Proteomika

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Robotska priprema uzoraka za MALDI masenu spektrometriju.

Proteomika je izučavanje proteina velikih razmera sa fokusom na njihovu strukturu i funkcije.[1][2] Proteini su vitalni delovi živih organizama. Oni su glavne komponente fizioloških metaboličkih puteva u ćelijama. Termin proteomika je formiran 1997[3] po analogiji sa genomikom, studijom genoma. Reč proteom je mešavina reči protein i genom, koju je formirao Mark Vilkins 1994.[4][5]

Proteom je celokupan set proteina[4] koji jedan organizam proizvodi ili modifikuje. Njegov sadržaj varira s vremenom i u zavisnosti od raznih uslova, stresova, kojima su ćelija ili ogranizam izloženi. Proteomika je interdisciplinarni domen koji je znatnim delom formiran na bazi istraživanja i razvoja Projekta ljudskog genoma. Ona obuhvata naučna istraživanja i ispitivanja proteoma sa sveobuhvatnog stanovišta intracelularne proteinske kompozicije, strukture, i njegovih jedinstvenih parterna dejstva. Proteomioka je važna komponenta funkcionalne genomike.

Mada se termin proteomika generalno odnosi na eksperimentalnu analizu proteina velikih razmera, on se isto tako koristi za proteinsko prečišćavanje i masenu spektrometriju.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Anderson NL, Anderson NG (1998). „Proteome and proteomics: new technologies, new concepts, and new words”. Electrophoresis 19 (11): 1853–61. DOI:10.1002/elps.1150191103. PMID 9740045. 
  2. Blackstock WP, Weir MP (1999). „Proteomics: quantitative and physical mapping of cellular proteins”. Trends Biotechnol. 17 (3): 121–7. DOI:10.1016/S0167-7799(98)01245-1. PMID 10189717. 
  3. P. James (1997). „Protein identification in the post-genome era: the rapid rise of proteomics.”. Quarterly reviews of biophysics 30 (4): 279–331. DOI:10.1017/S0033583597003399. PMID 9634650. 
  4. 4,0 4,1 Marc R. Wilkins, Christian Pasquali, Ron D. Appel, Keli Ou, Olivier Golaz, Jean-Charles Sanchez, Jun X. Yan, Andrew. A. Gooley, Graham Hughes, Ian Humphery-Smith, Keith L. Williams & Denis F. Hochstrasser (1996). „From Proteins to Proteomes: Large Scale Protein Identification by Two-Dimensional Electrophoresis and Arnino Acid Analysis”. Nature Biotechnology 14 (1): 61–65. DOI:10.1038/nbt0196-61. PMID 9636313. 
  5. „UNSW Staff Bio: Professor Marc Wilkins”. Arhivirano iz originala na datum 2009-02-12. Pristupljeno 2014-03-17. 

Literatura[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]