Radosalići

Radosalić je jedno od najraširenijih prezimena sa kraja XIV i tokom XV stolječa u dubrovačkom zaleđu, na teritoriji Bosne i Hercegovine. Zbog tog mnoštva ono je očiti primjer koji polazuje upotrebu prezimena u srednjem vijeku samo kod jedne generacije. Prezime je izvedeno od imena Radosav (Radoslav). Po pronađenom i očuvanom broju primjera, prvenstveno u dubrovačkim izvorima, mogu se pratiti na desetine osoba XIV i XV stoljeća koje ovo prezime koriste samo za svog života.

Mnogi od njih žive i u isto vrijeme, nisu svi međusobno srodnici jedni drugima, izvjesno je da mnogi od njih i ne znaju jedni za druge, i što je najvažnije, njihovi nasljednici ne nose prezime Radosalić.

U srednjem vijeku praksa i običaji između polova bili su na strani muškaraca. Ženskim osobama nisu dodijeljivana izvedena prezimena, već im se uz ime samo spominjalo ko im je otac. Žene nisu imale izvedeno ime ni poslije udaje, pa ni poslije smrti supruga, nego su se dodatno obilježavale imenom oca ili supruga. I na području Dubrovnika to je bilo uobičajeno. Kod promjena muža djeca su nosila različita prezimena.

U drugoj polovini XV stoljeća pojavljuje se linija Radosalića koja se ustalila i koju nije moguće dovesti sa Stipkom Radosalićem čije se ime pojavljuje na stećku u nekropoli na Premilovom polju kod Ljubinja.

Vlastela i vlasteličići

Radosalića nema u vladarskim lozama, kao ni među najkrupnijim predstavnicima vlastele. Prikupljeni podaci govore o županu Radoju Radosaliću (1392-1395) kao svjedoku u povelji kralja Stjepana Dabiše (danas u Britanskom muzeju) i njegovom imenjaku knezu Radoju Radosaliću (1399-1404, takođe svjedoku na kraljevskom dokumentu.

Knez Vučina Radosalić, kneževi braća Radoje i Juraj Radosalić Vladimirić, inače sinovi Radosava Vladimirića i knez Juraj Radosalić bili su na dvoru vlastele Pavlovića nisu sinovi istog oca niti međusobni srodnici. Među ljudima vojvode Radoslava Pavlovića su Butko Radosalić i Miloš Radosalić.

Uz vojvodu Sandalja Hranića Kosaču bili su Ostoja Radosalić i Mileta Radosalić porijeklom iz Uskoplja kod Trebinja.

Uz vojvodu Stjepana Vukčića Kosaču povezan je Obrad Radosalić, jedan od najjačih trgovaca među Radosalićima iz Goražda i Ostoja Radosalić.

Vlasi

Značajnu skupinu Radosalića čine vlasi. Neki od njih u dokumentima nose samo uopštenu vlašku oznaku, a neki i informaciju više - pripadnost vlaškoj skupini, konkretan katun, seniora, a poneki i gdje je katun smješten.

Stočari i trgovci stokom

Čuvanje stoke, njen uzgoj, hranjenje i tovljenje bio je predmet sporazuma između Dubrovčana i njihovog zaleđa tokom srednjeg vijeka. Predmet ugovora bila je svakovrsna stoka. U ugovorima ove vrste spominju se brojni Radosalići, najviše sa područja Popova polja i Trebinja. U trgovini stokom spominju se brojni Radosalići.

Trgovci

U prvoj polovini XV stoljeća spominje se na stotine trgovaca iz Goražda, Foče, Cernice, Drijeva, Olova, Tjentišta i drugih gradova koji su obavljali trgovinu sa Dubrovnikom. Broj Radosalića je znatan.

Sluge i šegrti

Sluge, osobe koje se pojavljuju u ugovorima o najmu na određeno vrijeme u Dubrovniku, i šegtri, osobe koje su izučavali jedan od zanata, predstavljaju brojnu skupinu osoba sa prezomenom Radosalić.

Razbojnici

U pljačkam kao optuženi susreću se predstavnici svih društvenih slojeva. Mežu njima su i braća Milatko i Milorad Radosalić, Radelj Radosalić iz Ledenice, Radik Radosalić iz Sutorine, Dobre Radosalić koji se pominje u okolini Gacka i Trebinja, braća Mileta i Mikaš iz Taleži kod Trebinja, Radašin Radosalić iz Foče.

Ostali

Bogun i Obrad Radosalić, možda braća, postali su 1386. god. dubrovački građani, a jedan broj Radosalića u dokumentima se pojavljuju kao jamci.

Radosalići u Dubrovniku

Dobrulj Radosalić je mlinar, dok je Ratko Radosalić iz Popova izrađivao žrvnjevenje za mlinove, a Radoje Radosalić se pojavljuje kao staklar. Mnogi su nosači, krojači, zvonari, glasnici, državne sluge, drvosječe, mornari, bačvari, zavisni ljudi i kmetovi. Radosalići se pojavljuju u Dubrovniku i kao trgovci, trgovci dućandžije, kreditori, jamci, pekari, stolari, znatan broj klesara, zlatari, suknači, tkači, vunari, obućari. Postoje i primjeri Radosalića koji su predstavljali Dubrovačku republiku u gradovima Bosne.