Racibórz

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Racibórz
Centralni trg
Centralni trg
Centralni trg
Koordinate: 50°5′N 18°14′E / 50.083°N 18.233°E / 50.083; 18.233
Država  Poljska
Vojvodstvo Šlesko
Povjat Racibórz
Gradska prava oko 1235.[1]
Vlast
 - gradonačelnik Dariusz Polowy
Površina
 - Ukupna 75,01 km²[2]
Visina 200[2]
Stanovništvo (2020.)
 - Grad 56.289[2]
 - Gustoća 750,4 stan. / km²[2]
Vremenska zona UTC+1 (UTC+2)
Poštanski broj 47-400 i 47-445[2]
Karta
Racibórz na mapi Poljske
Racibórz
Racibórz
Pozicija Racibórza u Poljskoj

Racibórz je grad od 56.289 stanovnika[2] na jugu Poljske u Šleskom vojvodstvu.[1]

Geografske karakteristike[uredi | uredi kod]

Racibórz leži u kotlini rijeke Odre, nedaleko od češke granice,[3] udaljen tridesetak kilometara zapadno od Rybnika.

Istorija[uredi | uredi kod]

Racibórz je prvi put dokumentiran 1108. kao ranosrednjovjekovna fortifikacija na gazu preko Odre. U 12. vijeku razvio se kao trgovište na raskršću puteva iz Češke i Moravske prema Krakovu, Ruteniji i Šleskoj.[1] Racibórz je gradska prava dobio oko 1235. (možda čak između 1211. i 1217. godine).[1] Prosperirao je tokom 13. vijeka, na trgovini solju (velika skladišta); tu su najveći sajmovi žitarica u Gornjoj Šleskoj i centar zanatstva poznat po tkanju platna. U 13. vijeku bio je dio Vojvodstva Opole Racibórz, a od 1281. bio je i prijestonica Vojvodstva Racibórz.[1]

Sve do 1532. bio je domena opolskih Pjastovića, koji su od 1327. potpali pod vlast čeških vladara. Značaj mu je opao tokom perioda od 14. vijeka do 15. vijeka.[1]

Nakon 1742. (Druga podjela Poljske), potpao je pod Kraljevinu Prusku; tad mu je ime germanizirano u Ratibor (njemački: Ratibor(hammer), šleski: Rattebor).[1] Naglo se industrijski razvio nakon izgradnje pruge Berlin-Beč 1848. osnivanjem čeličane, livnice i tvornica mašina i elektrodijelova.[1]

Krajem 19. vijeka i početkom 20. vijeka Ratibor je postao snažan centar poljskog nacionalizma, poznat po časopisima i novinama (Nowiny Raciborskie, 1889.–1921.). Brojni stanovnici Ratibora sudjelovali su u Šleskim ustancima (1919.–1921.), ali je ovaj grad unatoč tome nakon održanog plebiscita 1921. ostao unutar njemačkih granica.[1]

U vrijeme Drugog svjetskog rata u Ratiboru je djelovao radni logor sa osam odjela u kojima su smještavani britanski, francuski i sovjetski zarobljenici.[1] Nakon Drugog svjetskog rata, Ratibor (otad Racibórz) pripao je 1945. Narodnoj Republici Poljskoj. Racibórz je 1975. kooptirao selo Brzezie, a 1977. i selo Markowice.[1]

Znamenitosti[uredi | uredi kod]

Najveća znamenitost grada je gotička župna crkva (od 14. vijeka do 16. vijeka; dograđivana u 19. vijeku, restaurirana 1948.–1949.). Pored nje to je i dominikanski samostan sa crkvom (početak 14. vijeka), sa zvonikom (dograđivanim u periodu od 14. vijeka do 15. vijeka); crkva je barokizirana u periodu od 17. vijeka do 18. vijeka i djelomično rekonstruirana u drugoj polovici 19. vijeka. Samostan danas radi kao muzej.[1]

Atrakcija su i knežev dvorac (14. vijek, dograđivan od 1609. do 1631. i u 19. vijeku); tu su i gotička kapela i ostatci gradskih bedema (14. vijek).[1]

Privreda[uredi | uredi kod]

Današnji Racibórz je industrijski grad poznat po tvornici parnih kotlova Rafako SA, tvornici elektroda za zavarivanje, kao i brojnim drugim pogonima prehrambene industrije (šećerana: Racibórz, konditorska industrija: Mieszko SA), betonskih elemenata, sapuna i deterdženata (Henkel Polska SA), namještaja i odjeće.[1]

Pobratimski gradovi[uredi | uredi kod]

Racibórz ima ugovore o prijateljstvu sa sljedećim gradovima:[4]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 „Racibórz” (poljski). Encyklopedia PWN. Pristupljeno 16. 7. 2021. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Poland: Silesia Voivodeship (engleski). City population. Pristupljeno 16. 7. 2021. 
  3. „Położenie” (poljski). Gmina Racibórz. Pristupljeno 16. 7. 2021. 
  4. Miasta partnerskie (poljski). Urzad miasta Racibórz. Pristupljeno 16. 7. 2021. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]