Raški zaljev

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Raški zaljev

Raški zaljev (tal. Golfo d'Arsa), 12 km dug, pitoreskni razvedeni zaljev na istočnoj obali Istre, potopljeni je estuarij rijeke Raše u Kvarnerskom zaljevu, u Republici Hrvatskoj. Činio je povijesnu granicu između Histra i ilirskog plemena Liburna, koja kasnie postaje i granica rimske Italije i Ilirika, kasnije Dalmatiae.

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Donji je dio nekadašnje doline rijeke Raše, koji je potopljen mladim postglacijalnim izdizanjem morske razine. Dug je oko 12 km, prosječne širine približno 1 km. Dubina zaljeva varira od 44 m na ulazu u zaljev do 10 m kraj luke Beršica; dalje prema ušću nastavljaju se pličine s dubinama manjim od 3m. Raša svojim nanosima malo-pomalo zatrpava zaljev, što je pogotovo primjetno duž zapadne obale.

Pećina kraj Raklja

Strane Raškoga zaljeva su razolike od pitomih i blagih na poluotku Ubas na ulazu u zaljev i kod ribarskog naselja Tonarica ispod sela Diminići (Sv. Lovreč Labinjonski) do strmih i nepristupačnih padina. Brda su uglavnom građena od vapnenca, a tamo gdje nije pošumljeno borovima i na Ubasu s hrastovim šumama, brda su obrasla oskudnom mediteranskom vegetacijom.

Naselja[uredi - уреди | uredi izvor]

Uz sam obalu Raškog zaljeva nalaze se rijetka naselja poput zaseoka Tonarica u istoimenom zaljevu i Terget na sjevernoj strani zaljeva te novije naselje Luka Krnica u južnoj uvali na samom ulazu u Raški zaljev.

Satelitska snimka Raškog zaljeva

Naselja se nalaze na brežuljcima iznad zaljeva i uglavnom su putevima povezani s obalom. Na južnoj strani, pod općinom Marčana nalaze se naselja (od istoka prem zapadu): Krnica, Rakalj sa zaselcima Pernaž, Krčina, Belića Dvori, Štermina, Bolkovići, Martinovići, Papini i Krasa, zatim Belavići, Hreljići sa zaseocima Beloći, Rebići sa zaselkom Plehuti i Herboki. Na sjevernoj strani iznad zaljeva pod općinom Raša su Viškovići, Sveti Lovreč Labinjonski sa zaselcima Kobaići i Letiši, Tergetari sa zaselcima Perčići, Burjaki, Škarpoči i Županeti, a iznad luke Beršica su Stonje, Goštini i Lončari.

Na početku poluotoka Ubas 1970. je izgrađen autokamp, a sam poluotok je namijenjen za lovni turizam.

Zanimljivosti[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Na poluotoku Ubasu na ulazu u zaljev su Hari Kŗšna namjeravali podići pagodu i izgraditi glavni svoj centar za čitavu Evropu iz razloga što ih poluotok Istra svojim izgledom podsjeća na Indijski potkontinent, ali zbog "tolerancije" katoličke crkve ta egzotična ideja nije ostvarena.
  • Krčki "ekolozi" na čelu sa Vjeranom Piršićem predlagali su igradnju LNG-terminala (za američki ukapljeni plin) u Raškom zaljevu, kako bi se riješili tog ekološkog zla koju je vlast u Zagrebu postavila u Omišlju.

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

U prvom mileniju pr.n.e. Raški zaljev i rijeka Raša bili su granica između Histra i Liburna. Na poluotoku Gradac (30 m n/v.) kraj Tonarice nalaze se nristraženi ostaci liburnskog kašteljera. Sudeći po toponimima neki arheolozi pretpostavljaju da je ovdje bila starogrčka kolonija. Naime južno, nakon ulaza u Raški zaljev, nalazi se uvala Kalevoine što na starogrčkom znači Uvala (kale) vina (voine). Kako je riječ voine arhaični oblik starogrčkog oine Branimir Gabričević datiira naziv ranji od VI. st. pr.n.e. Od uvale Kalevojne vodi put do Raklja (184 m n/v) pa Zoran Licul pretpostavlja da ime Rakalj etimološki dolazi od Heraclea, grčke naseobine na istočnoj obali Jadrana koja do danas nije ubificirana. Arheološko rekognisciranje terena još nije obavljeno. U doba Rimskoga Carstva Raša i zaljev su bili granično područje između Italije i Ilirika. Rimska Via Flavia koja je povezivala Polu i Albonu te dalje preko Flanone s Tarsaticom nije prolazila današnjom trasom, već je, kako bi se izbjegle strmine u dolini Raše, prelazila preko Raškoga zaljeva.

Luka Beršica na dnu zaljeva

Važnost Raškoga kanala raste od XIV. st., kada se gradi utovarna luka za ugljen Beršica. 1921. sastavni je dio Labinske Republike, kada rudarska samoupravna komuna u luci pretovaruje svoj ugljen. Za vrijeme Italije započela je melioracija donje doline Raše, koja se s vremenom pretvara u plodno tlo. Radnm akcijama nakon 1945. luka Beršica je prugom Lupoglav-Štalije povezena na Istarsku željeznicu, a 1970-ih Luka Rijeka gradi terminala za drvo, a kasnije i za stoku. Za kapitalističke Hrvatske pruga se zapušta kako bi se izbjeglo korištenje Slovenskih željeznica za transport u Hrvatsku. 2018. događa se incident s izljevom mazuta koji je izazvao štete na uzgajalištima školjaka.