Renato Dulbecco

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Renato Dulbecco

Renato Dulbecco (Catanzaro, 22. februara 1914. – La Jolla, 19. februara 2012) je italijanski virolog koji je 1975. dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu, zajedno s Howardom Teminom i Davidom Baltimoreom koji su istovremeno i neovisno jedan od drugog otkrili enzim reverznu transkriptazu. Iako Dulbecco nije otkrio enzim reverznu transkriptazu, zaslužan je za metodu kojom su ova dvojica naučnika došla do otkrića.

Nobelova nagrada[uredi - уреди | uredi izvor]

Dulbecco je sa svojom grupom suradnika pokazao da zaraza normalne stanice određenim vrstama virusa dovodi do uklapanja gena virusnog porijekla u genom stanice i da to dovodi do fenotipske promjene te stanice. Kako što su to dokazali Temin i Baltimore, s kojima je podijelio Nobleovu nagradu, taj prijenos virusnih gena u stanicu odvija se pomoću enzima reverzne transkriptaze. Onkovirusi su uzroci nekih tumora kod čovjeka. Dulbeccovo istraživanje dalo je osnovu za točno shvaćanje molekularnog mehanizma na koji način oni nastaju, što je pomoglo u shvaćanju i borbi protiv tumora.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]