Publije Kornelije Scipion Nasika Korkul

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Publije Kornelije Scipion Nasika Korkul (Publius Cornelius Scipio Nasica Corculum, ? - 141. pne.) bio je rimski vojskovođa i političar.

Rodio se kao sin konzula Publija Kornelija Scipiona Nasike i - prema nekim izvorima, izvjesne Cecilije Metele. Bio je nećak znamenitog vojskovođe i državnika Scipiona Afrikanca. Godine 168. pne. se pod Lucijem Emilijem Paulom Makedoncem borio u trećem makedonskom ratu.

Godine 162. pne. je prvi put izabran za konzula, ali je morao podnijeti ostavku zbog pogrešno izvedenog rituala preuzimanja dužnosti. Usprkos toga je godine 159. pne. izabran za cenzora. Godine 155. pne. je po drugi put izabran za konzula, te je vodio uspješan pohod u Iliriju, kada su Delmati prisiljene na plaćanje danak|danka. Zbog toga je nagrađen trijumfom. Godine 150. pne. je izabran za pontifex maximusa.

Najpoznatiji je po tome što je od 150. pne. postao glavnim suparnik Katona Starijeg u Senatu, odnosno što se nastojao suprotstaviti njegovoj politici Carthago delendam est, odnosno uništenju Kartagine. Kasniji historičari su tvrdili da je to opravdavao tvrdnjom da će Rimljani, lišen svog glavnog suparnika i potencijalne opasnosti, "omekšati", odnosno odati se korupciji i razvratu. Usprkos njegovom protivljenju, pokrenut je treći punski rat u kome je Kartagina uništena.

Bio je oženjen za Kornelija Korneliju Afrikanu Stariju, kći svog poznatog strica. Njegov sin Publije Kornelije Scipion Nasika Serapion ga je naslijedio na mjestu pontifex maximusa. Posljednji muški potomak mu je bio pra-pra-pra-unuk Metel Scipion, a posljednji ženski potomak njegova kći Kornelija Metela.

Reference[uredi | uredi kod]

Prethodi:
Tiberius Sempronius Gracchus iu Manius Iuventius Thalna
Konzul Rimske Republike
zajedno s Gajem Marijem Figulom
162. pne.
Slijedi:
Cornelius Lentulus (Suffect.) i Gnaeus Domitius Ahenobarbus (Suffect.)
Prethodi:
Lucius Cornelius Lentulus Lupus i Gaius Marcius Figulus
Konzul Rimske Republike
zajedno s Markom Klaudijem Marcelom
155. pne.
Slijedi:
Quintus Opimius i Lucius Postumius Albinus