Raniji Shu

大蜀 / 漢 Veliki Shu / Han Carstvo ? 907–925 ? Glavni grad Chengdu Jezik/ci Ba-Shu kineski Vlast monarhija Car  - 907-918 Wang Jian  - 918-925 Wang Yan Historijska era Period Pet dinastija i Deset kraljevstava  - Država Shu nastaje kao entitet pod nominalnom vlašću Tanga 903  - pad dinastije Tang 1. jun 907.  - osvajanje od strane Kasnijeg Tanga 925 Shu je promijenila službeno ime "Shu" u "Han" 917-918.

Veliki Shu (kineski: 大蜀, pinyin: Dàshǔ) odnosno Han (kineski: 漢, pinyin: Hàn) , koja se u kineskoj historiografiji retroaktivno naziva Raniji Shu (kineski: 前蜀, pinyin: Qiánshǔ) je država koja je postojala u današnjoj jugozapadnoj Kini u periodu neposredno nakon pada dinastije Tang, odnosno predstavljala jedno od Deset kraljevstava. Njen osnivač je bio general Wang Jian koji je 891. godine od strane dinastije Tang imenovan za guvernera zapadnog Sečuana. Koristeći slabost centralne vlasti je svoju teritoriju proširio na istok; godine 903. je uspio ishoditi svojih područja kao vazalne države, a sebi status nasljednog vladara. Kada je suparnički gospodar rata Zhu Wen godine 907. svrgnuo Aija, posljednjeg cara dinastije Tang i proglasio novu dinastiju Kasniji Liang, Wang Jian je to odbio priznati i umjesto toga je sebe proglasio carem nove države sa sjedištem u Chengduu. Zahvaljujući Wang Jianovoj diplomatskoj i vojničkoj sposobnosti, država je uspjela očuvati nezavisnost od Kasnijeg Lianga. Situacija se, pak, promijenila kada je Wang Jiana naslijedio njegov nesposobni sin Wang Yan, odnosno kada je 923. dinastiju Kasniji Liang na sjeveru Kine svrgnula dinastija Kasniji Tang. Trupe Kasnijeg Tanga su 925. poduzele pohod na Sečuan, u kome je Država Shu okupirana. Centralna vlast na tom oblašću se, međutim, nije dugo održala; već 934. je osnovana nova država, u historiografiji poznata kao Kasniji Shu.

Vladari

Suvereni kraljevstva Raniji Shu 907-925

Hramska imena ( Miao Hao 廟號 miao4 hao4)	Posthumna imena ( Shi Hao 諡號 )	Lična imena	Period vladavine	Imena era (Nian Hao 年號) i njihove dužine u godinama
高祖 gao1 zu3	ne koristi se	王建 wang2 jian4	907-918	Tianfu (天復 tian1 fu4) 907 Wucheng (武成 wu3 cheng22) 908-910 Yongping (永平 yong3 ping2) 911-915 Tongzheng (通正 tong1 zheng4) 916 Tianhan (天漢 tian1 han4) 917 Guangtian (光天 guang1 tian1) 918
後主 hou4 zhu3	Did not exist	王衍 wang2 yan3	918-925	Qiande (乾德 qian2 de2) 918-925 Xiankang (咸康 xian2 kang1) 925

Literatura

• Mote, F.W. (1999). Imperial China (900-1800). Harvard University Press. str. 11–12, 14–15. ISBN 0-674-01212-7.