RK Metković

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
RK Metković
Osnovno
Puno imeRukometni klub Metković
Nadimakmetkovci
Osnovan29. rujna 1963.
DvoranaSportska dvorana Metković
Kapacitet3500
PredsjednikStanko Vidović
TrenerTomislav Veraja
Liga3. HRL-jug
Dres
Boje kluba Boje kluba Boje kluba
Boje kluba
Boje kluba
 
Domaći dres
Boje kluba Boje kluba Boje kluba
Boje kluba
Boje kluba
 
Gostujući dres

RK Metković je bio rukometni klub iz Metkovića osnovan 29. rujna 1963. Od osnivanja je nekoliko puta mijenjao ime, a zvao se još "RK Mehanika", "RK Metković Razvitak", te "RK Metković Jambo".

Povijest kluba[uredi - уреди | uredi izvor]

RK Mehanika[uredi - уреди | uredi izvor]

Klub je osnovan 29. rujna 1963. godine pod imenom "RK Mehanika". Prve utakmice igrane su na travnjaku NK Neretva i na zemljanom terenu dvorišta gradske osnovne škole, a klub se natjecao u ligama na području tadašnje SR Bosne i Hercegovine, a razlog je bio zemljopisni smještaj grada Metkovića na samoj granici s Bosnom i Hercegovinom, gdje je tada bilo puno više rukometnih klubova nego na području od Splita do Dubrovnika. Prvi predsjednik kluba bio je prof. Miće Martić. Godine 1965. gimnazijalci pod vodstvom prof. Tomislava Volarevića grade otvoreno asfaltirano igralište koje je kasnije i osvijetljeno. U prvoj generaciji igrača bilo je dosta "prebjega" iz nogometa, pa su tako neke važne golove za opstanak kluba postigli bivši nogometaši.

Drugoligaš[uredi - уреди | uredi izvor]

Do značajna kvalitativna pomaka dolazi 1970. godine. Klub se počinje natjecati u Dalmatinskoj ligi, pod vodstvom trenera Luke Veraje, te iz godine u godinu prelazi u viši rang natjecanja, te ubrzo postaje stabilan i uvijek visoko plasiran drugoligaški klub. Tadašnja "Mehanika" zabilježila je između ostalog razdoblje od tri godine bez poraza na svom terenu u Metkoviću, a u mnogim prijateljskim međunarodnim utakmicama pobjeđivala je veličine kao što su praška "Dukla", njemački "Gummersbach", reprezentacija Švicarske, dok je čast gostima sačuvao samo švedski "Lugi".

Prvoligaš[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon šestogodišnjeg igranja u tadašnjoj Drugoj saveznoj ligi, "Mehanika" je 1978., nakon kvalifikacija u Svetozarevu, postala član Prve savezne lige. Zbog nepostojanja dvorane u Metkoviću, kao i nemogućnosti da financijski prati konkurente, igranje u tom rangu natjecanja trajalo je samo godinu dana, ali je, ipak, iniciralo početak izgradnje Sportske dvorane u Metkoviću koja je, poglavito zahvaljujući angažmanu (doslovno i fizičkom) ljudi iz kluba i oko njega, otvorena 26. listopada 1982.

Samostalna Hrvatska[uredi - уреди | uredi izvor]

U samostalnoj Hrvatskoj klub je nakon preustrojstva natjecanja startao kao drugoligaš, ali je odmah uskočio u viši razred u kojem se i danas natječe. U sezoni 1996/97. osvojeno je četvrto mjesto i klub je ostvario pravo na nastup u europskom natjecanju. U dva ogleda sa mađarskim PIK Szegedom izgubio je jednim golom razlike, no prvo europsko iskustvo je tu. U tom razdoblju klub nosi ime glavnog sponzora "RK Metković Razvitak"

U sezoni 1997/98. predsjedništvo kluba preuzima Stipe Gabrić-Jambo. Nakon osvojenog petog mjesta u prvenstvu, ambicije kluba nisu bile zadovoljene, pa je nakon ostavke trenera Mate Nikolić, ekipu preuzeo Slobodan Batinović. Ambicije igrača i uprave imale su za cilj da klub u natjecateljskoj sezoni 1998/99. osvoji prvo mjesto u prvenstvu i da u europskim kupovima postigne što bolje rezultate. Klub se pojačava reprezentativcima, dolaze Goran Jerković, Petar Metličić, Renato Sršen, Siniša Markota, Mario Perčin, Renato Sulić i trener Ilija-Duka Puljević, a klub se u natječe pod imenom "RK Metković Jambo". Na prvenstvenoj se tablici klub našao na drugom mjestu, iza nepobjedivog RK Zagreb Badel 1862. Osigurao je pravo natjecanja u Kupu EHF-a.

Osvajanje Kupa EHF[uredi - уреди | uredi izvor]

Kako se ambicije o prvom mjestu nisu ostvarile, uprava kluba je u sezoni 1999/2000. dovela nova pojačanja, "kući" su se vratili Davor Dominiković i Slavko Goluža, a došli su još Dario Jagić, mađarski reprezentativac Gyorgy Zsigmund, te slovenski reprezentativac Rolando Pušnik. Trenera Iliju Puljevića zamijenio je u prosincu 1999. Ivica Obrvan-Linci, opet Metkovac, koji je ujedno bio i igrač. Te sezone klub ponovo osvaja drugo mjesto u prvenstvu, a ostvaruje i najveći uspjeh u povijesti kluba osvojanjem Kupa EHF-a. Kup je osvojen u finalnoj borbi s njemačkim klubom SG Flensburg-Handewitt iz Flensburga. Ovaj trofej osvojen je u sastavu: Dragan Jerković, Goran Jerković, Nikša Kaleb, Mario Bjeliš, Slavko Goluža, Zdravko Medić, Ivica Obrvan (kao igrač i trener), Davor Dominiković, Dario Jagić, Gyorgy Zsigmond, Siniša Markota, Petar Metličić, Renato Sršen i Rolando Pušnik. [1] Sljedeće sezone nisu obranili naslov osvajača. U dvjema finalnim utakmicama je bio bolji njemački Magdeburg.

Oduzeta titula[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon što se klubu na pripremama u Sloveniji pridružio reprezentativac Blaženko Lacković, njegov prijelaz osporio je (tada po prvi put drugoplasirani) RK Zagreb Badel 1862, te je klubu administrativnim putem zbog pogreške u registraciji igrača oduzet naslov državnog prvaka. Radi toga u klubu nastupa veliko razočaranje, pa umjesto gradonačelnika Stipe Gabrića-Jambe na predsjedničko mjesto dolazi tadašnji župan dubrovačko-neretvanski Ivo Šprlje, klub napuštaju i mnogi reprezentativci, ali usprkos svemu klub uzastopno do sezone 2004/05. osvaja druga mjesta i igra europske kupove. U tom razdoblju u klubu se između ostalih arfimirao i po mnogima najbolji rukometaš svijeta Ivano Balić, a igralo je i dosta drugih mladih reprezentativaca.

Stečaj[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon plodnog razdoblja došlo je do smjene uprave i na čelo kluba dolazi Slobodan Batinović. Klub su napustili mnogi igrači, a klub se oslanja na mlade snage. Do sezone 2007/08. klub je kotirao pri sredini ljestvice, ali je nad klubom radi relativno velikih dugovanja pokrenut stečajni postupak u kojem se klub i danas nalazi. Sve je to rezultiralo osvajanjem 13. mjesta koje je vodilo u drugu ligu, ali je klub, nakon promjene sustava natjecanja, ostao prvoligaš. Klubu je sudski dodjeljena stečajna upraviteljica Zdenka Marušić.

Kratak uzlet[uredi - уреди | uredi izvor]

Klub u ljeto 2008. dobiva velika novčana sredstva za spas od stečaja, ipak sav novac je potrošen pri osvajanju 3. mjesta u prvenstvu. RK Zagreb, nekad rival ustupio je na posudbu Marka Kopljara, Luku Rakovića i Sandra Uvodića. Uz njih, okosnicu momčadi činili su Rudolf Ćužić, Igor Karačić i Zvonimir Kapular. Prvi dio sezone ekipu je vodio Tomislav Veraja, a nakon njegove ostavke tu dužnost je preuzeo Željko Babić. Klub je ostvario plasman u europski Challenge Cup.

Likvidacija[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon uzleta koji je trajao jednu sezonu, klub suočen sa financijskom neimaštinom orijentirao se na domaće igrače te je sezonu 2009/10. završio na 9 mjestu. Odlaskom svih igrača na kraju sezone klub svoju posljednju sezonu u povijesti, sezonu 2010/11. igra u četvrtoj ligi i osvaja 4. mjesto. Velika potraživanja vjerovnika značila su da je likvidacija samo pitanje vremena, što se na kraju dogodilo.

Metkovska škola rukometa[uredi - уреди | uredi izvor]

Tijekom godina u klubu se razvila i svjetski poznata i proslavljena škola rukometa koja je dala mnoge poznate igrače i reprezentativce. Često se ističe da je metkovska rukometna škola svojevrstan "kamen temeljac" na kojem počiva hrvatski rukomet, jer od osnutka hrvatske reprezentacije nije bilo njenog sastava bez bar tri igrača ponikla ili afirmirana u Metkoviću, a često se događao da je cijela postava na parketu bila sastavljena od "Metkovaca" (npr. Jerković - Kaleb - Dominiković - Goluža - Balić - Metličić). Voditelj današnje metkovske škole rukometa je Zdravko Vučićević.

Najveći uspjesi[uredi - уреди | uredi izvor]

  • pobjednik Kupa EHF-a 2000.
  • finalist Kupa EHF-a 2001.
  • pobjednik Hrvatskog kupa 2001., 2002.
  • četvrtfinalist Europske lige prvaka 2002.
  • Sudionik Europske lige prvaka 2001/02., 2003/04., 2004/05.
  • klub je osvojio i naslov hrvatskog prvaka 2002. godine, ali mu je naslov oduzet administrativnim putem

Nagrade i priznanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Klub je dobio brojne nagrade i priznanja:

  • Nagrada HOO-a Matija Ljubek za životno djelo u sezoni 1996/97. najveće je priznanje koje je klub dobio;
  • Višestruki je dobitnik nekadašnje Nagrade Općine Metković;
  • Plaketa Grada Metkovića za izuzetna dostignuća u sezoni 1993/94.;
  • Plaketa Grada Metkovića za doprinos ugledu i promicanju Metkovića u sezoni 1997/98.;
  • Plaketa Ustanove sportski objekti Metković za najbolju momčad u sezoni 1998/99.;
  • Plaketa Rukometnog saveza Dubrovačko-neretvanske županije za izuzetne uspone i promidžbu županijskog rukometa u godini 2000.
  • Plaketa RK Metković od HNK Hajduk Split.
  • Plaketa Grada Metkovića za najbolji sportski kolektiv i ostvarene rezultate u godini 2005.

Monografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Ivan Jurić autor je prve monografije kluba naziva "40 godina rukometa u Metkoviću."

Poznati igrači[uredi - уреди | uredi izvor]

   

Poznati treneri[uredi - уреди | uredi izvor]

Međunarodna natjecanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]