The Right Stuff (film)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Put u svemir)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
The Right Stuff
Originalni filmski poster
RežijaPhilip Kaufman
ProducentIrwin Winkler
ScenarioPhilip Kaufman
roman
The Right Stuff
Tom Wolfe
NaracijaLevon Helm
UlogeFred Ward
Dennis Quaid
Ed Harris
Scott Glenn
Sam Shepard
Barbara Hershey
Lance Henriksen
Veronica Cartwright
Jane Dornacker
Harry Shearer
Jeff Goldblum
Kim Stanley
Eric Sevareid
MuzikaBill Conti
FotografijaCaleb Deschanel
MontažaGlenn Farr
Lisa Fruchtman
Stephen A. Rotter
Douglas Stewart
Tom Rolf
StudioWarner Bros.
DistribucijaThe Ladd Company
Datum(i) premijere
21. 10. 1983 (1983-10-21)
Trajanje192 min.
Zemlja Sjedinjene Države
Jezikengleski
Budžet19-27.000.000 $
The Right Stuff na Internet Movie Database

Put u svemir (engleski The Right Stuff) američki je biografski epski dramski film iz 1983. koji je napisao i režirao Philip Kaufman. Adaptacija je istoimenog romana iz 1979. koji je napisao Tom Wolfe. Radnja se odvija oko pokusnih pilota američke mornarice i ratne avijacije koji sudjeluju u aeronautskom istraživanju kako bi postali astronauti za program Mercury u 1950-ima i 1960-ima, tijekom svemirske utrke.

Glavne uloge tumače Fred Ward, Dennis Quaid, Ed Harris, Scott Glenn, Sam Shepard, Barbara Hershey, Lance Henriksen i Veronica Cartwright. Iako je komercijalni odjek bio osrednji - uz proračun od oko 19-27 milijuna $, zaradio je 21,19 milijuna $ u američkim kinima[1] - Put u svemir je nominiran za nekoliko prestižnih nagrada te se danas smatra jednim od najboljih filmova 1980-ih. 2013., uključen je u Državni filmski registar zbog "kulturnog, povijesnog ili estetskog značaja".[2] Filmski leksikon navodi sljedeće o filmu: "Kaufman simpatizira Yeagera kao junaka "staroga kova", posljednjeg predstavnika izumiruće Amerike koja je štovala pionirski duh i individualne dosege te mu kontrastira buduće astronaute, koji su, iako odreda kompetentni piloti, svedeni na ulogu putnika u letećoj bombi – korporativna Amerika ne polaže više vjeru u pojedinca već u timski rad i glamuroznu promidžbu."[3]

Radnja[uredi | uredi kod]

1947., Chuck Yeager, glasoviti testni pilot, prvi je u povijesti probio zvučni zid upravljajući raketnim avionom Bell X-1 nad pustinjom Mojave u Kaliforniji.

1957. Sovjeti lansiraju prvi satelit u svemiru, Sputnjik, što dovodi do svemirske utrke, jer američki predsjednik Dwight D. Eisenhower zahtijeva da NASA pokrene postupak kojim bi barem pretekli SSSR u slanju prvog čovjeka u svemir. Yeager ne može sudjelovati jer nema sveučilišnu diplomu. Pokreće se program Mercury u kojem se piloti ratne avijacije i mornarice testiraju i pripremaju za let u svemir, a među njima su Gus Grissom, Gordon Cooper, John Glenn, Alan Shepard i drugi. Cijeli program masovno prate američki mediji te se naglašava važnost tog pothvata. Međutim, program nailazi na razne probleme: pokusne rakete NASA-e eksplodiraju, te postoji opasnost da će neki budući astronauti poginuti. Također, SSSR ih i tu preduhitri kada 1961. pošalje prvog čovjeka u svemir, Jurija Gagarina. Ipak, NASA ne odustaje te John Glenn postaje prvi Amerikanac koji je obletio Zemlju u orbiti te peta osoba u svemiru 1962. Godinu dana kasnije, program je zaključen uspješnim letom Coopera.

Glavne uloge[uredi | uredi kod]

Nagrade[uredi | uredi kod]

Put u svemir je osvojio četiri Oscara: za najbolju montažu zvuka (Jay Boekelheide), montažu, izvornu glazbu i zvuk (Mark Berger, Tom Scott, Randy Thom, David MacMillan).

Nominiran je za još četiri kategorije: za najbolji film, sporednog glumca (Sam Shepard), scenografiju i fotografiju.[4]

Nominiran je i za Zlatni globus za najbolji film - drama.

Nagrada Udruženja njujorških filmskih kritičara počastila je film 2. mjestom u sljedećim kategorijama: najbolji film, najbolji redatelj i najbolji sporedni glumac (Ed Harris).

Kritike[uredi | uredi kod]

Danas gledan u sjeni katastrofa Challengera i Columbije, Put u svemir je mračan podsjetnik troškova slanja ljudi u svemir. Također je priča o dvije vrsti hrabrosti, koje su oboje rijetke, i o načinu kako je "svemirska utrka" pretvorena iz tajnog vojnog programa u trijumf odnosa sa javnošću... Prva ideja je bilo jednostavno poslati Amerikanca tamo gore, odmah. "Ja osobno ne kanim otići na spavanje pod komunističkom mjesečinom", izjavio je potpredsjednik Johnson, a Glenn pristaje na vožnju u neprovjerenoj raketi koja je, upozoren je, opasna. Za to je potrebno hrabrosti, i u jednom od najdužih govora u filmu, Yeager kaže: "Sjediti na vrhu tone eksploziva i čekati da te eksplodira u orbitu je odvažnije od letenja neprovjerene letjelice"... [Scenarist] Goldman se htio riješiti lika Yeagera kako bi se usredotočio na selekciju i treniranje programa Mercury 7, te na tri ključna leta. Ali Kaufmanov smjer je bio ispravan: Put u svemir je veći film ne zato što je izravan povijesni dokument nego zato jer se vraća kako bi naveo prijelaz sa Yeagera i drugih pokusnih pilota do velikog pothvata odnosa sa javnošću... Kada je Yeager stigao do kraja, do ruba orbite koliko je to moguće za čovjeka u avionu, doba individualnog istraživača - Marko Polo, Magellan, Kolumbo, Livingston, Scott, Lindbergh - je završilo, a na scenu je stupilo doba timskog rada. To je prava tema Puta u svemir. Nije da je Yeager imao "onu pravu stvar" a drugi nisu. Svi su je imali, ali je morala postati nova vrsta "prave stvari".

Film o čovjekovoj težnji da dosegne visine, fascinantna alegorija, i jedan je od najboljih američkih filmova snimljenih u posljednjih 30-ak godina.

– Dean Šoša[6]

Te pripreme Kaufman pokazuje s finom dozom cinizma, kao veliku, glupu i opasnu predstavu, briljantno secirajući slojeve od vanjskoga sjaja do unutrašnje bijede i žrtvovanja ljudi. Jedna od najboljih scena je ona u kojoj američkom potpredsjedniku iznose plan putovanja u svemir i nude kandidate za taj put koja dolazi do granica karikature, ali ona, kao nijedna druga u filmu, nijednom ne bježi u pretjerivanje koja bi narušila temeljnu ozbiljnost. Scene s Yeagerom režirane su stoički i s velikom dozom patosa, a pripreme astronauta dinamično i parodično, čime Kaufman jasno povlači granice između dva potpuno različita svijeta tradicionalnih vrijednosti i izvještačenosti.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „The Right Stuff”. Box Office Mojo. 
  2. "Library of Congress announces 2013 National Film Registry selections" (Press release). Washington Post, 18.12. 2013.
  3. M. Sablić (2003). „Put u svemir”. Filmski leksikon. 
  4. "The 56th Academy Awards (1984) Nominees and Winners." Arhivirano 2014-10-06 na Wayback Machine-u oscars.org.
  5. Roger Ebert (16.3. 2002). „The Right Stuff (1983)”. rogerebert.com. 
  6. Dean Šoša (11.1. 2005). „Studija američkog sna”. Nacional. [mrtav link]
  7. Večernji list, Ekran; 21. IV 2000., str. 33

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]