Queen Elizabeth 2
| RMS Queen Elizabeth 2 | |
|---|---|
 RMS Queen Elizabeth 2 | |
| Državna pripadnost: Velika Britanija |
|
| Naručitelj | Cunard Line |
| Brodogradilište | John Brown and Company,[1] |
| Kobilica položena | 5. rujna 1965. |
| Porinuće | 20. rujna 1967. |
| Kum broda | Elizabeta II.[2] |
| Povučen iz službe | 27. studenoga 2008. |
| Privremeno izvan službe | 1986. - 1987. (promjena pogona) |
| Status | povučen iz službe 2008., u tijeku je konverzija u ploveći hotel u Dubaju[3] |
| Matična luka | Southampton |
| Karakteristike | |
| Istisnina | 70 327 BRT, deplasman 48 923 t |
| Dužina | 293,5 m |
| Širina | 32,03 m |
| Visina | 52,2 m |
| Gaz | 9,87 m |
| Pogon | 9 MAN 9-cilindrična turbo-diesel motora,[4] dva peterokraka propelera promjenjivog nagiba |
| Brzina | 34 čvora, (63 km/h; 39 mph), 20 čvorova (37 km/h; 23 mph) unatrag[5] - performanse nakon promjene motora, brzina krstarenja 28,5 čvorova |
| Kapacitet | 1892 putnika |
| Posada | 1040 |
Queen Elizabeth 2 [kwiːn əˈlɪzəbəθ tuː] (skr. QE2), bivši britanski prekooceanski brod. Izgrađen je 1967. u brodogradilištu John Brown and Company u Škotskoj za kompaniju Cunard Line, a povučen je iz prometa 2008., nakon 40 godine službe što ga čini jednim od najdugovječnijih putničkih brodova u povijesti pomorstva. Bio je glavni brod Cunard Linea 1969. - 2004., korišten za transatlantske prelaske i krstarenja. Nakon povlačenja iz aktivne službe biti će preuređen u ploveći hotel u Dubaju.[6]
Povijest[uredi | uredi kod]
Koncept i izgradnja[uredi | uredi kod]
Sredinom 1960-ih zračni putnički promet preoteo je brodarskim kompanijama većinu interkontinentalnog putničkog prometa. Veliki transatlantici kao Queen Mary i Queen Elizabeth postaju sve teže isplativima i neovisno o tome, zastarjelima. Unatoč tome Cunard Line nije se želio odreći tradicije velikih oceanskih brodova. S prijeratnim "krajicama" neminovno na zalasku karijere, odlučuje se na gradnju novog, 80 milijuna dolara vrijednog broda, koji je morao uz iste brzine i dimenzije stvarati znatno manju potrošnju goriva, opće troškove održavanja, i zadovoljiti mogućnost konverzije u brod za krstarenje. Kobilica je u škotskom brodogradilištu John Brown and Company, u Clydebanku položena 5. rujna 1965., porinut je 20. rujna 1967., a pokusne vožnje započele su 19. studenoga 1968.[7] 22. travnja 1969. isplovljava na neslužbeno prvo putovanje za Las Palmas de Gran Canaria.[8]
Aktivna služba[uredi | uredi kod]
Na službeno prvo putovanje Southampton - New York, isplovio je 2. svibnja 1969.[9] 1971. sudjelovao je u spašavanju 500 putnika iz gorućeg francuskog broda Antilles.[10][11] 17. svibnja 1972. dojava o postavljenoj bombi, koja se pokazala lažnom, inspirirala je 1974. snimanje filma Juggernaut, redatelja Richarda Lestera. Iduće godine sudjelovao je u Izraelu na proslavi 25 godina osnivanja te zemlje.
Po izbijanju falklandskog rata 1982., QE2 je modificiran za prevoz trupa. Između ostaloga ugrađeni su helidromi i sistem za nadolijevanje goriva u vožnji. Do Južne Georgije, s 3000 vojnika, plovio je bez radara i modernih navigacijskih pomagala da izbjegne otkrivanje.[12][13] 7. kolovoza 1992. teško je oštećen nasukavanjem kod otoka Cuttyhunk, blizu Martha's Vineyard, država Massachusetts, SAD. 1994. za vrijeme dokovanja u Hamburgu, prolazi potpunu obnovu interijera. U Southamptonu 1999. obilježava 30 godina službe. U tri desetljeća obavio je 1159 putovanja, preplovio 4 648 050 nautičkih milja (8 605 209 km) i prevezao preko 2 milijuna putnika. 1990. i 1999. prolazi veće obnove interijera i eksterijera. Uvođenjem u promet novog broda Cunard Linea, Queen Mary 2, sa tradicionalne transatlantske rute preusmjeren je u krstarenja, ali nastavlja i s godišnjim putovanjima oko svijeta. 5. studenoga 2004. postao je najdugovječniji brod u povijesti kompanije Cunard, prestigavši 35 godina službe transatlantika RMS Aquitania.
U Sydneyu, 20. veljače 2007., susreće se sa Queen Mary 2, događaj koji je izazvao veliko zanimanje u tom gradu. Nakon oproštajne plovidbe oko britanskih otoka, 11. studenoga 2008., uz veliki vatromet i pratnju mnoštva manjih plovila, ispraćen tisućama ljudi na obali posljednji put isplovljava iz Southamptona. Ukupno je u karijeri preplovio 6 milijuna milja, prevezao 2,5 milijuna putnika i 806 puta preplovio Atlantik.
Nakon povlačenja iz službe[uredi | uredi kod]
Iako su se gradovi Southampton i Clydebank ponudili primiti brod nakon povlačenja iz prometa, Queen Elizabeth 2 prodan je za 100 milijuna dolara investicijskoj kompaniji Istithmar iz Dubaja, koja će bivši britanski transatlantik preurediti u plutajući hotel i turističku atrakciju u Dubaju.[14]
Dizajn[uredi | uredi kod]
Eksterijeri[uredi | uredi kod]
Za razliku od Queen Mary i Queen Elizabeth, čiji se izgled čak i u vrijeme njihove izgradnje smatrao staromodnim, posebno u odnosu na francuske transatlantike Normandie iz 1935. i France iz 1962., Cunard je za novi brod tražio od projektanata moderan dizajn, u skladu sa estetikom 1960-ih, kao i najnovija dostignuća u pogledu hidrodinamike. Jedan od inovativnih dijelova broda bio je dimnjak čija je konstrukcija strujanje zraka preusmjeravala na svoje bokove što je ispusne plinove udaljavalo od paluba. Kontroverznom se smatrala bijelo-crna boja dimnjaka, u sukobu sa stoljetnom tradicijom Cunardovih crvenih dimnjaka. 1983. dimnjak je ipak obojen u crveno, a nakon promjene strojeva 1986.-1987. zamijenjen je novim radi većeg broja ispusnih cijevi.
Interijeri[uredi | uredi kod]
Konfiguraciju interijera karakterizirao je horizontalni raspored raznih klasa, umjesto vertikalnog na starijim brodovima, te pozicija prve klase ispod turističke. Originalni dizajn interijera bio je inspiriran tehničkim dostignućima i popularnom kulturom kraja 1960-ih: Prvim letom Concordea, misijama Apolla na mjesec, filmom 2001: Odiseja u svemiru, te su uglavnom korišteni moderni materijali kao plastika, aluminij, pleksiglas, modularni namještaj, a prostori su dekorirani apstraktnom umjetnošću. Također su korišteni tradicionalni materijali kao drvo, posebno u hodnicima i luksuznim apartmanima. Tijekom 40 godišnje službe izvedeno je više renoviranja interijera. Više umjetničkih djela i predmeta iz bogate Cunardove povijesti krasilo je interijere.
Tehničke karakteristike[uredi | uredi kod]
Pri izgradnji nadgrađa obilno je korišten aluminij, radi uštede na težini i potrošnji goriva, ali to je stvorilo probleme u spajanju aluminijskih i čeličnih djelova broda, problem riješen posebnom vezivnom smjesom. Nisko talište aluminija bilo je izvor zabrinutosti za vrijeme falklandskog rata, u aspektu mogućeg argentinskog raketnog napada.
Prilikom izgradnje brod je bio opremljen s tri Foster Wheeler E.S.D II parna kotla, koji su pokretali dvije turbine Brown-Pametrada[15] ukupne snage 110 000 Ks, i dva šesterokraka propelera nepromjenjivog nagiba.
Potrošnja od 600 tona goriva dnevno i generatori pare bili su izvor problema od samih početaka. S napretkom tehnologije održavanje pogonskih strojeva pokazalo se sve težim, te je nakon 17 godina plovidbe Cunard Line odlučio potpuno promijeniti pogon. Za vrijeme remonta 1986.- 1987. stari turbinski pogon je uklonjen iz strojarnice i na njegovo mjesto instalirani su novi diesel-električni strojevi. Novi pogon sastojao se od devet MAN L58/64 9-cilindrična, 120 tona teška diesel motora[16] koji pokreću devet G.E.C.[17] generatora električne energije, svaki snage 10,5 MW., ukupno 94,5 MW, količina dovoljna za svu brodsku potrošnju i dva glavna pogonska elektromotora, svaki težak 400 tona. Standardna brzina od 28,5 čvorova mogla se održavati i uz samo 7 diesel-električnih garnitura, a ukupna snaga novog pogonskog stroja bila je 130 000 Ks.[18] uz 35% manju potrošnju goriva. Istom prilikom propeleri su zamijenjeni novim, sa promjenivim nagibom listova.
Galerija[uredi | uredi kod]
-
Trondheim 2006. -
Québec City 2006. -
Southampton 2000. -
Southampton 1976.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „Queen Elizabeth 2, Cunard Line”. The Classic Liners of Long Ago (classicliners.nicholaswwilson.com/). Arhivirano iz originala na datum 2008-05-03. Pristupljeno 19. veljače, 2009.
- ↑ „RMS Queen Elizabeth 2”. Masters of the Sea, The Great Ocean Liners of Time. Pristupljeno 19. veljače, 2009.
- ↑ „Cruise liner Queen Elizabeth 2 to dock in Dubai permanently”. USA Today (usatoday.com/). Pristupljeno 19. veljače, 2009.
- ↑ „Queen Elizabeth 2”. Ship and Yacht information (ships-info.info/). Pristupljeno 19. veljače, 2009.
- ↑ „Queen Elizabeth 2”. Ship and Yacht information (ships-info.info/). Pristupljeno 19. veljače, 2009.
- ↑ „QE2 To Leave Cunard Fleet And Be Sold To Dubai World To Begin A New Life At The Palm”. Cunard (cunard.com/). Arhivirano iz originala na datum 2007-07-06. Pristupljeno 2013-09-04.
- ↑ „The Cunard Liner Queen Elizabeth 2 History”. www.qe2.org.uk/.
- ↑ „The Cunard Liner Queen Elizabeth 2 History”. www.qe2.org.uk/.
- ↑ „The Cunard Liner Queen Elizabeth 2 History”. www.qe2.org.uk/.
- ↑ „The Cunard Liner Queen Elizabeth 2 History”. www.qe2.org.uk/.
- ↑ „TQE2 History : The Concept”. chriscunard.com/. Arhivirano iz originala na datum 2009-03-31. Pristupljeno 2013-09-04.
- ↑ „TQE2 History : The Concept”. chriscunard.com/. Arhivirano iz originala na datum 2009-03-31. Pristupljeno 2013-09-04.
- ↑ „Cunard's QE2 Hosts Falklands Reunion”. Cunard cunard.com/. Arhivirano iz originala na datum 2011-02-25. Pristupljeno 2013-09-04.
- ↑ „Cruise liner Queen Elizabeth 2 to dock in Dubai permanently”. USA Today (usatoday.com/). Pristupljeno 19. veljače, 2009.
- ↑ [http://www.reflektion.info/html/3069_011208_1_qe2.html „QUEEN ELIZABETH 2, Nach 39-jähriger Dienstzeit für die britische Traditionsreederei CUNARD LINE liegt sie jetzt in ihrer neuen Heimat Dubai endgültig vor Anker”]. Reflektion.info (reflektion.info/). Pristupljeno 19. veljače, 2009.
- ↑ „Queen Elizabeth 2”. Ship and Yacht information (ships-info.info/). Pristupljeno 19. veljače, 2009.
- ↑ „Launched 1967: QUEEN ELIZABETH 2”. Clydebuilt Ships Database (clydesite.co.uk/). Arhivirano iz originala na datum 2009-08-21. Pristupljeno 2013-09-04.
- ↑ [https://web.archive.org/web/20120111173422/http://www.roblightbody.com/liners/qe%2D2/ „QE2 : Queen Elizabeth 2”]. Rob Lightbody's Website (roblightbody.com/). Arhivirano iz originala na datum 2012-01-11. Pristupljeno 2013-09-04.
