Prva javna bolnica u Tuzli

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Prva javna bolnica u Tuzli u ulici dr. Mehmeda Šerbića br. 8–10, nekadašnjoj Strmoj ulici, prva je javna bolnica u Tuzli, Bosna i Hercegovina. Na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 1. do 3. jula 2014. godine, zgrada bolnice proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija donijela je u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo (predsjedavajuća).

Historija[uredi | uredi kod]

Prva bolnica u Bosni i Hercegovini izgrađena je u Sarajevu 1866. godine uz pomoć sredstava Gazi Husrev-begovog vakufa.

Hastahana u Tuzli ili Hadžiefendijina hastahana, kako su je građani Tuzle nekada nazivali, druga je bolnica sagrađena u Bosna i Hercegovina, iz sredstava vakufske uprave. Otvorena je 1874. godine.

Osnivač ove bolnice bio je dr. Mehmed Šerbić, jedan od prvih ljekara u Bosni i Hercegovini. Topal Osman-paša poslao ga je u Istanbul na Medicinski fakultet, a Šerbić svoje školovanje završio je 1873. godine. Poslije povratka u domovinu kratko vrijeme radio je kao liječnik Zvorničkog kadiluka, a 1874. godine postavljen je za liječnika sandžaka (oblasti), s Tuzlom kao glavnim gradom. Godine 1873. godine pokrenuo je inicijativu za osnivanjem prve bolnice koja bi liječila građane iz Tuzle i okoline.

Bolnica je prestala sa radom 1. juna 1886. godine kada je u Tuzli izgrađena nova, savremenija bolnica u kojoj je dr. Šerbić radio do penzionisanja. Kada je Austro-Ugarska monarhija okupirala Bosnu i Hercegovinu, bilo je svega 6–7 liječnika u čitavoj Bosni i Hercegovini. Doktor Šerbić je, po novom zakonu, morao nostrificirati diplomu što je i učinio u Beču 1879. godine. Na objektu hastahane, 1974. godine postavljena je spomen-ploča u čast obilježavanja stogodišnjice bolnice.

Opis[uredi | uredi kod]

Hastahana je slobodnostojeći jednospratni objekat, kod kojeg je sprat u odnosu na prizemlje doksatno prepušten sa svih strana približno 50 cm. Sastojala se od osam prostorija: četiri sobe za pacijente sa deset kreveta, prostorija za ordinaciju i prijemnu ambulantu, bolesnička kuhinja i soba za dva bolničara koji su održavali stalno dežurstvo. Pored toga, u dvorištu je sagrađena ljetna kuhinja, pomoćni magacin i drvena šupa.

Sada se nalazi u privatnom vlasništvu porodica Prcić i Kapidžić. Konstrukcija objekta je u relativno dobrom stanju. Dio krovnog pokrivača je oštećen usljed čega dolazi do oštećenja.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Šefkija Mutevelić - Historijski zapisi o Tuzli i okolini od prahistorije do kraja osmanske vladavine, Tuzlanske historijske minijature, Tuzla: Arhiv Tuzlanskog kantona, 2005, 243.
  • Džemal Ćilimković - Tuzla u osmansko doba, Regionalni istorijski arhiv Tuzla, Tuzla 1996, 146.
  • Izet Mašić - Korijeni medicine i zdravstva u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: Avicena, 2004
  • Omer Ć. Ibrahimagić, Amela Oštraković, Amila Latifagić, Ermina Iljazović - Prvi diplomirani liječnik iz Bosne i Hercegovine, Iz povijesti medicine i farmacije, Medicus 2001, vol. 10, No. 1, 121–123. 2005.
  • Mutevelić, Šefkija, Tuzlanske historijske minijature, Arhiv tuzlanskog kantona, Tuzla, 2005.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Hastahana u Tuzli”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2020. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi kod]