Razgovor:Raspad Jugoslavije

Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Raspad Jugoslavije.

Ovo nije forum za opću raspravu o temi članka. Pisanje kojemu ovdje nije mjesto može biti premješteno ili uklonjeno. Postavite novi tekst pod stari tekst. Kliknite ovdje kako biste započeli novu temu. Potpišite i datirajte svoje komentare dodajući četiri tilde (~~~~). Novi ste na Wikipediji? Dobrodošli! Pročitajte naš uvodni tečaj. Budite pristojni Pretpostavite najbolju namjeru Bez osobnih napada Pružajte dobrodošlicu Rad na člancima Šta Wikipedija nije Neutralni stav Provjerljivost Biografije živih ličnosti

Čišćenje

Trebat će malo pročistiti tekst, kada je preočito da se temelji na stranim izvorima ("komunistička partija" umjesto "Savez komunista" i sl.). --OC Ripper 13:31, 27 decembar-просинац 2009 (CET)

Trebalo bi takođe poraditi na strukturi teksta, odnosno razlomiti ga na odgovarajuće podnaslove.--Mladifilozof 02:52, 6 siječanj-јануар 2010 (CET)

ja sam podelio malo, ali trebalo bi i odeljke 1990, 1991 i 1992 podeliti na podnaslove, jer su preveliki. ja nisam uspeo da izdvojim neke podnaslove, pa možda će se neko bolje snaći. --Mladifilozof 16:18, 6 siječanj-јануар 2010 (CET)

Kada je započeo raspad?

Prva primedba: pitanje je - je li (ili nije) sve počelo 1981. godine? Dakle, ukoliko je potrebno izložiti "predistoriju", tj. uvertiru za raspad Jugoslavije, gde početi? Najpre, sukobi na Kosovu su stariji od 1981. godine. Zatim, kao što i stoji u poglavlju "Kosovo" - stvari su se zakuvale još 1974. godine, donošenjem Ustava. Međutim, taj Ustav nije, kao što bi se iz teksta moglo zaključiti, davao izuzetna prava samo pokrajinama, već i samim republikama. To je bio početak udaljavanja republika međusobno, što je 80-ih godina (pretpostavljam, ako ne i ranije) dovelo do stvaranja "nacionalnih ekonomija". Generalno, ja vidim da je do raspada Jugoslavije došlo usled međusobnog udaljavanja republika, i to najpre Srbije i Hrvatske, a tek potom i ostalih republika. Zatim, zašto ne spomenuti MASPOK ("Hrvatsko proljeće"), koji se javio početkom 70-ih? Ne predstavlja li taj pokret zametak težnje Hrvata ka samostalnoj državi? Zašto o tome nema ni slovca?--Доситеј 21:48, 5 siječanj-јануар 2010 (CET)

Mislim da ne bi trebalo ići previše daleko u prošlost. Neposredni razlog za raspad države je ustavna kriza, koju su "podmazale" ekonomske i političke okolnosti (vanjske i unutrašnje) specifične za 1980-e i početak 1990-ih. Što se MASPOK-a tiče, ne treba zaboraviti da je taj pokret ugušen, odnosno zamijenjen hrvatskom šutnjom koja je trajala sve do 1989. --OC Ripper 12:53, 6 siječanj-јануар 2010 (CET)

Mislim da su moguća dva pristupa: 1. Da se ne ide u prošlost, već da se (držeći se teme - "Raspad Jugoslavije") objasni situacija neposredno uoči 1991. godine i ono što se potom zbilo. 2. Da se da kratak osvrt na stvaranje Jugoslavije 1918. i međuratnu situaciju, a zatim da se posebno analizira Titova Jugoslavija - nakon 1945. godine, sa posebnim insistiranjem na tome kako je u njoj rešavano "nacionalno pitanje".

Ako je MASPOK ugušen - kao što kažete (slažem se) - ne treba li, upravo stoga, da bude pomenut? I da ponovim pitanje: Ne predstavlja li taj pokret zametak težnje Hrvata ka samostalnoj državi (u periodu posle II svetskog rata, ako ne ranije)?--Доситеј 16:00, 6 siječanj-јануар 2010 (CET)

MASPOK je u vremenu raspada Jugoslavije imao ulogu prvenstveno u kontekstu antibirokratske revolucije, odnosno službene hrvatske reakcije na nju. U Hrvatskoj je tada ideja o ravnopravnoj zajednici naroda i narodnosti, najblaže rečeno, dovedena u pitanje s obzirom da je Srbiji i Srbima 1987 - 1989. dozvoljeno mnogo čega se nakon 1971. u Hrvatskoj znalo postajati "gradiščanskim Hrvatom". --OC Ripper 09:14, 7 siječanj-јануар 2010 (CET)

MASPOK, dakako, pripada 70-im, a ne kraju 80-ih. Ipak, rekao bih, trebao govoriti o njemu, jer su se ideje i učesnici MASPOKA nanovo isticali upravo uoči turbulentnih događaja početkom 90-ih. A nije li ideja o "ravnopravnoj zajednici naroda i narodnosti" dovedena u pitanje upravo od strane Maspoka? Kao što rekoh, ako se vraćamo u 70-te, onda treba govoriti i o MASPOK-u.--Доситеј 01:45, 8 siječanj-јануар 2010 (CET)

Generalno, ovaj članak, kao i ovde izneseni komentari, govore sledeće: srpski nacionalizam ("antibirokratska revolucija", kršenje Ustava, Kosovo) izazvao je hrvatsku reakciju. A ne obrnuto. U tome ima istine, ali je to i prenaglašeno. U Hrvatskoj je dugo pre tih događaja iz 80-ih postojalo anti-jugoslovensko raspoloženje. Ili nije? Ne verujem, dakle, da je u Hrvatskoj, gledajući unazad, postojalo iskreno opredeljenje za Jugoslaviju. Kao, uostalom, ni u drugim republikama.--Доситеј 01:45, 8 siječanj-јануар 2010 (CET)

Radeći na tekstu nisam htio gledati ništa što su pisali oni koji su učestvovali u ratu ili bili lutke od tadašnjih političara tako da konkretno po pitanju raspadu su mi jako "dobri" predsjednik predsjedništva SFRJ i ministar obrane Branko Mamula. Prvi baca svu krivnju za kršenje ustava na Srbiju, a za drugog jednako su krivi Srbija i Slovenija.

Najbolji odgovor na pitanje u ulogi Hrvatske bi se mogao naći još u 1918. godini. Htio sam pisati kako je osnovni problem u Jugoslaviji bila borba centralističkih snaga to jest Srbije i federalističkih snaga to jest Hrvatske. Ta borba počinje još 1918. godine, a prevarom Hrvatske to jest donošenjem centralističkog Vidovdanskog ustava dolazi do hrvatskog nezadovoljstva i državne to jest srpske(u mislima Hrvata) represije iz čega se rađanju Ustaše. Potom Ustaše rade krvoproliće, pa dolaze komunisti koji se tiho međusobno bore za promjene sistema u jednom ili drugom smjeru. Možemo reći da Hrvatska vizija pobjeđuje s ustavom iz 1974. Srpski pokušaji promjene tog ustava (Milošević) dovode do otpora u Sloveniji (prvo kod nje), a potom i u Hrvatskoj. To je po meni kratka priča o Jugoslaviji.

Mogao sam nešto kratko napisati o toj borbi centralizma i federalizma, ali prijedlog je bio da to ne spominjemo u tekstu--Rjecina2 21:55, 8 siječanj-јануар 2010 (CET)

Kada je u pitanju Ustav iz 1974. godine, ne treba ga gledati isključivo kroz "nacionalne" naočale, odnosno u kontekstu rješavanja nacionalnog pitanja. Motivi za njegovo donošenje su, između ostalog, bili i ideološki, odnosno njime se nastojao cementirati jugoslavenski model socijalizma kao kristalno jasna alternativa sovjetskom real-socijalizmu, a jedna od njegovih karakteristika je bilo inzistiranje na decentralizaciji - kako na razini federacije, tako i na razini pojedinih republika - kako bi se SFRJ učinila što bližom idealu "pravog" komunističkog, odnosno bezdržavnog društva. Tako su temelj jugoslavenskog društva trebala biti općine koje su zamišljene kao svojevrsne mini-države, odnosno daleko adekvatniji model za "spontano samoorganiziranje" "radnih ljudi i građana". Naravno, praksa je, kao i u mnogim drugim stvarima kod SFRJ, bila bitno drukčija od teorije, a o čemu svjedoči slučaj Velike Kladuše pod Fikretom Abdićem prije izbijanja afere "Agrokomerc". Ista je stvar sa danas zaboravljenim Zakonom o udruženom radu (ZUR) iz 1976. koji je služio kao svojevrsna "svjetovna biblija" ili mini-ustav, a čija je dogmatska primjena potpuno birokratizirala ekonomiju i uništila sve eventualne komparativne prednosti socijalističkog samoupravljanja u odnosu na Zapad ili Istok. Ove digresije navodim samo da pokažem kako je priča o SFRJ bila daleko složenija od priče o sukobu dviju ustavnih koncepcija, odnosno koliko bi o tome bilo teško pronaći nekakav čvrsti konsenzus. --OC Ripper 18:27, 9 siječanj-јануар 2010 (CET)

udruženi zločinački poduhvat

Smatram da bi i ovu ili sličnu rečenicu trebalo ubaciti u članak, ali sam ipak prethodno želeo da konsultujem ostale saradnike:

Tužilaštvo Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju smatra da je tokom raspada SFRJ na delu bio udruženi zločinački poduhvat jednog dela srpske, odnosno hrvatske političke i vojne elite, u cilju stvaranja Velike Srbije, odnosno Velike Hrvatske, pripajanjem delova Bosne i Hercegovine.

Takođe, ne znam da li joj je mesto u uvodu ili negde dalje u članku? --Mladifilozof 17:59, 6 siječanj-јануар 2010 (CET)

Čini mi se da sa mogu koristiti kvalifikacije Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju - ukoliko su dokazane i ukoliko je predmet okončan. Međutim, tu treba biti vrlo oprezan. Jer, ovaj Sud donosi presude konkretnim ljudima, povodom konkretnih zločina. Tako da, kada se kaže "udruženi zločinački poduhvat", lako se može postaviti pitanje na koga se takvo određenje odnosi: da li na konkretne ljude kojima je presuđeno ili, možda, ako se dozvoli slobodnije tumačenje, na "deo elite" (svejedno čije - srpske, hrvatske ili bosanske). Ovo drugo tumačenje, međutim, nosi opasnost da bude "preširoko", tj. da se podrazumeva da "deo elite" znači većinu ili celokupnu inteligenciju ili visoko obrazovane i sl. A to, ipak, ne bi bila konstatacija koju jedan sud donosi. Sme se navoditi, dakle, samo ono za šta postoji izvestan dokaz, i uvek navoditi imena konkretnih ljudi i konkretne zločine koje su počinili.

Mnogo je teže, međutim, sa onima koji nisu ni optuženi, niti su dospeli pred međunarodni Sud, a imaju objekvitnu odgovornost i krivicu za nastanak rata.--Доситеј 22:17, 6 siječanj-јануар 2010 (CET)

Slažem se da se kod korištenja ICTY-ja kao reference treba biti izuzetno oprezan, pogotovo kada su u pitanju optužnice koje se vrlo često mogu tumačiti kao političke kvalifikacije, odnosno za koje je prilično izvjesno da ih veliki broj ljudi s prve, druge ili treće strane nikada neće prihvatiti. Uostalom, usprkos Nirnberških procesa dan-danas ne postoji nekakav univerzalni konsenzus o tome kako i zašto je, zapravo, izbio drugi svjetski rat. Zato sam skloniji tome da se članak isključivo bavi iznošenjem konkretnih događaja, a da se tek eventualno u nekoj posebnoj sekciji pred kraj iznesu njihova različita tumačenja. --OC Ripper 08:58, 7 siječanj-јануар 2010 (CET)

Ja sam protiv pisanja o ratu. U tekstu sam napisao ono minimalno što je bilo potrebno. Tematika teksta je raspad SFRJ, a rat je bio "samo" nuspojava. Mislim da se svi slažemo kako bez raspada države ne bi došlo do rata i ratnih zločina ?--Rjecina2 21:58, 8 siječanj-јануар 2010 (CET)

Ustav SFRJ

Posljednji Jugoslavenski ustav izglasan 1974. godine dovodi do stvaranja savezne države kao državne zajednice dobrovoljno ujedinjenih naroda i njihovih socijalističkih republika. Po tom ustavu državne granice nije bilo moguće mjenjati bez suglasnosti svih republika i autonomnih pokrajina, a republičke granice je bilo moguće mijenjati samo na osnovu njihovog sporazuma, a ako se radi o granici autonomne pokrajine i na osnovu njene suglasnosti.

Zadnjih pet godina postojanja SFRJ je postalo poznato kao razdoblje brojnih nezakonitih ili protuustavnih akcija od pojedinih republika, a na dijelu teritorija bivše SFRJ se stvorio popularni i djelomično istiniti mit o protuustavno "otcjepljenju" republika koji postoji i danas.

U svojim memoarima dugogodišnji jugoslavenski rukovodioc i predsjednik predsjedništva SFRJ Raif Dizdarević i ministar obrane Branko Mamula optužbu za rušenje ustava i Jugoslavije prebacuju na pleća Slobodana Miloševića i njegovih protustavnih pučeva u pokrajinama i Crnoj Gori koje oni navodno nisu uspjeli sprečiti. Po njihovim memoarima predsjedništvo i vojska su raspravljali o takozvanim antibirokratskim revolucijama, ali bez ikakve akcije iako je bilo otkriveno da u konkretnom slučaju Crne Gore lokalno stanovništvo ne demonstrira nego da su demonstranti "uvezeni" iz Srbije. Po Mamuli koji jednako odgovornim za raspad smatra Srbiju i Sloveniju vojska je dala zahtjev za proglašenje izvanrednog stanja kako bi se zaštitila ustavnost, ali Slovenija ga blokira vetom u strahu da će i njeno rukovodstvo biti smjenjeno.

Kasnija protuustavna odluka Srbije o ukidanju pokrajina čime dolazi do kršenja članka 5 ustava prolazi praktički bez otpora ostalih republika koje u to doba počinju razdvajanja od SFRJ. Pokušaj proglašenje nezavisnosti Hrvatske i Slovenije 26.6. 1991. nakon propalih pregovora o stvaranju nove konfederalne Jugoslavije je blokiran od Europske zajednice koja stvara Badinterovu komisiju koja na osnovu pravnih argumenata odlučuje o pravu na nezavinost. Ta komisija 29. 11. 1991. nakon što su ranije Hrvatska, Makedonija i Slovenija proglasile nezavisnost ili je tamošnje stanovništvo na referendum glasovalo za nezavisnost zaključuje da je SFRJ u fazi raspada i da sve republike imaju pravo na nezavisnost i da su sve jednake nasljednice SFRJ dajući tako na pravo republika da proglase nezavisnost bez dogovora s Srbijom koja se tome protivi, a po članku 5 ustava SFRJ ima mogućnost blokirati nezavisnost republika to jest promjenu granica SFRJ.

Ako ćemo po ustavu SFRJ onda bi dio teksta morao biti nešto u ovom stilu jer nije dovoljno reći da su se protuustavno Slovenija i Hrvatska otcjepile, a ne spomenuti protustavne akcije Srbije--Rjecina2 00:33, 10 siječanj-јануар 2010 (CET)

zanimljiv citat

Jugoslavija je devedesetih godina srušena od relativno malog broja ljudi i žena, od kojih su mnogi bili korumpirani i spremni da podstaknu vlasiti narod da počini masovne zločine. Glavni krivci za to su Srbin Slobodan Milošević i Hrvat Franjo Tuđman i njihovi poslušnici: muškarci i žene koji su ovaploćenje onoga što je Spinoza prezirao: osvojili su vlast i težeći da je sačuvaju i prošire usmjeravali su strah vlastitih naroda ka histeriji, pujdajući ih jedne na druge. [1]

– Carla Del Ponte

meni je ovaj citat zanimljiv. ukoliko je dovoljno relevantan možemo ga staviti u tekst.--Mladifilozof 00:45, 10 maj 2010 (CEST)

Imam 2 razloga protiv.

• 1) komentar je neistinit jer imamo situaciju da je jedan (Milošević) već bio na vlasti i zapalio nacionalističke strasti, dok drugi na vlast još nije došao i nije još niti bio u planu (govorim o 1988 i 1989). Čak i po pitanju Bosne gdje su neupitno surađivali ne može se izjednačiti krivnja onog koji je počeo agresije i onog koji joj se je pridružio, a na kraju i promjenio stranu
• 2) Ovaj tekst se bavi događajima, a ne interpretacijama. O tome je pala odluka početkom 2010. na mojoj stranici za razgovor kada je odlučeno da se pobriše dio imena uzroci raspada.

Za kraj bih volio reći kako mi nije jasno što citat Ekmečić ovdje predstavlja pošto jer ako ne griješim u tekstu su samo citati ili komentari političara koji su donosili odluke kako bi se prikazao put Jugoslavije prema raspradu.--Rjecina2 03:18, 10 maj 2010 (CEST)

Ja sam ga stavio da oslika preovlađujuće razmišljanje srpskih "intelektualaca" po pitanju Bosne i Hercegovine, ali izbaci ga slobodno ako ne odogovara.--Mladifilozof 11:26, 10 maj 2010 (CEST)

nego, članak mi izgleda dovoljno dobar, kad ćeš da ga predložiš za naslovnu? --Mladifilozof 11:38, 10 maj 2010 (CEST)

Što je sve potrebno da bi ovaj članak postao "izabrani"

1) Skratiti uvod, odnosno označiti što se smatra raspadom SFRJ "u širem", odnosno "u užem smislu". To znači da se kao početak "u širem smislu" mogu navoditi događaji 1974, 1981. i 1988/89. nasuprot 1991 "u užem smislu", dok se u kao kraj "u širem smislu" treba navesti 1995 (Daytonski ugovor), 2003 (kraj posljednje jugoslavenske federacije), 2006 (kraj zajedništva Srba i Crnogoraca), 2008, odnosno mišljenja kako proces nije u potpunosti završio, s obzirom na mogućnosti dalje iredentizma i secesije (Makedonija, Kosovo, Sandžak, BiH, Vojvodina).

2) Uvesti sekciju pod naslovom "Situacija pred raspad" u kojoj bi se dao kratak pregled ustavnopravnog uređenja SFRJ 1980-ih, te opisala ekonomska kriza. Događanja vezana uz antibirokratsku revoluciju valja skratiti na eventualno odlomak-dva s obzirom da o tome već postoji dovoljno opširni članak. Eventualno bi mogla ostati sekcija zvana "Slovensko proljeće" koja opisuje događaje u tadašnjoj SR Sloveniji 1988-89. a koja su išla paralelno uz antibirokratsku revoluciju.

3) Kao početak konkretnih državnopravnih procesa kojim se počela demontirati SFRJ valja uzeti 1990. godinu, i to prije svega zbog raspada SKJ koji je prema dotadašnjem ustavnom poretku trebao biti jedina legalna stranka; njegovim nestankom je, s obzirom na potčinjenost države Partiji, otišao jedan od temelja savezne države, odnosno samim time je dodatno oslabila savezna vlast koja, za razliku od republičkih, nema politički legitimitet.

4) Članak bi daleko više prostora trebao posvetiti međunarodnoj reakciji na raspad SFRJ, i to prije svega među vodećim zapadnim zemljama; to se odnosi na evoluciju stava prema kome reformirana Jugoslavija treba biti očuvana i ući u EEZ prema prihvaćanju njemačkog inzistiranja o njenom razbijanju; također je vrlo važno da se spomene i Badinterova komisija, odnosno njeno mišljenje o tome koje od samoproglašenih republika zaslužuju priznanje, a koje ne (i kako je tadašnja EEZ/EU to mišljenje ignorirala).

5) Također je nužno barem jedan odlomak posvetiti različitim platformama za rješenje ustavne krize koje su se uobličile među šest republika u proljeće 1991. godine i predstavljale njihov službeni stav - potpuno labava konfederacija/"razdruživanje" na kome su inzistirale Slovenija i Hrvatska; "moderna" tj. centralizirana federacija koju su gurale Srbija i Crna Gora, te status quo/kompromis koji su - strahujući da bi najviše stradale u predstojećem ratu - gurale BiH (točnije Alijin SDA) i Makedonija. Također valja spomenuti i pregovore Miloševića i Izetbegovića u ljeto 1991. godine o eventualnom ostanku BiH u okviru krnje Jugoslavije. --OC Ripper 12:16, 6 jun-липањ 2010 (CEST)

Čisto za početak....

Službeno SFRJ je prestala postojati proglašenjem SRJ i taj datum treba biti kraj SFRJ. Lična mišljenja raznih korisnika po tom pitanju su potpuno nevažna--Rjecina2 12:32, 6 jun-липањ 2010 (CEST)

Ja se s tim stavom slažem, ali se onda formalnopravni kriterij mora koristiti i za početak. Dakle, sve počinje kada Hrvatska i Slovenija 25.6. 1991. proglašavaju nezavisnost. Sve prije toga se mora promatrati kao "ustavna kriza pred raspad", "uvertira", "predigra" i sl. --OC Ripper 13:39, 6 jun-липањ 2010 (CEST)

Za tekst o jugoslavenskim ratovima tvoje razmišljanje o početku raspada je OK, ali za tekst o raspadu SFRJ (što je politička stvar), ne.

Zar je agresija jedne federalne jedinice (Srbije na Crnu Goru (dvaput) i na pokrajine) na drugu "ustavna kriza" ??

Također mogu reći da sam čuo, pročitao mnoge datume koje su dali mnogi nebalkanski stručnjaci, ali još nisam našao niti jedan koji govori da raspad počinje 25.6.1991. ??--Rjecina2 13:58, 6 jun-липањ 2010 (CEST)

Datumi

Također CIA je donesla ocenu (koja sada svako može pročitati) na jesen 1990 godine da je Jugoslavija propala pa kakve veze ima EEZ i njena stajališta, ako je već tada bila jasna smrt SFRJ u najkraćem mogućem roku ??--Rjecina2 12:32, 6 jun-липањ 2010 (CEST)

Ja bih, s obzirom na neke daleko citiranije ocjene (opstanak SSSR-a sredinom 1980-ih, teroristički napadi na SAD početkom 2000-ih, oružje za masovno uništenje u Iraku) bio malo oprezniji prilikom korištenja CIA-e kao meritornog izvora. A i čak i ako je ta procjena naknadno pokazala opravdanom, ona se prije svega odnosila na prognozu kasnijih formalnopolitičkih događaja. Stajališta EEZ su itekako bitna, jer je upravo EEZ bila jedini zapadni faktor koji je pokazivao nekakakv interes za ovdašnja zbivanja (SAD su bile previše zabavljene propašću SSSR-a i prvom krizom u Zaljevu; zanimanje je počelo tek s BiH i to zbog odnosa sa muslimanskim svijetom). --OC Ripper 13:35, 6 jun-липањ 2010 (CEST)

Problemi

Po meni problem teksta su preveliki dijelovi o događajima 1990 i 1991, a u koje se pored ostalog moraju dodati dijelovi o diplomatskim vrludanjima Bosne i Hercegovine (pregovori s Hrvatskom i Slovenijom + pregovori s Srbijom). Problem je što bi trebao očistiti tekst u tim djelovima od nekih "sitnica"--Rjecina2 14:13, 6 jun-липањ 2010 (CEST)

Vizija

Ideja za tekst je bila vrlo jednostavna, a glasi:

• "Tekst mora biti napisan u stilu da su svi korisnici bez obzira na nacionalnost zadovoljni s njim".

Po meni ovaj tekst ili preciznije verzija teksta (bez nekih dodataka korisnika Mladi filozof) to ispunjava jer iako na primjer korisnik iz Srbije je nezadovoljan jer se malo govori o kršenju ustava, onaj iz Hrvatske o ratu oni su općenito bili zadovoljni pri ispitivanju mišljenja--Rjecina2 14:13, 6 jun-липањ 2010 (CEST)

separatistički ustav

Negde sam naleteo na ovu tvrdnju, pa bi možda nešto slično mogli ubaciti u članak:

Više od godinu dana prije nego su Slovenija i Hrvatska 8. oktobra 1991. godine proglasile nezavisnost, Republika Srbija je donela “separatistički ustav” 28. septembra 1990. Član 72 tog ustava glasi: “Republika Srbija uređuje i obezbeđuje: 1. suverenost, nezavisnost i teritorijalnu celokupnost Republike Srbije i njen međunarodni položaj i odnose s drugim državama i međunarodnim organizacijama.” Više od godinu dana nakon što je sebe proglasila suverenom i nezavisnom, Republika Srbija proglašava Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu separatističkim republikama.

--Mladifilozof (razgovor) 14:11, 19 april-травањ 2012 (CEST)

Ti ako ne grešim pišeš o onom članku ustava koji osim ostaloga kaže:

Republika Srbija održava veze sa Srbima koji žive izvan Republike Srbije, radi očuvanja njihove nacionalne i kulturno-istorijske samosvojnosti ?

dok se u prvom članku tog ustava kaže:

Republika Srbija je demokratska država--Rjecina2 (razgovor) 14:32, 19 april-травањ 2012 (CEST)

nisam proveravao detalje ustava, samo sam naleteo na gornju tvrdnju. --Mladifilozof (razgovor) 15:27, 19 april-травањ 2012 (CEST)

Ja sam ga malo čitao nakon tvog komentara pa ostao iznenađen otkrićem da je službeni jezik po njemu bio srpskohrvatski (a ustav je vredio do 2006 ?).

Možeš ga na brzinu pogledati na srpskom wiki izvoru to jest ovde--Rjecina2 (razgovor) 15:50, 19 april-травањ 2012 (CEST)

Ispuštene bitne činjenice

1) Nije spomenut uzrok sukoba između Srba i Albanaca.

2) Nije naveden "Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU)" objavljen 24. rujna 1986.

"...komunistički pokret Jugoslavije od samog početka bio je antisrpski i antijugoslavenski, te da je ostvarivši hrvatsko-slovensku dominaciju, kako u NOB-u 1941. - 1945., tako i u čitavom poslijeratnom razdoblju, po političkoj volji Tita i Kardelja razbio jedinstveni srpski nacionalni korpus po republikama, onemogućivši stvaranje srpske države u jugoslavenskoj federaciji, a nad Srbijom uspostavio političku i gospodarsku dominaciju razvijenih zapadnih republika, blokirao normalan razvoj srpskoga društva, jednom riječju, stavio Srbiju i cijeli srpski narod u podređeni položaj u SFRJ"

"Memorandum je čuvenu međuratnu tezu KPJ da je Jugoslavija tamnica nesrpskih naroda izvrnuo u tezu da je SFRJ postala nova tamnica, ali samo za srpski narod".

2) Ne spominje se značajna uloga Srpske pravoslavna crkva (SPC) u rasplamsavanju nacionalizma u Srbiji sredinom '80-tih.

"Sredinom osamdesetih SPC naglo, silovito, vatreno i otvoreno nastupa i prodire u sve pore društvenog života iz kojega ju je pobjednički komunistički pokret 1944. potisnuo na margine. Riječju i djelom ona obnavlja staro crkveno učenje o svojoj nepogrešivosti, a posebno o sebi kao stožernoj instituciji srpstva, pravoslavlja i svetosavlja, kao rasadništva duhovnosti, prosvjete, kulture i srpske nacionalne svijesti.

U podizanju borbenoga morala i ratne psihoze posebno mjesto dobio je i trenutak nošenja posmrtnih ostataka (mošti) kneza Lazara, koji su putovali po selima i gradovima Srbije i Bosne i Hercegovine 1988. u režiji SPC-a, sve u slavu proslave 600 godina bitke na Kosovu".

3) Nije spomenuto kako je na 14. izvanrednom kongresu "SKJ Miloševićev Savez komunista praćen satelitskim savezima Crne Gore, Vojvodine i Kosova, koje su 1989. antibirokratski udari već slomili, uz SK JNA" dakle kontrolirao je većinu delegata.

Nametanje političkih odluka delegacijama Slovenije i Hrvatske bilo je formalni razlog za prekid sjednice! Ujedno to je i politički kraj SFRJ.