Protocetidi

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Protocetidi
Protocetus BW.jpg
Protocetus
Status zaštite
Status iucn3.1 EX.svg

Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Cetacea
Podred: Archaeoceti
Porodica: Protocetidae
Stromer 1908

Protocetidi (lat. Protocetidae) formiraju raznoliku i heterogenu grupu kitova, koji su nastanjivali područje današnje Azije, Evrope, Afrike i Sjeverne Amerike.

Sadržaj/Садржај

Opis[uredi - уреди | uredi izvor]

U tu porodicu spadalo je mnogo rodova, a neki od njih su i vrlo poznati (npr. Rodhocetus). Do sada otkriveni protocetidi imali su velike prednje i zadnje udove koji su ih mogli podržavati na kopnu, te su vjerovatno živjeli vodozemnim načinom života, i u moru i na kopnu. Nije poznato da li su protocetidi imali horizontalna repna peraja kao današnji kitovi. Međutim, jasno je da su se još više prilagodili životu u vodi od svojih predaka. Kod Rodhocetusa je, na primjer, krsna kost, koju kod kopnenih sisara zapravo čini pet sraslih pršljena koji povezuju karlicu sa kičmenim stubom, bila podijeljena na više dijelova. Međutim, karlica je još uvijek bila povezana sa jednim od tih krstačnih pršljena. Nadalje, nosni otvori sada su se nalazili na pola puta uz njušku, što je prvi korak prema onome što se može vidjeti kod današnjih kitova. Njihov pretpostavljeni vodozemni način života podržava otkriće skotne jedinke Maiacetusa,[1] kod koje je fosilizirani fetus bio okrenut glavom prema rodnom kanalu, što ukazuje na to da je Maiacetus rađao potomstvo na kopnu. Na ungulatno porijeklo tih ranih kitova još uvijek podsjećaju karakteristike poput prisustva kopita na svakom prstu kod Rodhocetusa.

Taksonomija[uredi - уреди | uredi izvor]

Gingerich et al. 2005. su predložili postojanje potporodica protocetida. Makaracetusa su svrstali u vlastitu potporodicu na osnovu njegovih jedinstvenih prilagodbi za ishranu (uključujući i samo dva sjekutića u obije predmaksilarne kosti). Zatim su uspostavili dvije potporodice za preostale protocetide na osnovu toga koliko su bili prilagođeni životu u vodi:[2]

Protocetini su lutecijski ptorocetidi sa generaliziranim lubanjama sa tri sjekutića u premaksilarnoj kosti i tri kutnjaka u maksilarnoj. Što se tiče poznatog dijela postkranijalnog skeleta, također su imali zdjelicu sličnu onoj kod današnjih kopnenih sisara, sa krsnom kosti sastavljenom od nekoliko sraslih pršljena, spojenih sa karličnom kosti, te velike zadnje udove koji su im služili za potiskivanje kroz vodu.[2]

Pripadnici Georgiacetinae su bartonijski protocetidi, koji predstavljaju prelaz na bazilosauride. Njihove lubanje i zubi slični su onima kod protocetina, ali im je karlica znatno reducirana, bez bitnih veza između krsne kosti i karlične kosti. Njihovi zadnji udovi nikada nisu pronađeni, ali reducirana karlica ukazuje na to da su vjerovatno plivali pomoću repa, a ne stopala.[2]

Bilješke[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]