Prva slovenska udarna brigada Tone Tomšič

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Prva slovenačka udarna brigada

{{{opis_slike}}}

Segment NOV i PO Jugoslavije
Lokacija osnivanja Ambrus
Jačina 400 vojnika i oficira
Formacija tri bataljona
Komandanti
Komandant Stane Semič Daki
Angažman
Bitke Operacija Ljubljanska pokrajina
Roška ofanziva
Oktobarska ofanziva
Pohodi na Štajersku
Završne operacije
Odlikovanja Orden narodnog heroja
Orden narodnog oslobođenja
Orden partizanske zvezde
Orden bratstva i jedinstva

Prva slovenačka proleterska narodnooslobodilačka udarna brigada „Tone Tomšič, poznata kao Tomšičeva brigada, je formirana 16. jula 1942. godine u Ambrusu od Proleterskog bataljona „Tone Tomšič“ i odabranih boraca iz Treće i Pete grupe NOP odreda Slovenije. Na dan formiranja imala je tri bataljona sa 400 boraca, a septembra 1942. godine u njen sastav je ušao i Prvi bataljon Belokranjskog partizanskog odreda.

Prvi komandant brigade bio je Stane Semič Daki, narodni heroj. Od jula 1943. godine do kraja rata nalazila se u sastavu Četrnaeste slovenačke divizije.

Za svoje zasluge tokom Narodnooslobodibilačke borbe, brigada je odlikovana Ordenom narodnog oslobođenja, Ordenom partizanske zvezde sa zlatnim vencem, Ordenom bratstva i jedinsta sa zlatnim vencem i Ordenom narodnog heroja 21. juna 1974. godine. Bila je najpre udarna, a potom je 2. novembra 1951. dobila je počasni naziv proleterska i preimenovana u Četrnaestu proletersku brigadu.

Borbeni put Prve slovenačke brigade[uredi | uredi kod]

U Roškoj ofanzivi brigada je vodila teške borbe s italijanskim snagama, posebno u napadu na njihovo utvrđeno uporište u selu Ratežu, na putu Novo Mesto-Šentjernej, noću 9/10. avgusta i na belogradejsko uporište kod Novog Mesta noću 13/14. avgusta. U drugoj polovini avgusta napadala je, podeljena u više grupa, italijanske snage koje su opkolile Glavni štab NOV i PO Slovenije, CK KP Slovenije i Izvršni odbor Osvobodilne fronte na Kočevskom rogu. Tokom 18. i noću 18/19. septembra, zajedno sa Četvrtom slovenačkom udarnom brigadomMatija Gubec“ i Petom slovenačkom udarnom brigadomIvan Cankar“, izvela je uspešnu akciju razoružavanja belogradejskih straža u Suhoj krajini. Krajem septembra brigada je dejstvovala na Kočevskom, 2. oktobra njen Treći bataljon porazio je italijanske delove kod Jelenovog Žleba, zatim se preko Trvne gore i područja planine Krima prebacila na sektor Molnik, Podlipoglav i 21. i 22. oktobra napala belogardejska uporišta u Bizoviku, Dobrunju i Polju, u neposrednoj blizini Ljubljane.

U decembru 1942. godine vodila je borbe oko Ajdoveca u Suhoj krajini, početkom januara 1943. godine rušila prugu Trebnje-Sevnica, a 5-6. januara učestvovala u uništenju belogradejskih uporišta u Temeniškoj dolini. Do kraja januara vodila je borbe s Italijanima i belogradejcima kod Svetog Roka, Gornjeg Brezova i Biča, a zatim je, zajedno sa Četvrtom slovenačkom udarnom brigadomMatija Gubec“, Petom slovenačkom udarnom brigadomIvan Cankar“, Trinaestom proletreskom udarnom brigadomRade Končar“ i Četvrtom kordunaškom udarnom brigadom, učestvovala u razbijanju jačih italijanskih snaga u Žumberku od 30. januara do 2. februara i u rušenju železničke pruge Zagreb-Karlovac-Metlika u prvoj polovini februara 1943. godine.

Teške borbe s Italijanima i Belom gradom vodila je kod sela Mokrog polja, između Novog Mesta i Pleterja, od 18. do 20. februara; oko Metlike 4-5. marta; u Suhoj krajini, od 15. do 20. marta; kod sela Pijave Gorice, Zurjaka i Roba, od 2. do 6. aprila. U aprilu je, takođe, dejstvovala na području planina Mokreca i Krima i rušila železničku prugu Ljubljana-Grospulje. Početkom juna prebacila se preko Temeniške doline u nemačku okupacionu zonu, gde je vodila borbe s njihovim graničnim posadama na odseku selo Javorje-Osredek, 4. i 5. juna, a posle povratka u Suhu krajinu s Italijanima u rejonu sela Dobrnič, Korita i Dobrava.

Krajem juna brigada je prebačena u Belu krajinu, a 13. jula 1943. godine ušla je u sastav tada formirane Četrnaeste slovenačke divizije. Krajem jula i početkom avgusta vodila je oko Žužemberka, kod sela Ajdoveca i Sela pri Šumberku, u rejonu sela Babne Gore i Krušnog Vrha, kod Trebnja. Potom je delovala u Notranjskom: 9. avgusta protiv italijana kod Cerknice i 18. avgusta kod Borovnice; 19. avgusta nanela je osetne gubitke belogardistima u selu Pijavoj Gorici, a 24. avgusta uništila je kod sela Goričice, na pruzi Ljubljana-Postojana, nemački transportni voz - dve lokomotive i 22 vagona natovarena s oklopnim vozilima i tehničkom opremom.

Posle kapitulacije fašističke Italije, brigada je učestvovala 10. septembra u razoružavanju italijanskog fašističkog odreda „XXI Aprile“ između Kočevja i Ribnice. Dolaskom novih boraca narasla je na preko 1.500 boraca, a dala je i mnoge kadrove za formiranje novih brigada. Do sredine septembra čistila je od belogradejskih ostataka Ribniško-velikolašku dolinu, a u drugoj polovini meseca rušila železničku prugu između Rakeka i Postojne i vodila borbe s jedinicama nemačkog garnizona u Rakeku.

U nemačkoj oktobarskoj ofanzivi vodila je veoma teške borbe s Nemcima kod Rakeka, u Brkinima, na položajima planina Goljak-selo Gomanjce, kod sela Leskove Doline, na području Goteniškog snežnika i na Kočevskom. U drugoj polovini novembra, u sastavu Četrnaeste slovenačke divizije napdala je uporišta i posade slovenačkih domobrana u Notranjskom i posebno se istakla u njihovom uništenju u Grahovu 22/23. novembra i Velikim Laščama 3/4. decembra.

Nakon borbi s nemačkim motorizovanim kolonama, kod sela Dvora i Žužemberka 21. i 23/24. decembra, brigada je reorganizovana i u jačini od oko 400 boraca učestvovala je u pohodu 14. divizije na Štajersku, tokom januara i februara 1944. godine. U veoma teškim borbama s nadmoćnijim snagama u februaru, pretrpela je znatne gubitke. U Štajerskoj se istakla: u uništenju nemačkog uporišta Moravča, 19/20. marta; u borbama kod Radomlja, Gornjeg Grada i Nove Štifte, u aprilu i kod sela Zavodnja i Šentvida, 14. maja.

Prilivom novih boraca, početkom jula 1944. godine, brigada je narasla na preko 1.200 boraca. U borbama za oslobođenje Gornjosavinjske doline od 30. jula od 2. avgusta zauzela je nemačko uporište Šmartno od Paki i kod Letuša porušila most preko reke Savinje. Zatim je dejstvovala na Konjiškoj gori i na području Pohorja u avgustu, u odbrani i proširenju slobodne teritorije u Savinjskoj dolini u septembru, i ponovo na Pohorju u oktobru. U drugoj polovini oktobra vodila je borbe s Nemcima duž puta Kamnik-Nova Štifta-Mozirje, zatim duž puta Domžale-Blagovica-Vransko. Od sredine novembra do kraja 1944. godine dejstvovala je naizmenično na Pohorju, Mozirskim planinama i u Savinjskoj dolini.

I u 1945. godini zadržavala se, uglavnom, u zapadnoj Štajerskoj (Pohorje, Savinjska dolina, Zasavje, Savinjske Alpe), napadajući nemačka uporišta i transporte. U završnim operacijama Jugoslovenske armije učestvovala je u oslobođenju slovenačkog dela Koruške i uništenju i zarobljavanju nemačkih i kvinsliških snaga u austrijskoj Koruškoj, početkom maja 1945. godine.

Literautra[uredi | uredi kod]

Partizanska spomenica 1941. Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.