Rasoherina

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Rasoherina
Queen Rasoherina.jpg
Rasoherina
Kraljica Madagaskara
Vladavina 12. maj 1863. - 1. april 1868.[1]
Krunidba 30. august 1863.
Prethodnik Radama II.
Nasljednik Ranavalona II.
Suprug Radama II.
Rainivoninahitrinioni
Rainilaiarivoni[1]
Puno ime
Rabodozanakandriana[1]
Dinastija Merina
Otac princ Andriantsalama
Majka priceza Rafaramanjaka
Rođenje oko 1814.
?  Madagaskar
Smrt 1. april 1868.
Amboditsiri
Pokop 1863. / 1897.
grobnica u kompleksu Rova

Rasoherina (?, oko 1814. - Amboditsiri, 1. april 1868.[1], bila je kraljica Madagaskara, nakon pogibije svoga muža kralja Radame II. u državnom udaru, od 12. maja 1863. do smrti 1. aprila 1868. [1]

Malgašani su zapamtili kraljicu Rasoherinu, kao svog prvog vladara koja je uputila madagaskarske ambasadore u London i Pariz, ali i zabranila trgovanje nedjeljom.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Uspon na tron[uredi - уреди | uredi izvor]

Rasoherina rođena kao princeza Rabodozanakandriana, od oca princa Andriantsalama i njegove žene princeze Rafaramanjaka. [1] Zajedno sa svojim prvim mužem kraljem Radamom II. imenovana je suvladaricom Madagaskara 23. septembra 1862.

Kao kraljica suvladar Rabodo je došla u prvi plan za budućeg vladara nakon državnog udara u kojem je ubijen njen muž 12. maja 1863. Sami urotnici, među kojima su bili najvažniji braća; Rainivoninahitrinioni (premijer) i Rainilaiarivoni (komandant Armije) i ostala dvorska aristokracija obratili su joj se odmah nakon udara i dali joj do znanja da će ona imati njihovu podršku kao nova kraljica, ali pod uvjetom da prihvati da će se u svom mandatu pridržavati određenih pravila vladanja.. Oni su od nje zatražili su da zabrani praksu - tangene (božje sudovanje (izvođenja dokaza mučenjem), proglasi slobodu vjeroispovjesti i osigura sprovođenje podjele vlasti između nje kao suverana, dvorske aristokracije (Andriana) i Hova (slobodnih građana). Da se to osigura, dogovoren je i politički brak između nje i premijera Rainivoninahitrinionija. Ona je pristala na njihove uvjete, te je odmah nakon njegove smrti proglašena kraljicom regentom, a 30. augusta 1863. okrunjena za kraljicu u Antananarivu.

Vladavina[uredi - уреди | uredi izvor]

Pogreb kraljice Rasoherina u Antananarivu

Prve godine svoje vladavine, provela je u sjeni svoga novog muža Rainivoninahitrinionija koji je imao stvarnu moć u kraljevini.

Vremenom je Rainivoninahitrinioni postao pravi despot i nasilnik, osobito kad bi se napio. Istovremeno su u javnost dospijele informacije o njegovoj umiješanosti u ubojstvo Radame II.. Rasoherina ga je prisilila da podnese ostavku na položaj premijera, i ode u progonstvo među pleme Betsileo. Na njegovo mjesto postavila je njegovog mlađeg brata - Rainilaiarivonija (bivšeg komandanta armije) za kojeg se udala 21. februara 1869. [1]

Vladavinu kraljice Rasoherine, obilježilo je nekoliko događaja; slanje malgaških ambasadora u London i Pariz i zabrana trgovanja nedjeljom. Rasoherina je poništila Povelju Lambert, koju je potpisao njen muž Radama II., što je izazvalo val nezadovoljstva u Francuskoj, tako da je Madagaskar morao platiti 240.000 ariarija (oko 1 200 000 francuskih franaka) francuskim građanima kao odštetu za kršenje ovog unosnog trgovinskog sporazuma. [2] Da to ublaži - ona je 27. juna 1865., potpisala ugovor sa Britanijom kojim je dala britanskim građanima pravo na najam zemljišta i nekretnina na otoku i pravo na stalnog ambasadora.

Sa Sjedinjenim Američkim Državama potpisala je sporazum o trgovini i suradnji - 14. februara 1867, njime je bio djelomično ograničen uvoz oružja ali i izvoz stoke sa Madagaskara. Na kraju je potpisala Mirovni ugovor sa Francuskom, kojim je naglašeno izmirenje dva naroda. [3]

Zavjera protiv nje i smrt[uredi - уреди | uredi izvor]

U posljednjim danima njena života, izbila je zavjera, koja je za cilj imala uklonjanje premijera Rainilaiarivonija sa vlasti i imenovanje princa Rasata njenim nasljednikom. U petak 27. marta, 1868, u dva u poslijepodne, grupa naoružanih demonstranata provalila je u kraljevsku palaču Rova i uspjela pohapsiti dosta dvorjana među njima i komandanta njezine garde. (po svemu sudeći iza njih je stajao bivši premijer Rainivoninahitrinioni) Međutim je nekoliko stražara uspjelo pobjeći i obavijestiti premijera Rainilaiarivonija koji je bio u posjetu teško bolesnoj Rasoherini. Ona se tad obratila javnosti, i zatražila njenu pomoć protiv demonstranata. Nakon tog su mnogi izašli na ulice i uputili se u palaču Rova i pomogli da se pobunjenici savladaju.

Nakon tog incidenta Rasoherina je umrla četiri dana kasnije - 1. aprila 1868.

Bilješke[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Henry Soszynski: Madagaskar Kingdom na portalu Madagaskar, pristupljeno 5. 09. 2011.
  2. Ralibera, Daniel. Madagascar et le christianisme. Karthala Editions, 1993. ((fr))
  3. Frédéric Randriamamonjy, Tantaran'i Madagasikara Isam-Paritra (The history of Madagascar by Region), str. 529 - 534.

Pogledajte i ove stranice[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]