Raetinium

Raetinium je naziv ilirske gradine i naziv jednog od najrazvijenijih rimskih područja (municipij) u Bosni i Hercegovini, nastalog na teritoriji Japoda. Središte municipija bilo je u istoimenom naselju, koje se nalazilo u Golubiću, danas prigradsko naselje u Bihaću.

Ilirski period

Jedno vrijeme smatralo se da su Japodi izvorno ilirsko pleme, koje je u IV stoljeću podjarmljeno od Kelta, jer se u ilirskim nekropolama našlo i keltskih rukotvorina. Kasnija istraživanja su utvrdila mišljenje (Borivoj Čović) da su Japodi bili dobre komšije Keltima, ponekad i saveznici. Koristili su se oružjem iz keltskih radionica (mačevima i štitovima), ali među Japodima nije bilo keltske etničke primjese. Kao posljedica odnosa je i pojava keltskih imena među Japodima.

Japodsko područje Rimu priključio je Oktavijan 35. p.n.e. Infiltracija rimsko-provincijalnih elemenata i njihova integracija s tradicionalnom japodskom kulturom započela je svakako prije definitivnog pokorenja 9. g. n. e. U Batonovom ustanku Japodi su aktivno učestvovali, ali ih je konačno pokorio vojskovođa Germanik. Opis događaja 9. g. n.e., dao je rimski historičar Dio Kasije u ″Rimskoj historiji″:

Germanik je najprije zauzeo Splonum (Splaunon), i to više slučajem. Odatle je krenuo na Raitinon (Raetinium), ali ga je zauzeo tek teškom mukom i s dosta gubitaka. Neprijatelji su, naime, u kuće oko nasipa podmetnuli vatru ... a nakon toga se povukli u citadelu ('ες την ακραν άνεχόρηααν). Kada su pak Rimljani pojurili za njima, našli su se usred vatre, dok su ih odozgor gađali neprijatelji, pa su mnogi pâli kao žrtve plamena i strijela. Nekolicina je pobjegla bacajući tijela već poginulih u vatru i praveći prolaz za sebe koristeći ljudska tijela kao most. Vatra je zahvatila cijeli akropolj, da su i branioci morali napustiti tvrđavu podzemnim kanalima.

Po opisima Splonuma i Raetinuma, koji se nalazi u Dionovom tekstu, riječ je o klasičnim gradinskim naseljima sa podgrađem, koje je naseobinski dio, i akropoljem na visinskom platou, kao sjedištem gradine. Osnovna odbranbena fortifikacija bio je dvostruki prsten zidina, jedan oko podgrađa, drugi oko akropolja, što je sve karakteristično za ilirsko područje od eneolita.

Nakon toga u ruke Rimljanima pao je i slijedeći grad Seretion koji je dotad Tiberije (budući rimski car) uzalud opsjedao. Nakon ovih borbi, Tiberije je mogao započeti generalni i odlučni napad na Batona.

Rimski period

Nakon završetka Batonovog ustanka, japodska peregrinska civitas je pripadala provinciji Gornji Ilirik/Dalmacija, nastaloj disolucijom nekadašnje jedinstvene provincije Ilirik (Illyricum). Po Naturalis historia od Plinija Starijeg, Japodi su zajedno sa Liburnima ulazili u sastav skardonitanskog konventa (današnji Skradin) provincije Dalmacije (...conventum Scardonitanum petunt lapides et Liburnorum civitates ...).

Japodi su dijelili sličnu sudbinu sa ostalim domorodačkim narodima provincije Dalmacije. Postupno i njih prvo je zahvatio proces kulturne romanizacija, a kasnije i pravno – političke. Najkasnije do 212. god. n. e. nestala je japodska civitas i prešlo se na municipalni sistem i u tome slučaju japodski dio Pounja bio je pokriven sa municipalnom jedinicom kojoj je sjedište bilo u Raetiniumu.

Arheologija

Relativno bogata arheološka građa iz Pounja (naselja i nekropole), prvenstveno na lokalitetu Ripač sa sojeničkim naseljem potvrđuje dobru naseljenost regije još od kasnobronzanog do rimskog doba. Brojna gradinska naselja opisao je Vjenceslav Radimski (Izačić-glavica, Brekovica, Spahići, Sokolac, Ripač, Lohovo, Doljani itd). Brojna su i rimska naselja, ali su se slabo sačuvala, bez ijednog sačuvanijeg arhitektonskog objekta, tako da ο urbanizmu tih naselja nema podataka.

Arheološka nalazišta iz rimskog perioda su: Golubić, Privilica, Jezerine u Pritoci, Čavkići, Doljani, Založje, Ribić, Klokot (Kapitul, Humačke glavica), Brekovica, Čehićke Crkvine. Samo na osnovi bogatstva ovih nalazišta ova zona imala je veliko naseobinsko, religijsko, političko i ekonomsko značenje ne samo za japodsku zajednicu u Pounju, nego i za cijeli japodski narod i njegovu političku jedinicu.

Epigrafski natpisi

Pronađeno je najmanje 95 natpisa sa epigrafskih spomenika osoba antičkog perioda sa prostora japodskog Pounja, od toga 29 na sljemenastim poklopcima. Najviše je evidentirano osoba sa nepoznatim ili teško razumljivim gentilnim imenom (40). Šest osoba su funkcioneri japodske civitas (tri sa drugim gentilnim imenom, jedna sa flavijevskim i jedna sa aurelijevskim gentilnim imenom, dok je jedan japodski funkcioner nepoznatog imena), što je do sada najviše evidentiranih funkcionera jedne od peregrinskih civitas. Indikativan je znatan broj domorodačkih imena(15), kao i nosilaca julijevskog gentilnog imena (9), koji je najveći u odnosu na ostale unutarnje (bosanske) dijelove provincije Dalmacije. Julija je najviše i u odnosu na ostale carska gentilna imena: 3 osobe su sa flavijevskim gentilnim imenom, 2 sa ulpijevskim, 3 sa elijevskim, i 8 osoba je sa aurelijevskim gentilnim imenom.

Jedan od natpisa pronađen je u Njemačkoj (CIL.XIII.7023) i na njemu spominje se Andes Sekst. F.cives Raetinio.

Andes Sex(ti) f(ilius) / cives Raeti/nio eq(ues) ala / Claud(ia) an(norum) XXX / stip(endiorum) V h(ic) s(itus) e(st) h(eres) f(aciendum) c(uravit

Iz epigrafskih natpisa vidi se da je Raetinium svoj autonomni (municipalni) status dobio prije 70. g.n.e, od cara Vespazijana, koji je u unutrašnjosti Dalmacije podigao i municipij Malvesiatium (Skelani) i municipij Bistuensium (srednja Bosna).