenja i proveo nekoliko mjeseci u zatvoru nakon optužbe za herezu.

Životi oba ta naučnika pokazuju kako se renesansni naučnici nisu plašili izazivanja onoga što je uzimano za gotovo vijekovima i kako je to dovelo do problema sa svemoćnom Katoličkom crkvom.

Iako je izum štamparske mašine u 1430-im od strane Laurensa Janszoona Costera ipak samo plod romantične mašte, Nizozemske su imale rani početak u štampanju. Do 1470. štamparska mašina se koristila u Utrechtu, gdje je prva datirana postojeća knjiga štampana 1473. godine, dok je prva knjiga na holandskom jeziku bila delftska Biblija iz 1477. godine. Do 1481. Nizozemske su imale štamparske štamparije u 21 većem i manjem gradu.[5] Poznate izdavačke kuće kao što su Christoffel Plantijn u Antwerpu od 1555. pa nadalje, Petrus Phalesius Stariji u Leuvenu od 1553. i Kuća Elzevir u Leidenu od oko 1580. pretvorile su Nizozemske u regionalni centar izdavaštva.

Povezano[uredi | uredi kod]

Politička situacija[uredi | uredi kod]

Umjetnost[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Janson, H.W.; Janson, Anthony F. (1997). History of Art (5th, rev. izd.). New York: Harry N. Abrams, Inc.. ISBN 0-8109-3442-6. 
  2. Kamen, Henry (2005). Spain, 1469–1714, A Society of Conflict (3rd izd.). Harlow, United Kingdom: Pearson Education. ISBN 0-582-78464-6. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 Heughebaert, H.; Defoort, A.; Van Der Donck, R. (1998). Artistieke opvoeding. Wommelgem, Belgium: Den Gulden Engel bvba.. ISBN 90-5035-222-7. 
  4. Šablon:EB1911
  5. E. L. Eisenstein: The Printing Revolution in Early Modern Europe, Cambridge, 1993 str.13–17, citirano u: Angus Maddison: Growth and Interaction in the World Economy: The Roots of Modernity, Washington 2005, str.17f.