Rafael Urdaneta

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Rafael Urdaneta
Rafael Urdaneta


Mandat
5. rujna 1830. – 30. travnja 1831.
Prethodnik Joaquín Mosquera
Nasljednik Domingo Caycedo

Rođenje 24. listopada 1788.
Venezuela Maracaibo, Venezuela
(tada Španjolski Imperij)
Smrt 23. kolovoza 1845.
Francuska Pariz, Francuska
Supruga Dolores Vargas París

Rafael José Urdaneta y Faría (Maracaibo, 24. listopada 1788.Pariz, 23. kolovoza 1845.) bio je venezuelanski vojskovođa i političar, jedan od najvažnijih sudionika borbe za nezavisnost Latinske Amerike. Urdaneta je bio vatreni pobornik Simóna Bolívara i jedan od njegovih najodanijih suradnika. Tokom njegova predsjedničkom mandata, Urdaneta je bio ministar obrane Velike Kolumbije, a kasnije i njezin kratkotrajni predsjednik; kasnije je služio kao ministar obrane u administraciji Venezuele.

Rodio se 1788. u Maracaibu kao sin Miguela Geronima de Urdanete y Troconisa i njegove supruge Marije Alejandrine Faria. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, a kasnije se školovao u sjemeništu u Caracasu. Godine 1804. preselio se u Bogotu, gdje je nastavio školovanje i gdje će se 1822. godine oženiti s Dolores Vargas París, mladom heroinom revolucionarnog pokreta. Sam Urdaneta se već 1810. godine pridružio revolucionarnom pokretu i ubrzo je postao blizak suradnik Simóna Bolívara, s kojim je sudjelovao u borbama za oslobođenje svoje rodne zemlje. Nakon uspjeha revolucionarnog pokreta i formiranja Velike Kolumbije, Urdaneta se priključio Bolívarovoj administraciji u svojstvu ministra obrane.

Kada je Bolívar u svibnju 1830. godine podnio ostavku na mjesto predsjednika, faktičnu vlast u državi preuzeo je Domingo Caycedo. U tom su periodu u Bogoti bila stacionirana dva bataljuna – jedan venezuelanski, odan Bolívaru i Urdaneti, te jedan kolumbijski, odan Franciscu de Pauli Santanderu. Kada je, u strahu od pobune, Caycedo naredio da se venezuelanski bataljun premjesti iz glavnoga grada, došlo je do sukoba u kojemu su venezuelanske trupe izašle kao pobjednici. Caycedo je svrgnut, a Urdaneta se 5. rujna 1830. godine proglasio predsjednikom kako bi spasio zemlju od kolapsa, ali i pokušao nagovoriti Bolívara da se vrati na čelo Velike Kolumbije.

Međutim, stabilizacija nikada nije ostvarena. Kolumbijski generali su odbili podržati Urdanetu i pokrenuli ustanak protiv njega, tokom kojega su osvojili jug zemlje i prisilili diktatora na pregovore. Generali su proglasili Cayceda legitimnim predsjednikom i zahtijevali Urdanetinu ostavku. Nakon što je u travnju 1831. godine potpisan mirovni sporazum između dvaju strana, Urdaneta se povukao s pozicije i vratio vlast Caycedu.

Nakon raspada Velike Kolumbije, Urdaneta i njegova obitelj su se vratili u Venezuelu. On je kratko sudjelovao u administraciji novonastale države, da bi 1845. godine bio imenovan posebnim poslanikom Venezuele u Španjolskoj. Međutim, preminuo je 23. kolovoza 1845. u Parizu, od komplikacija s bubrežnim kamencem, prije nego je uopće došao do Španjolske. Njegovo tijelo pokopano je u Nacionalnom panteonu u Caracasu.