Rat u Iranu (2026)
 | Ovom članku ili jednom njegovom dijelu nedostaju izvori. Molimo vas da pomognete Wikipediji i dodate odgovarajuće izvore u članak. |
 | Ovaj članak govori o aktualnom događaju. Moguće su česte i brze izmjene na članku, ovisno o tome kojom brzinom provjerene informacije stižu do javnosti. Šablon je potrebno ukloniti kada događaj prestane biti aktualan. |
| Rat Sjedinjenih Država i Izraela protiv Irana | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
 SAD |
 Iran | ||||||
| Komandanti i vođe | |||||||
| Snage | |||||||
| (nedostupni precizni podaci) | (nedostupni precizni podaci) | ||||||
Rat u Iranu[a] je vojni sukob započet vojnom operacijom Sjedinjenih Američkih Država i Izraela protiv Irana dana subote 28. februara 2026.[1] U njoj sudjeluju američko ratno zrakoplovstvo, američka ratna mornarica, izraelsko ratno zrakoplovstvo i obavještajne službe obiju država.
Vojna operacija je predstavljena kao preventivni udar s ciljem uništenja iranskih raketnih, vojnih i nuklearnih kapaciteta te, prema izjavama američkog predjednika Donalda Trumpa, i kao dio šire strategije rušenja iranskoga režima. Trump je pozvao pripadnike Korpusa čuvara Islamske revolucije da polože oružje u zamjenu za imunitet, upozorivši da bi odbijanje značilo "sigurnu smrt".
Napad je započeo koordiniranim udarima na Teheran, Isfahan, Kom, Karadž i Kermanšah. Gađani su politički i vojni vrh Islamske Republike, vojna zapovjedništva, zrakoplovne baze, pomorske baze, sustavi protuzračne obrane, radari, raketne bitnice, nuklearna postrojenja, tvornice oružja, tuneli za lansiranje projektila i bespilotnih letjelica te pokretni lanseri balističkih projektila. Napadnute su i ustanove državne vlasti, državna televizija, policijske postaje i unutarnje sigurnosne snage povezane s Korpusom čuvara Islamske revolucije. U Teheranu su posebno pogođeni kompleks vrhovnoga vođe i središta političke moći države. U prvim napadima ubijeni su brojni visoki iranski dužnosnici, uključujući Alija Hameneja,[2][3] Alija Šamhanija, Mohamada Pakpura, Abdolrahima Musavija i Aziza Nasirzadea. Iranske su vlasti nakon početnih proturječnih izjava potvrdile Hamenejevu smrt. Nakon toga Iran je proglasio žalost i privremene izvanredne mjere, dok su komunikacijske usluge u Teheranu bile teško oštećene, uz gotovo potpuni nestanak interneta.
Sjedinjene Države ponajprije su usredotočile napade na jug Irana i na pomorsko bojište, a Izrael na zapad Irana i Teheran. U nastavku operacije izvedeni su vrlo opsežni zračni i pomorski udari na stotine ciljeva, uključujući uporabu borbenih zrakoplova, bombardera B-2, brodskih projektila i bespilotnih letjelica. Oštećeno je i nuklearno postrojenje u Natanzu,[b] a Sjedinjene Države su tijekom nekoliko dana uspostavile zračnu nadmoć nad južnim Iranom i napale velik dio iranske mornarice. Dana 4. marta 2026. jedan izraelski F-35I prvi je put u borbi srušio iranski Jak-130 iznad Teherana.
.jpg)
Iran je na napad odgovorio operacijom "Iskreno obećanje 4.", ispalivši balističke projektile i bespilotne letjelice prema Izraelu te prema američkim i savezničkim ciljevima u Jordanu, Iraku, Kuvajtu, Bahreinu, Kataru, Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ciljane su američke baze, uključujući Al Udeid u Kataru, Al Salem u Kuvajtu, Al Dhafra u Ujedinjenim Emiratima i sjedište Pete flote u Bahreinu. Iran je također napao civilne zračne luke, luke, stambene objekte i energetsku infrastrukturu u Kuvajtu, Ujedinjenim Emiratima, Omanu i Azerbajdžanu, a britanska uporišta Akrotiri i Dekelija na Cipru također su bila meta napada dronovima.
U prvim danima rata Iran je prema Izraelu ispalio više od dvjesto balističkih projektila, a prema arapskim državama oko petsto projektila i približno 2.000 bespilotnih letjelica. Većina ih je presretnuta, ali bilo je mrtvih i ranjenih u Izraelu, Kuvajtu, Ujedinjenim Emiratima, Kataru, Jordanu, Bahreinu, Omanu i Siriji. U Izraelu su pogođene stambene zgrade i skloništa, a u drugim državama zabilježeni su udari na zračne luke, luke, visoke zgrade i vojne ciljeve. Dana 2. marta dva iranska Su-24 oborena su iznad Katara, a dana 5. marta projektili i bespilotne letjelice iz smjera Irana pogodili su područje zračne luke u Nahčivanu u Azerbajdžanu. Huti su ujedno najavili nastavak napada u Crvenome moru.
Na pomorskom bojištu Iran je pomoću mornarice Korpusa čuvara Islamske revolucije djelomično ili potpuno blokirao Hormuški tjesnac, čime je ozbiljno poremetio prolaz tankera i trgovačkih brodova te izazvao skok cijena nafte i plina. Sjedinjene Države odgovorile su uništavanjem velikoga dijela iranske mornarice u Omanskome i Perzijskome zaljevu te u okolici tjesnaca. U nekoliko dana potopljen je veći broj iranskih ratnih brodova, uključujući i jednu glavnu podmornicu te fregatu Dana kod obale Šri Lanke. Unatoč tomu, plovidba je ostala rizična zbog mogućih mina i brzih napadačkih plovila.
Dana 2. marta 2026. u rat se uključio i Hezbolah, koji je nakon primirja iz novembra 2024. ponovno pokrenuo veće raketiranje sjevernoga Izraela i poslao bespilotne letjelice. Izrael je odgovorio opsežnim napadima na Bejrut,[2] južni Libanon[2] i Hezbolahova zapovjedništva, pri čemu su ubijeni visoki dužnosnici Hezbolaha i iranskoga Kudsovog korpusa. Potom su izraelske kopnene snage ušle u južni Libanon i zauzele više položaja. Libanonska vlada zabranila je vojno krilo Hezbolaha i djelovanje Korpusa čuvara Islamske revolucije, a libanonska vojska počela je uhićivati pripadnike obiju struktura. Tijekom operacije pojavili su se i navodi da Sjedinjene Države razmatraju naoružavanje iransko-kurdskih snaga radi mogućega kopnenog upada u zapadni Iran. Istodobno su se pojavila izvješća o kretanju kurdskih boraca iz iračkoga Kurdistana prema iranskomu pograničju, premda su neki kurdski izvori te tvrdnje zanijekali.
Sukob je izazvao i znatne civilne žrtve. Iranski izvori govorili su o stotinama mrtvih i ranjenih civila u prvim danima rata, uključujući napade na škole, bolnice, hitne službe i gradske četvrti. U Izraelu i drugim pogođenim državama također su zabilježeni mrtvi, ranjeni i materijalna šteta na stambenim, prometnim, vjerskim i infrastrukturnim objektima. Izrael je proglasio izvanredno stanje i zatvorio zračni prostor, a brojne države u regiji privremeno su učinile isto. Međunarodne reakcije uključivale su osude napada, upozorenja na putovanja, pojačanje vojnih rasporeda u istočnom Sredozemlju i političke pozive na promjenu režima u Iranu. Iranska oporba u zemlji i inozemstvu, uključujući Rezu Pahlavija, podržala je slabljenje Islamske Republike i pozvala na obnovu ustanka protiv vlasti.
Pozadina sukoba leži u dugotrajnim napetostima između Irana, Sjedinjenih Država i Izraela, osobito oko iranskoga nuklearnog programa, razvoja balističkih projektila i potpore regionalnim saveznicima i posrednim oružanim skupinama, među kojima su Hezbolah, Huti i proiranske milicije u Iraku.[c] Nakon američkoga povlačenja iz nuklearnoga sporazuma 2018. Iran je ubrzao obogaćivanje urana i razvoj projektilskih sposobnosti. Tijekom 2024. Izrael i Iran već su razmijenili izravne udare, a 2025. vodili su kratki rat u kojem su američki napadi ciljali iranska nuklearna postrojenja. Između juna i augusta 2025. Izrael je, paralelno s ofenzivom na Gazu, proveo niz napada protiv Irana (Operacija "Rising Lion") te protiv Hutija (28. 8.) u Jemenu. Dana 28. decembra 2025. izbio je val unutarnjih prosvjeda u Iranu, koji su se potom nastavili tijekom januara, čemu su uslijedili su brojni uhićenja, sukobi i ubojstva. U mjesecima prije operacije 2026. Sjedinjene Države su provele najveće vojno gomilanje snaga na Bliskom istoku od 2003., rasporedivši dodatne nosače zrakoplova i pomorske snage. Istodobno su vođeni neizravni nuklearni pregovori u Maskatu i Ženevi, ali bez odlučnoga rezultata.
Dodatni čimbenik krize bili su veliki protuvladini prosvjedi u Iranu od decembra 2025., izazvani gospodarskom krizom, inflacijom i rastom troškova života, koji su prerasli u otvoreno protivljenje režimu. Vlast je odgovorila masovnim nasiljem, širokim uhićenjima i teškim represivnim mjerama, što je dodatno produbilo američko-iranski sukob i učvrstilo procjene da je režim u razdoblju ozbiljne unutarnje krhkosti.
- ↑ U izraelskoj štampi: "Operacija Rika lava" (hebrejski: מִבְצַע שְׁאָגַת הָאֲרִי), u američkoj uporabi "Operacija Epski bijes" (engleski: Epic Fury), u iranskoj štampi "Iskreno obećanje 4." (perzijski: وعده صادق ۴).
- ↑ Nuklearna postrojenja u Natanzu.
- ↑ Vidi: Rat u Iraku.
- ↑ (en) Sajjad Syed, Baqir (4. marta. 2026). „War Diary Day 5: US-Israel war against Iran shifts to attrition”. Dawn. Pristupljeno 6. marta 2026.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 (en) „Day 5 of Crisis Triggered by US-Israel Strikes on Iran: Over 1,000 Iranians Dead, US Confirms Strike in Indian Ocean”. The Wire. 4 marta. 2026. Pristupljeno 6. 3. 2026.
- ↑ perz. „خامنهای چطور کشته شد؟”. factnameh.com. 1. marta. 2026. Pristupljeno 6. 3. 2026.
- Kamrava, Mehran (2022). Triumph and Despair: In Search of Iran's Islamic Republic. Hurst / Oxford University Press.
- Abrahamian, Ervand (2018). A History of Modern Iran. Cambridge University Press.
- Hahn, Peter L. (2005). Crisis and Crossfire: The United States and the Middle East Since 1945. Potomac Books. ISBN 978-1597973472.
- Leslie, Jonathan G. (2023). Fear and Insecurity: Israel and the Iran Threat Narrative. Oxford University Press. ISBN 978-0197685556.
- Lesch, David W. (2018). The Middle East and the United States: History, Politics, and Ideologies. Routledge. ISBN 978-0813350585.
- „U/S Bolton Presses for Moving Iran Nuclear Issue to Security Council, Article 98 Ratification”. Wikileaks. 3. februara 2005. Pristupljeno 6. 3. 2026.
- „Das Danin and IDF Intel Chief MG Yadlin Discuss Tensions With Syria, Risks of Unintended War”. Wikileaks. 6. septembra 2007.. Pristupljeno 6. 3. 2026.
- „Turkish Media Reaction Monday, January 10, 2010”. Wikileaks. 12. januara 2010.. Pristupljeno 6. 3. 2026.