Računarska lingvistika

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Lingvistika
discipline
fonetika
fonologija
morfologija
sintaksa
semantika
pragmatika
leksikologija
leksikografija
stilistika
lingvistika teksta
primijenjena lingvistika
sociolingvistika
generativna lingvistika
kognitivna lingvistika
računarska lingvistika
korpusna lingvistika
kvantitativna lingvistika
etimologija
spisak lingvista

Računarska lingvistika[1] (još i računalna lingvistika,[2] kompjutorska ili kompjuterska lingvistika), znanstvena je disciplina koja se bavi razvojem programske podrške koja omogućava računarsku obradu prirodnog jezika. Predstavlja interdisciplinarno polje istraživanja, objedinjujući rezultate iz teoretskog računarstva, lingvistike, kognitivne psihologije, umjetne inteligencije i logike.

Pod obradom prirodnoga jezika]] se podrazumijeva ispravljanje tekstova, ekstrakcija informacija, prijevod, interakcija između čovjeka i računala itd.

Poddiscipline[uredi - уреди | uredi izvor]

Računarska se lingvistika može podijeliti na više područja s obzirom na to obrađuje li se govorni ili pisani jezik, te pokušava li se jezik sintaksno analizirati (parsirati) ili pak generirati.

  • prepoznavanje govora i sinteza govora proučavaju načine na koje računalo može prepoznati i razumijeti te generirati (stvoriti) prirodni jezik.
  • parsiranje i generiranje jezika poddiscipline su računarske lingvistike koje proučavaju na koji je način sastavljen prirodni jezik.
  • strojno prevođenje dio je računarskoga jezikoslovlja koji se bavi razvojem programa za prevođenje jezika.

Upotreba u praksi[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni zadatak računarske lingvistike jest razvoj programske opreme koji obavljaju različite zadatke povezane s prirodnim jezikom.

U to spada npr:

  • potpora korisnika računala pri obradi tekstova kao npr. ispravak pravopisnih grešaka, provjera gramatičke ispravnosti i sl.
  • automatsko traženje određenih mjesta u tekstovima i to ne samo prema njihovom obliku nego i značenju (Information-Retrieval i tražilice)
  • potpora pri (potpunom) prevođenju tekstova iz jednog jezika u drugi
  • obrada govora kod npr. telefonskih informacijskih službi ili uređaja za čitanje za slijepe
  • pronalaženje informacija poput citata literarnih djela te odgovaranje na pitanja korištenjem velikih baza podataka (Information Extraction)
  • potpora autoru pri pisanju tekstova kao npr. traženje odgovarajućeg izraza i terminologije
  • interakcija između čovjeka i računala u prirodnom jeziku tako da se računalima mogu služiti i one osobe koje ne poznaju posebne naredbe
  • računska složenost prirodnoga jezika, koja je uvelike modelirana teorijom automata, posebno primjenom kontekstno ovisnih gramatika i linearno ograničenih Turingovih strojeva.

Problemi u računarskoj lingvistici[uredi - уреди | uredi izvor]

Neki od problema koji se proučavaju u računarskoj lingvistici:

  • određivanje značenja riječi: neke riječi imaju ovisno o kontekstu različita značenja (homonimi - riječi istog oblika, ali različitog značenja). U tom se slučaju mora odabrati značenje koje odgovara odgovarajućem kontekstu. S druge su strane potrebni formalizmi za predstavljanje značenja riječi.
  • Sintaksna nejednoznačnost: u nekim se slučajevima jedna rečenica može na više načina analizirati i tumačiti. Odabir točne analize zahtijeva semantičku informaciju o načinu govora i namjeri govornika. Primjer: "Petar vidi Mariju s dalekozorom" - u ovom slučaju nije jasno vidi li Petar Mariju koja drži dalekozor ili Petar vidi Mariju pomoću dalekozora.
  • neke rečenice izražavaju preneseno značenje (pragmatika)

Kako i daju li se ovi problemi riješiti ovisi uvelike o posebnostima jezika. Štoviše, nastoje se razviti postupci primjenjivi na sve jezike, ali detalji se moraju za svaki jezik posebno obraditi. Npr. program za rastavljanje testa na riječi koji je napisan za srpskohrvatski jezik ne može se primijeniti na kineski jer je način određivanja granica između riječi bitno različit za ova dva jezika.

Računarsko jezikoslovlje radi i na razvitku programa koji omogućuju provjeru različitih lingvističkih hipoteza. Uvjet koji treba biti ispunjen da bi takvo provjeravanje bilo moguće jest mogućnost računala da simulira radnje koje čovjek riječima jednog jezika vrši.

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Božidar Tepeš, Računarska lingvistika, Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2001., ISBN 953-175-136-6, str. 15.
    Wikiquote „Računarska lingvistika obuhvaća široko područje primjene kvantitativnih metoda u području jezikoznanosti.“
    (Tepeš, 2001., 15.)
  2. Miroslav Kiš, Englesko-hrvatski [i] hrvatsko-engleski informatički rječnik, s predgovorom Verice Zorić, 1. izd., Naklada Ljevak, Zagreb, 2000., ISBN 953-178-148-6, (NSK), str. 215.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]