Razgovor:Aleksandar Veliki
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Aleksandar Veliki. | |||
---|---|---|---|
|
Untitled[uredi kod]
Ovdje će trebati itekakvo sređivanje - č,ć,š,ž,đ, interni linkovi, kategorije itd... --OC Ripper 20:57, 3 jun-липањ 2006 (CEST)


Aleksandar Makedonski u pohodu na Dunav 336/35. god. pne predstavljao je prvi vojni pohod mladog kralja izveden u cilju obezbjeđenja svoje države, prije planiranog rata sa Perzijom.
Stvarajući makedonsku državu, njegov otac Filip II Makedonski pokorio je i susjedna Plemena: Ilire, Peonce, Tračane i na kraju i Tribale.[1]. Njegovom smrću počele su pobune i odmetanje pokorenih plemena.
Borbe[uredi kod]
Aleksandar je ocijenio da se ne smije upustiti u sukob sa Perzijom, prije nego što će ponovo prisiliti na pokornost susjedna plemena. Izvještaj o tom pohodu napisao je savremenik i učesnik pohoda, osnivač makedonske dinastije u Egiptu, Ptolomej Lag.[2].
...Naredio je vojnicima da, ukoliko to prostor dozvoljava, skaču naglo u stranu i propuštaju neprijateljska kola, A tamo gdje je to bilo nemoguće, da brzo legnu na zemlju i pokriju se štitovima, tako da kola projure preko njih. Uspjeh je bio nevjerovatan...
Nakon što je porazio Tračane, Aleksandar je uz pomoć lađa, koje su mu došle preko Crnog Mora i ušča Dunava, pobjedio Tribale i Gete, i prešao na drugu stranu Dunava. Tu je primio poslanstva drugih naroda sa obala Dunava. Tada se po prvi put u istoriji Balkana spominju i Kelti.
Na povratku, dok se kretao prema zemlji Agrijana i Peonaca, Aleksandar je obaviješten o pobuni Klita, sina Bardilisa, poznatom ilirskom kralju iz vremena Filipa II, kojeg je podupirao taulantski kralj Glaukija, te da se i Autarijati spremaju da napadnu makedonsku vojsku. Langar, kralj naroda Agrijana, koji se nalazio u pratnji makedonskog kralja, provalio je u autarijatsku zemlju u porječju Južne Morave, opustošio je i opljačkao. Time je omogućio Aleksandru da bez problema nastavi put prema pobunjenim i neprijateljskim ilirskim narodima.[4]
Autarijatska zemlja je 335. god. p. n. e. samo opustošena, ali ne i pripojena Makedoniji. Oni se nigdje ne spominju kao jedan od pokorenih naroda. Nezavisnost Autarijata u odnosu na Aleksandra Makedonskog se vidi i po tome što se oni ne spominju među vojskom koju je Aleksandar predvodio u pohodu na istok, kao što su to bili obavezni učiniti drugi zavisni balkanski narodi, Odrizi, Tribali, Iliri propie dictu, Agrijani, Grci itd.
Autarijatsko presretanje Aleksandrove vojske je bilo samo dio široko uvezane antimakedonske akcije sa ciljem rušenja makedonske hegemonije na Balkanu. U toj koaliciji bilo je uključeno niz grčkih država, ilirskih naroda, tračkih naroda i Tribali. Međutim zbog brzine reakcije Aleksandra i ubojite snage makedonske vojske (ustrojene u falange), ali i zbog lojalnosti nekih poglavara naroda, kao na primjer Langara, antimakedonska akcija se nije ostvarila.[5]
Posljedice[uredi kod]
Uništavanje snage i pokoravanje autonomnih Tračana, Tribala i Geta, uz pustošenje teritorije Autarijata, nepovratno je narušilo ravnotežu odnosa na sjeveru Balkana. Ubrzo je jugoistočna Evropa bila izložena Keltima, invazorskim narodima sa snažnom unutarnjom organizacijom, sposobnom oružanom silom i jakim kulturnim tekovinama, koji su se predhodno već bili naselili na sjevernim obalama Dunava i Save. Aleksandar je prekinuo i istorijski i kulturni razvitak koji je vodio pojavi urbanih kultura (civilizacija) i same države. Na opustošenoj autarijatskoj teritoriji, uz djelovanje i Kelta, nestalo je Glasinačke kulture.
Literatura[uredi kod]
- Mesihović, Salmedin (2014). Historija Autarijata. Filozofski fakultet Sarajevo.
- Papazoglu, Fanula (1969). Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba. Tribali, Autarijati, Dardanci, Skordisci i Mezi. ANUBiH, Sarajevo.