Razgovor:Srpskohrvatski jezik/Arhiva 3
 | Ova stranica je arhiva proteklih rasprava. Nemojte mijenjati njenu sadržinu. Ako želite započeti novu raspravu ili obnoviti staru, učinite to na aktualnoj stranici za razgovor. |
NAKON PONAJMANJE MILIjUN MRTVIH ZBOG NAMETANJA JEZIKA VI GA JOŠ FORSIRATE
Pa jel ste vi teri vodite ovu wikupediju toliko naivni da ne shvaćate kako je upravo nametanje nekakovog zajedničkoga jezičnog hibrida različitim narodima dovelo do nacionalnih izljeva teri su eskalirali šovinističkim posezanjima na druge republike te ubojstvima nedužnoga pučanstva tero je poradi uporabe svojega jezika na svome tlu bilo napadnuto. Glede više milijunskih žrtava u prošlom stoljeću (ww1, ww2, Dw), svatko human i normalan moral bi si postavit upit, KAM NAS VODI NASILNO ZAJEDNIŠTVO? CESTOM do ISTRELJENJA ! Kom to treba? Pustite nasilje i ostavite narode da svak po na osob izabere ono pri čem je on svoj na svom, NISMO MI SVI ISTI NAROD I NE PRIPOVJEDAMO SVI RIJEČI ISTE, PO RADI TOGA "NITKO NE ČE MENI, MOJOJ OBITELJI I MOM DOMU NAVRGNUT JEZIK TUĐ, POGOTOVU NE SRBLJI" !
- Očito ga ti veoma dobro pričaš i razumiješ, a pošto dolaziš na ovu wikipediju očito ga i voliš čitati--Rjecina2 08:33, 22 jun-липањ 2010 (CEST)
- :D, ovom momku bi neko morao nametnuti bilo koji književni jezik, jer pisat ČE umjesto će, moral umjesto morao, kam umjesto kamo, i pravi biser: istrebljenja umjesto istreljenja (duplo :D) je ako ne neuko onda smiješno. Nauči prvo ili novorijek ili pravi književni hrvatski pa mi onda molim te reci po čemu je to pravopis srpskohrvatskog neprimjenjiv na hrvatski jezik (ako izuzmemo par umjetno stvorenih riječi takozvanog novorijeka i povećano korištenje tuđica koji ionako nisu prirodan dio hrvatskog jezika) --Lavoslav 15:32, 5 srpanj-јул 2010 (CEST)
Ovaj gore diskutant je potpuno u pravu
Forsiranje hibridnoga jezika kojega ne prihvataju sve nacije vodi ove nacije u novi sukob i širi netrpeljivost. Mnogo prijatnije i za dobrokomšijske odnose bilo bi da se u okviru svake nacije piše nacijonalni standardni jezik a ova wikipedija da se napusti i zatvori jer je isuviše štetna za dobre odnose južnoslovenskih nacija.
Lingvistička netrpeljivost Južnih Slovena
Verujem da je tačno to šta priča prvi diskutant o širenju međunacijonalne mržnje preko jezičkog zajedništva, jezičko zajedništvo je prevaziđen fakt dvadesetog veka i odista je danas nepotreban jer svaka nacija ima sopstveni nacijonalni jezik. Zato i neshvatam ko i za šta insistira na jezičkom unitarizmu, odista je nepotreban ? Kad čitam tekst ovog prvog diskutanta treba dobro da se skoncentrišem da mogu da ga razumem, ali ipak ne razumem svaku njegovu reč, dakle ja nerazumem jezik ovog čoveka a čovek samo priča sopstvenim jezikom koji posmatra kao lično pa i nacijonalno jezičko izražavanje osećaja. Svaki opštenacijonalni jezik u regionu bivše EXYU se razvija u svom pravcu i to niko nemože da ospori a ovaj teatar od wikipedije samo je gluma koja nema santimetar pozitivne perspektive. Izvinite, ovo je veoma dobronameran savet.
Ова два језика никако немогу да буду један исти језик
- ПРЕВОД НА СРПСКИ:
Вештачки јужнословенски језички идиом више није могуће реализовати
Вештачки или природно дошло је до удаљавања језичких варијаната до нивоа независних опште нацијоналних језичких фактора и то сада изазива хаотично стање са покушајем наметања неког новог заједничког језика. Одиста ово не доприноси помирењу становништва у региону.
- PRIJEVOD NA HRVATSKI:
Umjetni južnoslavenski jezični idiom više nije moguće realizirati
Umjetno ili prirodno došlo je do udaljavanja jezičnih varijanti do razine neovisnih opće nacijonalnih jezičnih čimbenika te to sad uzrokuje kaotično stanje sa pokušajem nametanja nekoga novoga zajedničkoga jezika. Doista ovo ne pridonosi pomirbi pučanstva u regiji.
Ponad je prijevod sa standardnog jezika na standardni jezik i što je u jednom jeziku norma nije i u drugome.
Plusieurs langues
| Français | Croate | Bosniaqe | Serbe |
|---|---|---|---|
| Comme les gaz d'échappement et la pollution atmosphérique dans la Jérusalem, il serait nécessaire de prendre des mesures pour assurer la sécurité! | Glede ispušnih plinova i zagađivanja zraka u Jeruzalemu, bilo bi potrebito poduzeti mjere sigurnosti! | U pogledu izduvnih gasova i zagađivanja vazduha u Jerusalimu, bilo bi potrebno preduzeti mjere bezbjednosti! | У погледу издувних гасова и загађивања ваздуха у Јерусалиму, било би потребно предузети мере безбедности! |
| Croate | Bosniaqe | Serbe | Français |
|---|---|---|---|
| Bijela sol za kuhanje kemijski je spoj natrija i klora. | Bijela so za kuhanje je hemijski spoj natrijuma i hlora. | Bela so za kuvanje je hemijsko jedinjenje natrijuma i hlora. | Le sel blanc pour la cuisine est un composé chimique du sodium et du chlore. |
| Vlak sa željezničkoga kolodvora krenut će točno u deset sati. | Voz sa željezničke stanice krenut će tačno u deset sati. | Voz sa železničke stanice krenuće tačno u deset sati/časova. | Le train de la gare va commencer exactement à dix heures. |
DIJASUSTAV
Језик без народа и државе
Језик без народа и државе нема коме да користи, сви добро знамо да се језик мења и српско-хрватско-бошњачки једино може да опстане као диасистем и то ако успе да се прилагоди националним стандардним језицима. Другачије нема сврхе, само гуши.
Jadnici bez doma i naroda
- Toliko je jadno i primitivno to izmišljanje da bi bilo najbolje da si skratite muke. Srbi ne pripovijedaju niti su ikada pripovijedali kajkavskim, čakavskim i zapadno-štokavskim dijalektima, niti su Hrvati govorili istočno-štokavskim i torlačkim dijalektima.
- Ljudevit Gaj nije reformirao hrvatsku abecedu za srpski jezik negoli da ujedini sve Hrvate u grafiji.
Pa i ako su Srbi ukrali Hrvatima i Gajevu abecedu sve jedno u srpskom ona ima drugi slovored.
- Stvarno mi nije jasno zašto na ovu wikipediju zalutaju "stručnjaci" koji nemaju pojma o onome o čemu nas uče !! Prvo je bio korisnik koji želi pričati u Kraljevini Jugoslaviji, a ne zna niti njene granice, a sada ovo ???
- Hrvatska i Srpska abeceda imaju isti slovored !!!!
- Da sam tako pogrešio ja bi si sam skratio muke i odustao od daljnje rasprave, ali naši dosadnjakovići to nikada ne rade.
BITNA OBILJEŽJA HRVATSKE JEZIČNE POSEBNOSTI
- Hrvatski standardni jezik
O bitnim obilježjima, posebnostima hrvatskoga jezika, napisano je na stotine članaka, a ipak je nakon svega teško doći do dobroga suda o hrvatskome standardnome jeziku. Sporno je da li je primjereniji pridjev književni ili standardni, ali to nimalo ne utječe na bit ovoga članka i zato tu raspravu ovom prilikom možemo izostaviti. Samo napominjem da i kad kratkoće radi kažem hrvatski jezik, ipak podrazumijevam samo hrvatski književni ili standardni jezik. Jednu tvrdnju mogu sa sigurnošću reći: Hrvatski standardni ili književni jezik svojim glasovima, svojom gramatikom, leksičkim sastavom i stilskim vrijednostima takav jezik kakvoga više nema na svijetu. Zato se može reći što je Francuzima francuski jezik, to je Hrvatima hrvatski jezik, u društvenome, pravnome, ustavnome, političkome smislu nema nikakove razlike. Razlika je samo u tome što hrvatski ima književno (normativno, standardno) bliske srodnike (druge nacionalne standardne jezike utemeljene na sličnim dijalektima štokavskoga narječja), a francuski ih nema. Ipak, kad prilazimo opisu hrvatskoga jezika, može se reći da ga nije lako opisati da bude opisan sam po sebi, a da ujedno bude jasno određen prema drugima, bliskim jezicima i da se usporedbe izravno ne navode. Iako je teško učiniti, ipak se to može i mora.
- Povijesno određenje
Današnji je oblik hrvatskoga književnoga jezika plod njegove osebujne povijesti. Svoj početak ima u 9. stoljeću u starocrkvenoslavenskom, i odonda u leksičkom, frazeološkome i pravopisnome pogledu ima neprekinutu tradiciju do danas. Današnji oblik ima neprekinutu tradiciju s kraja 15. stojeća, od pjesama Šiška Menčetića, Đore Držića i pjesama Ranjinina zbornika. Ta i druga djela dubrovačkih književnika dala su snažno obilježje hrvatskomu književnomu jeziku. Odonda je doživio nekoliko faza, ali ni jedna koja bi napravila bitan prijelom. Uz povremene teškoće, razvija u jednom pravcu do danas.
- Dijalekatno određenje
Što se dijalekata tiče, hrvatski književni jezik natkriva područje triju dijalekata, štokavskoga, čakavskoga i kajkavskoga i svi su oni neko vrijeme bili i književni jezici i utjecali na oblikovanje književnoga jezika štokavske stilizacije. A on nikada nije tako oblikovan da je sam štokavski dijalekt u izvornome obliku uzet za osnovicu književnomu jeziku, nego je on pod kraj 15. stoljeća stiliziran obilježjima dotadašnjega hrvatskoga književnoga jezika, uglavnom čakavske stilizacije, što je lijepo prikazao Ivan Pederin u svojoj studiji Pretvorba hrvatskog iz crkvenog u književni jezik. Zbog svoje posebne povijesti, dijalekatnoga stanja i pripadnosti hrvatskoga naroda zapadnoj kulturnoj sferi hrvatski je jezik dobio osebujan normativni lik koji nema ni jedan drugi jezik na svijetu pa ni najbliži književni jezici u njegovu okruženju.
- Glasovne posebnosti
Jezici se prvenstveno razlikuju po svojim glasovnim sastavima pa tako i hrvatski. On je poseban već zato što ima 32 glasa (fonema). Sporan je broj pa i on kao razlika prema bliskosrodnim jezicima u njegovu okruženju. I kad bi se dokazalo da je broj nebitan, sigurno je da je raspodjela tih glasova u hrvatskome sasvim osebujna, kakve opet nema ni jedan drugi jezik na svijetu. Hrvatski su jekavci kao izvorni govornici u manjini, ali je u književnoj uporabi, zbog dubrovačke kulturne vrijednosti, prevladala jekavica koja samo u pisanome liku ima ije: mlijeko, bijel, lijep..., ali izgovorno je mlieko, biel, liep... uz neke posebnosti kao živio, mlio, nisam... Hrvatski ima 25 zatvornika (suglasnika). Ima bliskih jezika koji imaju većinu tih istih glasova ili sve, ali je u hrvatskome njihova raspodjela drugačija. Uzmimo samo glas h. Njime se odavno služimo. Slavonski ga pisci 18. stoljeća u svome govoru nisu imali, ali su se njime uvijek služili u velikoj mjeri. Relković je u svojoj gramatici s punim razlogom konstruirao rečenicu za uzor: Kuhar kuha od kruha juhu. Hrvatskoknjiževna uporaba glasa h dolazi do izražaja u riječima: kuhati, skuhati, kuhar, kuhača; gluh, grah, suh, duhan, hrapav, hren, hroptanje... pa poslije prema kajkavskome: hrđa, hrzati, hrvati se.
- Naglasne posebnosti
Postoje i mnoge hrvatske naglasne posebnosti, ali je njih teško opisati jer ne postoji jednoznačno opisana hrvatska naglasna norma. Samo hrvatski ima: činòvnik, činovníka, jorgovan, jorgovana, gradovi, radovi, redovi..., čitamo, čitate, pletemo, pletete, žèlimo, žèlite...
- Oblične posebnosti
Oblične posebnosti nisu česte, ali ih ima. Hrvatska je sklonidba: Cígo, Cíge, Cígi, góljo, gólje, gólji Péro, Pére, Péri... Normativno je dopuštena sklonidba Ivo, Iva, Ivu..., ali samo kao dubrovački obilježena.
- Tvorbene posebnosti
U tvorbi riječi ima više posebnosti, ali ću ovdje spomenuti samo tri: U izricanju zajedništva služi prefiks su-: suautor, subaštinik, suborac, subrat, sugrađanin, suključar, suoptuženik, supatnik, suputnik, suradnik, suučenik... U složenicama u značenju ‘protivni, suprotni’ rabi se protu-: protudokaz, protuigrač, protujuriš, protumjera. protuotrov, proturazlog, protureformacija, protustranka... protuzračni, protudržavni, protupravni, proturječan, protutenkovski, proturatni, protuzarazni... Vrlo je čest glagolski sufiks -irati: akcentírati , akcèntiram, bojkotirati, bojkotiram, cementirati, cementiram, projektirati, projektiram...
- Leksičke posebnosti
Najbrojnije su leksičke posebnosti. Ne računajući uskostručne tekstove, ima ih prema vrsti teksta više tisuća ili u cjelini više od 20 posto. Hrvati za nazive mjeseci imaju svoje domaće nazive: siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac, kakve nema ni jedan drugi narod na svijetu. Domaće nazive imaju i češki i poljski, ali Hrvatima mnogi nisu razumljivi, nu kad na prvi pogled i jesu, kao što je to listopad, lako može doći do pogrješke jer je to Česima i Poljacima novembar, a Hrvatima oktobar. Ostalih leksičkih ima na tisuće kojih nema ni jedan drugi jezik na svijetu pa ih ovdje navodim desetak samo kao podsjetnik: brijač (čovjek koji brije), dragulj, gnojnica, gruda, istražitelj, izviješće, kalež, kazalište, klijet, kolodvor, konobar, krijesnica, kukac, mramor, mrkva, neboder, ovrha, ovrhovoditelj, plin, povećalo, putovnica, rublje, satnik, spužva, tisuća, tjedan, tlakomjer, sveučilište, tisuća, urota, uš, uzduh, vrhnje, zadušnice, znanost, Židov.....
- Sintaktičke posebnosti
Izrazitih sintaktičkih posebnosti koje bi u cjelini obilježavale hrvatski književni jezik, nema puno, ali ipak postoje posebnosti samo što se one gotovo sve mogu istaknuti kao težnje, nastojanja, i mogle bi se izraziti u postotku, on bi za hrvatski književni jezik bio često znatno veći nego za druge jezike... Slavenski je genitiv češći nego u drugim jezicima: Nikad, nikad ne će Frankopani zaboraviti Krka. (M. Nehajev) U hrvatskome je tipična upotreba infinitiva: ...stric Zvonko učio je roniti - kasnije sam čuo pripovijedati... Enklitika dolazi na drugo mjesto i kad rastavlja sintagme, Čak dolazi između imena i prezimena i u publicističkome stilu: Vinko me Barišić smijenio...
- Stilske posebnosti
Ako se pojedine leksičke posebnosti nađu i u kojem drugom jeziku, one u hrvatskome imaju posebnu stilističku vrijednost. Hrvati imaju za isti pojam dvije riječi svjetiljka i lampa, ali ih ne rabe ravnopravno, svjetiljka je stilski neutralna riječ, a lampa osim svoga posebnoga značenja (lampa u televizoru kad su bili takvi televizori) ili stilski obilježena, najčešće lokalnom uporabom: Gori lampa nasred Vinkovaca. Hrvati imaju riječi plaća i plata, ali je plaća stilski neutralna riječ, a plata zastarjelica, i poetizam, svako je ljeto slušamo na otvorenju dubrovačkoga ljetnoga festivala: Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi ne mogu bit plata tvôj čistoj ljepoti. Za ovakva raspravljanja važno je razlikovati suvremeno stanje od prošlih. Kao hrvatske su riječi rabile su se do 19. stoljeća otadžbina, drum, talas, srećan, a danas to više nisu riječi suvremenoga hrvatskoga jezika, danas su izrazite zastarjelice. Zato danas nitko ne može Hrvatu čestitati srećan Božić, a da to Hrvat primi kao neutralnu čestitku, pomislit će: ili mi to čestita Srbin, ili Hrvat iz Vojvodine ili me podbada tko.
- Spremnost za tvorbu i prihvaćanje novih riječi
Stalna težnja hrvatskoga jezika za jezičnom čistoćom stvorila je u hrvatskom jeziku osjećaj po kojem se za zadovoljavanju jezičnih potreba najprije potraže u samom jeziku, a ako ih nema, onda se iskušaju tvorbene mogućnosti, a ako se i tu ne mogu zadovoljiti, tek tada se poseže za tuđicom, i to pod uvjetom da se može prilagoditi sustavu hrvatskoga jezika. Tako smo dobili i dobro su prihvaćene: dlanovnik (vrsta računala), limunika (grejp), sučelje (interfejs), računalo (kompjuter), uspješnica (hit, bestseler), premosnica (bajpas), srčani stimulator (pejsmejker), uspornik (ležeći policajac)... I stotine drugih jedva primjetljivih, koje nastaju prigodno i mogli bismo ih zvati prigodnice. Neke će od njih možda ostati trajno, kao: balonijada, bukobran, gastropis, golfište, hodnja, mikrovalka, nazočnik, oporabiti (reciklirati), razročiti (supr. oročiti), suvenirnica, uhidbenica, uskrsnica (dodatak za Uskrs)... Svaki mjesec nastaje bar koja stotina novih riječi pa ih je lako navesti, evo samo desetak što sam ih prigodice zabilježio: bajkopisac, bjelčuga, čarteraš, čokoladar, čokoljubac, javnik (javni djelatnik), kotlurina, kratkiš (kratki film), kravatoljubac, kreditčina, kupinjak (kupinovo vino)...
- Posebnosti kao cjelina
U nabrajanju hrvatskih jezičnih posebnosti možda se potkrala koja što ju ima i koji drugi jezik, a to nimalo ne utječe na cjelinu posebnosti. Prvo, što su sve nabrojene posebnosti povezane u cjelinu, u sustav, tj. ako je odabrana jedna od njih, odmah su i sve druge , tj. s izborom jedne dolaze i druge, npr. ako točan, onda i općina, i kemija..., tj. čim se susretnemo s jednom od njih, odmah znademo da je hrvatski jezik posrijedi, kad npr. na radiju ili televiziji čujete: Sada je točno pet sati, onda znate da je to hrvatski jezik i da će doći mlijeko, bilješka, juha, netko, opći, kršten, kemija, činòvnik, Cígo, suučenik, protuotrov, deportirati, siječanj, časnik, glazba, skladatelj, kazalište, sveučilište, Cipar... Hrvatski je jezik određenen svojom jasnom normom, uporabnom ili kodificiranom, a takve norme nema ni jedan drugi jezik na svijetu, to je ono bitno po čemu su jezici određeni i po čemu se razlikuju.
- Razumljivost nije kriterij za posebnost
Razumljivost nije kriterij za posebnost, za jezični identitet. Razumljivost je veoma uvjetna kategorija. Ali i kad je ona u pitanju, ona nije jednostavna kako neki misle. Hrvati ni najbliže jezike ne mogu razumjeti bez velikih teškoća i zato bez posebnoga učenja. Obično se kao međusobno razumljivi navode hrvatski i srpski. Razlika tu ima manje, ali unatoč tomu može se reći da i nerazumijevanja ima dosta. Kad uzmemo nazive za mjesece. već će sporazumijevanje biti teže. Posebnne će nesporazume stvarati i riječi u kojima je glasovni kostur isti, a značenje različito kao kolovoz, odojče, predstava, naučnik, zapušiti, zapušen... Od velikoga broja srpskih riječi koje Hrvati ne će razumjeti, navest ću za primjer samo nekoliko: činija, čitulja, gundevalj, kamilavka, kengur, kondir, litija, marifetluk, nipodaštavati, pokondiriti se, ražalovati, svitac, šargarepa, tropar, uštogljiti se, uštogljen, vajni, zaveštati... Ima primjera gdje je samo jedno nerazumijevanje nanijelo jednoj strani i milijunske štete. Ni dok smo živjeli u istoj državi, razumljivost nije bila potpuna, a sada kad živimo u razdvojenim državama, sve je manja. Novi naraštaji ne razumiju mnogo onoga što smo mi stariji još razumjeli.
- Pravni položaj hrvatskoga standardnoga jezika
Pa ipak, unatoč svemu ima nerazumijevanja i lingvističke posebnosti hrvatskoga standardnoga jezika kojih ne bi trebalo biti. A nerazumijevanja ima i u pravnome, političkome smislu, kažu da su hrvatski jezik i srpski jezici samo politički dva jezika. Kad kažemo politički, to neki ne prihvaćaju u pravom značenju i njegovim posljedicama, politički ih pomalo nervira i misle da to nije vrijedno znanstvenoga promatranja. Kad se to zavije u stručan naziv kao što je sociolingvistički, onda prolazi iako sociolingvistički u sebi sadrži i politički. A kad je o hrvatskome standardnome jeziku riječ, onda politička dimenzija ima u njemu važnu ulogu jer se s
- Položaj hrvatskoga u Europskim i možebitno drugim opće svjetskim integracijama
Kad su tijekom bliske povijesti hrvatski jezikoslovci bili prisiljeni u preddeklaracijsko i poslijedeklaracijsko doba iz političkih razloga govoriti o varijantama, oni su već tada za hrvatski jezik i kao varijantu tražili sva ona prava koja imaju i drugi standardni jezici. To načelo jasno su isticali mnogi, posebno ga je izrekao prof. Brozović na „Petom slavističkome kongresu“ održanom u Sarajevu 1965. i iste godine objavio u Jeziku. Kad smo dakle u vrijeme dok smo morali govoriti po diktatu komunističke partije da je hrvatski jezik samo varijanta srpsko-hrvatskoga, tražili njegovu ravnopravnost sa svima drugima jezicima, s punim pravom to možemo i moramo tražiti danas od „EU“ kad je jasno da je hrvatski jezik lingvistički (i dijalektalno i kodifikacijski-normativno) poseban jezik kakvoga na svijetu više nema, a službeno je priznat i međunarodno i Ustavom Republike Hrvatske.
- Kako wikipedija nije forum ja ću samo kratko reći svoje mišljenje:
- sh jezik nastaje bečkim dogovorom 1850 godine. 140 godina zbližavanja srpskog i hrvatskog jezika nije moguće pobrisati odlukom vlade. Danas su de facto srpski, hrvatski, bosanski, crnogorski samo narječja sh jezika. Vremenom će postati pravi odvojeni jezici ako to budu državne politike, ali danas to nisu. Ovi "jezici" su danas mnogo jezično bliži nego na primer hrvatska narječja to jest čakavski i kajkavski
Potvrđeno je "Hrvatski jezik biti će službeni jezik u EU"
Zasigurno to treba proslavit, hrvatski jezik će biti službeni u Europskoj Uniji !!!!
- Ne pisati neistine na wikipediji.
- Ovdje samo Zrinjka Glovacki Bernardi i dr. sc. Vesna Muhvić Dimanovski govore da će hr, a ne sh biti službeni. To ne govori (u tom tekstu) EU.
srpskohrvatski je grozna sramota jad i bijeda
Na spomen srpskohrvatskoga bilo gdje u svijetu svi te blijedo gledaju i podsmjehuju ti se, to su oni jadnici što neznaju tko su te kojim jezikom govore i pišu! Ta sramota nanosi golemu štetu i Srbima i Hrvatima.Sramoto srpskohrvatska nestani sa lica zemlje i prestani nas blatiti pred svijetom! Dajte da ovi napačeni Slavenski narodi žive u miru svatko sa svojim jezikom, a to ruglo srpskohrvatsko bacite u smeće i ne blamirajte se više pa niste toliki jadnici.
- Bez brige još za našeg života sh jezik, neće nestati, a ako se motiviram sh wiki će postati bolja od hr i sr wiki. Trenutačno samo čekam odluku po pitanju motivacije :)--Rjecina2 09:48, 24 srpanj-јул 2010 (CEST)
- "Bez brige još za našeg života sh jezik, neće nestati, a ako se motiviram sh wiki će postati bolja od hr i sr wiki. Trenutačno samo čekam odluku po pitanju motivacije." - I ja, isto tako... (Ali čemu motivacija kada Srbohrvati taj posao odlično obavljaju za nas...) Howsky
Pa fala bogu da će biti služben neće valjda sh koji ima 17 govornika :)--89.172.212.159 02:31, 8 rujan-септембар 2010 (CEST)
odličan strani članak o našem jeziku
Od rascjepa Jugoslavije i od hrvatske samostalnosti 1990. hrvatska službena politika je bila da bivši zajednički srpskohrvatski jezik više ne postoji, i da je hrvatski zaseban jezik. Od proglašenja samostalnosti, dobro pripremljena kampanja pokušavala je uvjeriti inozemne države u to da su srpski i hrvatski dva različita jezika, koji su maltene međusobno nerazumljivi...
http://www.pescanik.info/content/view/6314/1084/
Da li je došlo vrijeme za novo arhiviranje?
Pošto su nam po ne znam već koji put ovi korisnici diazepama u detalj objasnili da govorimo nekim diasistemom iliti sustavom te da smo idioti jer se služimo idiomom koji ne postoji, ponizno molim da se ova stranica arhivira nebi li se omogućilo i drugim hrvatskim, bošnjačkim, srpskim i crnogorskim ekspertima da dođu do izražaja prilikom omaložavanja mog maternjeg jezika.