Ravlića pećina

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ulaz u Ravlića pećinu

Ravlića pećina je pećina i arheološki lokalitet na području općine Grude, Bosna i Hercegovina.

Lokacija[uredi | uredi kod]

Nalazi se visoko na litici, gotovo 200 m iznad izvora rijeke Tihaljine (Trebižata), na periferiji zaseoka Peć. odakle se pogledom može obuhvatiti tok rijeke gotovo do Ljubuškoga.

Morfologija[uredi | uredi kod]

Otvor Ravlića pećine okrenut je ka jugu, vodoravan je i prekriven velikim kamenim blokovima. Širok je oko 40 m i visok oko 5 m. Ravlića pećina sastoji se od jedne veće i jedne manje dvorane. Dubina je 95 metara, a visina varira od 5 do 20 metara. Utjecajem vode, stvaraju se razni krečnjački oblici, od kojih su ovdje najviše zastupljeni stalaktiti i kamenice. Današnji se izgled pećine, bitno razlikuje od onoga iz vremena kada je bila naseljena. To ne govori samo nivo njezina današnjeg dna, na pojedinim mjestima viša i preko 3,5 metara od prvobitnog, već i ogromni blokovi kamena otpali sa stropa pećine, koji potpuno prekrivaju sloj na zapadnoj polovini pećine.

Tokom 2019. pećina je uređena, osvijetljena i zaštićena.

Arheologija[uredi | uredi kod]

Istraživanje je obavljeno 1977-1980. godine, a obnovljena su u periodu od 2008. - 2010., tokom kojih je istražena manja galerija uz istočnu stijenu pećine, otkrivenu ali neistraženu tokom iskopavanja 1977.-1979. Vodio ih je Brunislav Marijanović.[1]n.e. Nalazi upućuju na četri faze razvoja života. Urađena je i radiokarbonska analiza C14, na osnovu koje je utvrđeno da najstariji nalazi potiču iz ranog neolita, oko 5600. godine p.n.e. Slijede nalazi iz mlađeg neolita, eneolita, i bronzanog doba. [2]

  • Prva faza pripada starijem neolitu i za njega je karakteristična izrada grube i fine keramike. Radi se o obojanim posudama s ornamentalnim motivima izvedenim pomoću nekoliko tehnika - utiskivanje, urezivanje, žigosanje i u jednom slučaju punktiranje. To su odlike impresso-kulture.I ovdje je, kao i u Zelenoj pećini, pronađen dječji kostur, što predstavlja jedan širi običaj u mediteranskom kultu mrtvih u svrhu zaštite naselja i izazivanja plodnosti.
  • Druga faza pripada mlađem neolitu i karakterizira ga stabilizacija života. Keramiku je moguće podijeliti na grubu i finu, s tim da je inventar pronalazaka mnogo veći. Kreće se od raznih vrsta zdjela, šolja, tanjira, do posuda raznih oblika, rađenih raznim, pa i vještijim tehnikama. Također se u ovoj fazi radi o profinjenijem korištenju boja i bogatijim ornamentalnim ukrasima (višestruke trake, spiraloidni motivi itd.). Ova faza pokazuje tipične odlike hvarsko-lisičićke kulture, u kojem dominira bojeni ukras u “crusted” tehnici. Među arheološkim nalazima posebno se ističe keramička pintadera, predmet valjkasta oblika s plastično izvedenim spiralnim motivima, koja pripada hvarsko-lisičićkoj kulturi mlađeg neoliti i jedini je nalaz te vrste na čitavom području istočnog Jadrana. U funkcionalnom smislu vjerojatno se radi o instrumentu pomoću kojega je pigmentirani spiralni uzorak prenošen i otiskivan na druge medije, tkaninu prije svega.
  • Treća faza dio je vremena eneolita i ranog bronzanog doba. Ornamenti su izvedeni u više tehnika što sveukupno ovu fazu smješta u cetinsku kulturu, mada se pojavljuju i značajke nekih drugih utjecaja.
  • Četvrta faza Ravlića špilje pripada ranom bronzanom dobu. Keramički nalazi su dosta skromni (litzen-keramika) i svojstveni su II. fazi cetinske kulture i posuškoj kulturi Nečajno i Sovići faze

Arheološka građa je u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, a građa iz 2008.-2010. čuva se u Arheološkoj zbirci Sv. Stjepana u Gorici kod Gruda.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Alojz Benac - Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Balkanu, Sarajevo 1964.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „BRUNISLAV MARIJANOVIĆ - RAVLIĆA PEĆINA Prapovijesno naselje”. Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2012. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  2. „Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE”. Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2019. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi kod]