Radoslav Bužančić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Radoslav Bužančić
Nema slobodne slike
Rođen/a 1958 (dob: 59–60)
Split, SR Hrvatska, SFRJ
Nacionalnost Hrvat
Alma mater Arhitektonski fakultet u Zagrebu
Zanimanje arhitekt, konzervator, publicist, profesor
Poslodavac Konzervatorski odjel Ministarstva kulture RH
Filozofski fakultet u Splitu
Nagrade Nagrada Vicko Andrić (1994. i 2001)
Red Danice hrvatske (1996)
Nagrada Europa Nostra (2002)
Nagrada grada Trogira (2007)
Nagrada grada Splita (2013)

Radoslav Bužančić (Split, 1958. – ), hrvatski arhitekt, konzervator, publicist i profesor.

Sadržaj/Садржај

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Bužančić je rođen 1958. u Splitu i studirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1983. i od sljedeće godine radi kao konzervator u Splitu, odnosno kao viši savjetnik i voditelj odjela za istraživačko-dokumentacijski rad. Na poslijediplomskom studiju navedenog fakulteta magistrirao je 1996. godine, na temu predromaničke arhitekture. Godine 1999. postao je voditelj i donačelnik Konzervatorskog odjela u Splitu, a od 2006. godine pročelnik je Konzervatorskog odjela u Trogiru. Na matičnom fakultetu doktorirao je 2008. s tezom Nikola Ivanov Firentinac, arhitekt renesansne obnove Trogira koncem 15. stoljeća. Od 1997. bavi se pedagoškim radom i 2009. na splitskom Filozofskom fakultetu izabran je u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta, za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija.

Predmet Bužančićevog znanstvenog interesa je široko područje povijesti umjetnosti od kasne antike do renesanse, a teme njegovih radova sintetiziraju istraživanja arheologije, arhitekture i urbanizma Dalmacije. U dugogodišnjem konzervatorskom i istraživačkom radu od 1984. godine, vodio je niz složenih projekata u Splitu, Trogiru, Klisu, Dubrovniku, Omišu i Vrgorcu, te na otocima Braču, Šolti, Hvaru, Visu, Korčuli i Lastovu. Među istraženim lokalitetima su neki od najznačajnijih primjera ranosrednjovjekovne arhitekture u Hrvatskoj, uključujući crkvu sv. Martina u Trogiru, crkvu sv. Duha u Škripu, crkvu sv. lvana i Teodora u Bolu, crkvu sv. Mihovila u Dolu, crkva Gospe Stomorice kod Ložišća, crkvu sv. Stjepana u Pučišćima, crkva sv. Luke u Donjem Humcu, crkvu sv. Ivana u Starom Gradu, crkvu sv. Petra na Priku kod Omiša i crkvu sv. Andrije de Fenestris u Splitu.

Njegovi rani kompleksni projekti bili su restauracija rezidencije cara Dioklecijana u jugoistočnom dijelu Dioklecijanove palače i katedrale sv. Duje (carskog mauzoleja) u Splitu, te trogirske katedrale sv. Lovre koja je započela 1999. zajedno s restauracijom njenog zvonika. U svibnju 2000. postavljen je za koordinatora međunarodnog tima za restauraciju kapele sv. Ivana u Trogiru, jednog od najvažnijih renesansnih spomenika u Hrvatskoj, a u rujnu 2004. predvodio je drugi međunarodni tim prilikom konzervacije Radovanovog portala i baptisterija trogirske katedrale. Od 2006. nadgledao je restauraciju njenog interijera, propovjedaonice, oltara i ciborija od majstora Mavra, te renesansne kapele sv. Jere. Bužančić je vodio konzervaciju i brojnih drugih trogirskih spomenika među kojima su crkva sv. Martina, crkva sv. Sebastijana, crkva sv. Marije, crkva sv. Petra, crkva Gospe od Karmela i crkva sv. Andrije, zatim benediktinski samostan sv. Nikole, dominikanski samostan sv. Dominika i samostan sv. Križa na Čiovu, te renesansne palače Ćipiko, Lučić i Berislavić.

Osim navedenih trogirskih spomenika, Bužančić je sudjelovao u konzervaciji drugih renesansnih zdanja širom Dalmacije, uključujući tvrdalj Petra Hektorovićau Starom Gradu na Hvaru, dvorac Martinis Marchi u Maslinici na Šolti, Knežev dvor i dvorac Ohmučević u Slanom, te palaču Gučetić u Dubrovniku. Također, istraživao je i arheološke lokalitete u Gatu kod Omiša, na hvarskom Starogradskom polju, crkvu sv. Ivana Krstitelja u Postirama i samostan sv. Stjepana u uvali Lovrečini na Braču. Predvodio je arheološka istraživanja crkve sv. Marije u Blizni Gornjoj i crkve sv. Vida u Klisu, dvije predromaničke građevine iz 9. ili ranog 10. stoljeća. Prilikom iskapanja kliške crkve otkriven je i fragmentirani vladarski natpis koji spominje neidentificiranu hrvatsku plemkinju (Domaslava prema povjesničaru N. Budaku). Bužančićevi složeni zahvati na teško dostupnim lokacijama uključuju konzervaciju pustinje Blaca na Braču, Gradine kod Vrgorca, tvrđave Starigrad iznad Omiša i crkve sv. Jure na Mosoru. Godine 2012. na njegovu inicijativu u Splitu je započeo niz istraživanja spomenika od katedrale do zapadnih termi, prilikom čega je u zemljanom nasipu iznad razine poda romaničke kuće u Bajamontijevoj ulici pronađena ploča s Marulićevim grbom. Iste godine objavio je monografiju o Nikoli Firentincu i trogirskim spomenicima u kojoj obrađuje urbanističke zahvate na gradskom trgu između 1460. i 1480. godine. Stručne članke objavljivao je u časopisima Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Hortus Artium Medievalium i Klesarstvo i graditeljstvo.

Za svoj rad na području spomeničke baštine Bužančić je dobio više strukovnih nagrada i priznanja. Godine 1994. dobio je nagradu Vicko Andrić za konzervatorski rad Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu. Dvije godine kasnije odlikovan je redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića na temelju posebnih zasluga u kulturi. Drugu Nagradu Vicko Andrić podijelio je 2001. s ekipom splitskog Konzervatorskog odjela (Živko Bačić, Zoraida Demori Staničić, Vanja Kovačić i Žana Matulić Bilač) na čelu s Joškom Belamarićem, za njihovu izložbu u Veneciji Umjetničko blago Hrvatske: Trogir 1200-1600. Sljedeće godine dobio je međunarodnu nagradu Europa Nostra za restauraciju kapele sv. Ivana u Trogiru. Godine 2007. dobio je nagradu grada Trogira, a 2013. i nagradu grada Splita za niz uspješnih projekata na proučavanju povijesno-kulturne baštine i posebno za objavu knjige Nikola Ivanov Firentinac i trogirska renovatio urbis.

Opus[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Nikola Ivanov Firentinac, arhitekt renesansne obnove Trogira koncem 15. stoljeća (doktorska disertacija), Zagreb: Arhitektonski fakultet, 2008
  • Gata: crkva Justinijanova doba, Split: Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture, 1994
  • Nikola Ivanov Firentinac u Trogiru = Niccolò di Giovanni Fiorentino in Trogir (uz engleski prijevod: Graham McMaster), Trogir: Župni ured sv. Lovre; Split: Književni krug i Dalmacijapapir, 2007, ISBN 9789531632935
  • Trogirska katedrala, Zagreb: Turistička naklada; Trogir: Župni ured sv. Lovre, 2009
  • Radovanov portal, Zagreb: Turistička naklada, 2010
  • Majstor Radovan, Zagreb: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, 2011, ISBN 9789533120126
  • Splitska katedrala, Zagreb: Turistička naklada, 2011
  • Nikola Ivanov Firentinac i trogirska renovatio urbis, Split: Književni krug, 2012, ISBN 9789531633741
    • Niccolò di Giovanni Fiorentino and Trogir's renovatio urbis (engleski prijevod), Split: Književni krug, 2015, ISBN 9789531634182
  • Knežev stan, in curte nostra quae Clissa dicitur, Split: Splitsko-dalmatinska županija, 2016

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]