Razgovor:Ustaše

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Ustaše.
Rad na člancima


Paravojna vs. vojna formacija[uredi izvor]

Izraz paravojna formacija ima više značenja. Ovdje se koristi u istom smislu u kojem se koristi za ruski OMON ili kanadsku Konjičku policiju. Možda bi se kao alternativni izraz koristilo "stranačka milicija". ali je pitanje da li su sve osobe unovačene u Ustašku vojnicu bile po defaultu članovi UHRO. --OC Ripper 12:44, 11 april-травањ 2010 (CEST)

značenje[uredi izvor]

Zar ova reč prvobitno nije bila sinonim ustaniku. --93.86.216.45 23:37, 6 rujan-септембар 2010 (CEST)

Kažimo čisto radi diskusije da si u pravu, ali činjenica ostaje da je 1941 to ime postalo sinonim za pripadnike ovog fašističkog, kvislinškog pokreta. Mogli bi reći da je ista situacija s oznakama Hitlerovih, Mussolinijevih pokreta i simbola koje su oni "ukrali" iz historije.--Rjecina2 09:17, 8 rujan-септембар 2010 (CEST)

Pelikane moja ptico mila svoja laka raširi mi krila podari mi svoja oštra pera jer me nagon za pisanjem tjera. Da opiše moja desna ruka svu golgotu hrvatskoga puka sva stoljeća da ne bi umira opet bi mi nestalo papira. Zato ću vam prezentirat' vijesti iz hrvatske novije povijesti čast i slava svima kojih nije koji su se žrtvovali prije. Na žrtvenik prinijeli i glavu za hrvatsku slobodnu državu al' im zato ne biše mladosti dragi Bože, grijehe im oprosti. S domovinskog svetog žrtvenika uzmi duše ovih pravednika pokoj vječni svima im podari i posmrtno želju im ostvari. Ne biše im naklonjena sreća brat' plodove hrvatskog proljeća nepravda je učinjena njima moraše se predat' nečasnima. Pod parolom svjetskih demokrata staviše im omču oko vrata iako su nevini i čisti rekoše im da su profašisti. Iako su oni bili jači domobrani, a ne osvajači bez pomoći svjetskih čimbenika i savezne klike i vojnika. Moraše se pod tom tlakom složit' pred Englezim' oružje odložit' okupljeni na blajburškom polju doma ići imali su volju. U tom pravcu biše obećanje od Engleza pripravljeno za njih saveznici, kako no ih zvaše izdali su povjerenje naše. Oficiri, engleski banditi u ruke ih predadoše Titi bez savjesti, časti i poštenja on im dato obećanje mijenja. I dopusti snagom svoje volje tragediju na blajburškom polju te posječe plod vlastite loze nek' sram bude pokojnoga Joze. Bleiburg biše i viteška muka holokaust hrvatskoga puka tu htjedoše da puščani hici trag zametnu prohrvatskoj klici. No iz krvi ovih pravednika ponikoše klice osvetnika rastureni diljem Zemlje cijele emigranti mirovat' ne žele. O tome će saznat' Zemlja cijela da se feniks diže iz pepela i akcija ovoga imena na ponos je nama kroz vremena. A ideja vodilja od prije silom izić' iz Jugoslavije a bez puške ne će lako biti iz tamnice na svjetlo kročiti. Bez borbe su pokušali malo da iziđu Savka i Tripalo a što reći o tom, ljudi moji kada sila silom pravdu kroji. Pa je naše uvenulo cvijeće u Hrvatskoj što procva proljeće kad vidješe što im sila radi digoše se ustanici mladi. Sa svih strana naše domovine spreman svaki za nju da pogine pa devetnaest skupilo se ljudi borbene su naravi i ćudi. Pa se grupa onda ova krije po šumama donje Austrije uz sjevernu granicu Dežele u Titinu Jugu ući žele. Pa u tome austrijskom kraju dvanaest dana pripreme im traju Pavle Vegar, legionar pravi oštre vojne pripreme napravi. To je zanat mlada Ljubušaka što prenese na osamnaest đaka mlado momče iz Vašarovića dobro spremi tu grupu mladića. Još Lugonja, a i Pečić s njime što se mogu ponositi time instruktoru Pavlu na pomoći učiše ih danju i po noći. Marko Mijić od Bosanskog Broda što Ružica Andrić stisku oda da bijaše čovjek dvadeseti da za Bleiburg pokojne osveti. On se natrag iz tog kampa vrati iz besjede, al' ne htje izdati Adolf Andrić i brat Ambrozije poznati su UDBA-i još od prije. Plan mijenjaju upada u Jugu pa su zemlju izabrali drugu ne htjedoše ić' iz Italije planiraju sad iz Austrije. Staviše se na čelo akcije a koju su planirali prije ti mladići iz hrvatske soli svaki od njih domovinu voli. Što ih rodi selo Grabovica u mladosti ta tuzlanska dica promičući hrvatsku kulturu žestoku su trpjeli torturu. Kad Marija, sestra od Andrića doturila paket do mladića gdje su bile motrole i puške što u ruke upadoše muške. Domovinska ljubav kulminira zato Adolf Feniks isplanira i povijesna odluka je pala ustanak će dići grupa mala. Da hapsila budu eksplozije što, nažalost, tako bilo nije. Na tisuću devete stotine sedamdeset i druge godine točno, braćo, lipnja dvadestoga to je datum događaja toga. A precizno oko trinaest sati tad granicu prijeđoše Hrvati Adolf Andrić i Keškić Vejsile predvodnici oružane sile. Forsiraju fazni prijelaz međe sve dok grupa oružana prijeđe kraj Lovrenca Svetog u blizini skupiše se na jednoj ledini. Veli Adolf Vlasnoviću Mirku sad ću, braćo, izvršit' prozivku ja i Ambroz tu smo s vama oba domovini vjerni smo do groba. Pa doziva Iliju Glavaša što je treći na spisku se naša iz Lužana kraj Uskoplja grada on najžešćim Hrvatim' pripada. Onda zove Vejsila Keškića od Bihaća viteškog mladića rodom točno baš iz Male Peći momče kršno, a široke pleći. Kao Hrvat pristupio k nami nek' ga Alah mrtva poselami pa se dalje nastavlja prozivka Adolf čita Vlasnovića Mirka. Taj je momak kraj Zadra ponika iz hrvatskog on je Zemunika još vam kažem da momčina ova ne boji se praha ni olova. Onda čita idućeg viteza po imenu mladog Vinka Kneza još se dobro sjećam momka toga iz Viškovca sela slavonskoga. Od Slavonske Požege pobjega jer je teror protjerao njega onda momka idućeg proziva i Nikolu Antonca kaziva. Mladog hrabrog hrvatskoga bana na ponos je baš svih Karlovčana a iduća hrabra je momčina Koncijančić Viktor iz Pazina. Pobjeg'o je još iz mladih dana iz istarskog sela Istijana zbog terora istarski Hrvati prinuđeni po svijetu bježati. Onda čita domovine sina Vili Eršeg, momak Varaždina plemenitost vrlina ga krasi sebe nudi da se drugi spasi. Za Hrvatsku i njezine časti on je spreman i junački pasti deseti je Đuro Horvat Zrinski što je vitez hrvatski istinski. Međimurec iz Čakovca grada što elitnim Hrvatim' pripada spreman žuči ispiti je čašu pa i umrijet' za Lijepu našu. Jedanaesti momak ovom zgodom Stipe Ljubas iz Bugojna rodom to je Hrvat u duši i tilu dragovoljno ode u gerilu. Spreman biše sebe žrtvovati da Hrvatsku u Bugojno vrati kršan momak viteškoga stasa baš s hrvatske rijeke Vrbasa. Onda dalje prozivka slijedi a Ilija Lovrić je posrijedi iz Varvara kraj pitome Rame ne boji se ni puške ni kame. Kad su čuli za njegovo ime cijela Rama ponosi se time među grupom ovih mučenika da imaju svoga predstavnika. Slijedi ime trinaestog mladića iz Sovića Ivana Prlića mlado momče iz ravne Bekije nakon Ranka jačeg bilo nije. Pa Bekija na njeg' je ponosna iz Bekije niče Herceg-Bosna i odavno općina je ova baš rasadnik hrabrih vitezova. Četrnaestog prozivam mladića po imenu Filipa Bešlića iz posuškog sela Rastovače kao dijete nije zn'o da plače. Rast'o usred posuškoga stijenja gdje je Šimun čuvao poštenja pod Posušjem na bekijskom pragu skine s glave Šiškić Derviš-agu. A petnaesti Petar je Bakula ima l' duše da za nj nije čula među svima on je bio dika lik hrvatskog hrabrog bojovnika. Hrabrost mu je oružje najjače iz posuške rodom Rastovače malo priča, ali puno radi volješe ga i stari i mladi. Pod hrvatskim barjakom leprša poskok ljuti iz posuškog krša Ograđenik, čitlučka općina dva je svoja tu imao sina. Pa spominjem šesnaestog mladića to je ime Vidaka Buntića što je poš'o s čitlučkog kamena spreman dati baš glavu s ramena. Samo da mu želja se ostvari tu mu želju imaše i stari do Vidaka Miletiću Vlade mladi student, pa povijest poznade. Naprednu je uvijek im'o mis'o pa je Vlatko puku proglas pis'o prizivajuć' jedinstvo Hrvata bez tog nema pobjedničkog rata.