Razboj

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Razboj
Tkalački stan
Starinski drveni razboj iz 19. vijeka
Starinski drveni razboj iz 19. vijeka

Razboj zvan i tkalački stan[1], je sprava - mašina za tkanje tkanina, napravljena već prije 5000 godina pne..[2]

Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Prvobitni razboj sastojao se od dviju drvenih motki međusobno povezanih gusto nanizanim paralelnim nitima konca, i sa srednjom motkom upretenom nitima, koja je razdvajala niti u dvije osnove (prednju - parnu i stražnju - neparnu), što je minimum za izradu bilo kakve tkanine.[3] Na te osnove, se pod pravim kutem moglo utkati niti horizontalnog sistema - potka[3], i to redom, prvo na prednju od desna na lijevo preko svake parne osnove i ispod svake neparne osnove, a kod sljedećeg reda radnja se ponavljala s lijeva na desno, preko svake neparne osnove i ispod svake parne. Kad se dovršio red - potka bi se prstima gurnula prema vrhu, pa bi se započelo sa tkanjem nove potke i tako do dna.

Starinski razboj sa pedalom

Taj najednostavniji tip razboja bi se objesio o neku gredu, a donja motka bi se fiksirala utezima. Kasnije je toj konstrukciji dodan čvrsti okvir uz brojne pomoćne alate; od čunka (drvene lađice za umetanje pređe)[2], češlja za sabijanje potke do brojnih drugih.

Moderna verzija razboja

Razboji su postajali sve kompliciraniji, kako se tkalo sa više - osnova, od četiri pa i više, i sve veći da se istakaju veća platna, pa su počeli graditi stolni, da se postigne tražena duljina. Stolnom (zvanom i nagazni[1]) dodan je nožni pedal

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Osnovni princip rada na razboju ostao je u suštini isti od prahistorije do danas, uz čitav niz poboljšanja provođenih od antike do srednjeg vijeka u Aziji i Evropi. Jedna od najvažnijih bilo je uvođenje pomičnog štapa, koji je petljama bio učvršćen za osnovu. On je omogućio podizanje čitave grupe osnova jednim pokretom - takozvani - zijev.[2] On je kasnije zamjenjen čeličnom žicom, na kraju čitavim snopom, od kojih je nekoliko moglo koristiti istovremeno.[2]

Prvi razboj je vjerojatno nastao u Aziji za tkanje svile, već se njime moglo tkati vrlo zamršene uzorke, jer se čitava grupa vertikalnih niti mogla podići kako je zahtjevao uzorak. To je u početku obavljao pomoćnik tkalca, ta radnja je mehanizirana tokom 18. vijeka u Francuskoj kad su Jacques de Vaucanson i Joseph Marie Jacquard počeli koristiti bušene kartice, koje su taj proces potpuno automatizirale jer je razboj pogonilo vodeničko kolo.[2]

U međuvremenu je u Engleskoj - John Kay izumio leteći čunak, a Edmund Cartwright mehanički razboj, oni su uz brojne druge inovatore pridonijeli industrijskoj revoluciji, u kojoj je razboj uz ostale mašine u tekstilnoj industriji odigrao centralnu ulogu. Moderni razboji zadržali su osnovne operativne principe svojih prethodnika, ali se kontinuirano unapređuju da im se poveća stupanj automatskog rada.[2]

Vrlo slični razboji korišteni su i u mnogim drugim kulturama, tako su vrlo primitivnu verziju razboja koristili i Navaho Indijanci pretkolumbovske Amerike.[2]

Drveni razboji su se koristili u ruralnim krajevima sve do sredine 20. vijeka.[1]

Po južnoslavenskim krajevima, koristilo se je više tipova razboja, od najednostavnijih podnih i stolnih, do kontamarš razboja sa više pedala.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 "razboj" (hrvatski). Hrvatska enciklopedija. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=52023. pristupljeno 06. 09. 2016. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 "Loom" (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/technology/loom. pristupljeno 06. 09. 2016. 
  3. 3,0 3,1 "tkanje" (hrvatski). Hrvatska enciklopedija. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=61536. pristupljeno 06. 09. 2016. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]