Protivkralj

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Protukralj)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Protivkralj, protukralj ili antikralj (njemački: Gegenkönig; latinski: contrarex) je ličnost koja, najčešće tokom spora oko nasljedstva, sebe proglasi kraljem i to u pravilu nasuprot ličnosti koja se već proglasila ili se barem djelomično smatra legitimnim kraljem. Protivkraljevi se češće spominju u kontekstu izbornih, a rjeđe kod nasljednih monarhija, gdje obično postoje čvrsta pravila o nasljeđivanju. Tada se češće govori o uzurpatorima ili pretendentima na prijestolje.

Oni su igrali važnu ulogu u Svetom Rimskom Carstvu, posebno za vrijeme borbe za investituru kada su rimsko-njemački carevi, kako bi oslabili pape isticali antipape; pape su na to odgovarali isticanjem vlastitih protivkraljeva.

Neki od protivkraljeva su s vremenom uspijevali postati legitimnim kraljevima.

Popis protivkraljeva[uredi | uredi kod]

Znameniti njemački protikraljevi[uredi | uredi kod]

Ime Datumi Kralj nasuprot:
Arnulf, vojvoda Bavarske 919-921 Heinrich Ptičar
Rudolf od Rheinfeldena 1077–1080 Heinrich IV, svetorimski car
Hermann od Salma 1081–1088
Konrad III od Njemačke 1127–1135 Lotar III, svetorimski car
Friedrich II, svetorimski car 1212–1215 Otto IV, svetorimski car
Heinrich Raspe 1246–1247 Friedrich II, svetorimski car
Grof Willem II od Holandije 1248–1250
1250–1254 Konrad IV od Njemačke
Alfonso X od Kastilje 1257–1273 Richard, 1st Earl of Cornwall
Friedrich I od Austrije 1314–1325 Ludwig IV, svetorimski car
Karlo IV, svetorimski car 1346–1347
Günther od Schwarzburga 1349 Karlo IV, svetorimski car
Friedrich od Brunswick-Lüneburga 1400 Vjenceslav, kralj Rimljana

Izvori[uredi | uredi kod]

V. također[uredi | uredi kod]