Prividno kretanje planeta

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Prividno gibanje planeta)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Kada Zemlja (plavo) prolazi gornji planet poput Marsa (crveno), kretanje gornje planete na nebu privremeno izgleda obrnuto

Prividno kretanje planeta po našem nebu rezultat je kretanja kako samih planeta, tako i Zemlje.

Još su stari narodi primjetili da se 5 planeta, ili zvijezda lutalica, kako su ih zvali stari Grci (grčki: plane = lutanje), pomiču u odnosu na zvjezdanu pozadinu. Mjesec i 5 planeta vidljivih golim okom (Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn) prolaze kroz 13 zviježđa, tzv. zviježđa zodijaka, vrlo blizu ekliptici, kružnici koja opisuje godišnji put Sunca po nebeskom svodu.

Ako se isključi dnevno kretanje cijelog nebeskog svoda od istoka prema zapadu (usljed rotacije Zemlje), planeti pokazuju neobično kretanje u odnosu na zvjezdanu pozadinu. Planete se većinu vremena kretaju od zapada prema istoku, kao i Sunce i Mjesec, zatim stanu, krenu nazad prema zapadu (retrogradno), opet stanu, te nastave svoje uobičajeno kretanje od zapada prema istoku. Retrogradno kretanje uvijek traje podjednako za pojedine planete 17 dana za Merkur, 41 za Veneru, 70 za Mars itd.

Uzrok ovako složenom kretanju je kretanje tijela koje promatramo te kretanje same Zemlje na kojoj je promatrač.

Donje i gornje planete[uredi | uredi kod]

Animacija prividnog kretanja Marsa 2003. u odnosu na Zemlju
Prividno kretanje Marsa 2009. i 2010. u odnosu na zviježđe Raka

Prema položaju orbite planete prema Zemljinoj orbiti razlikujemo tzv. gornje i donje planete. Ponekad ih se naziva i unutarnji i vanjski, no ti se izrazi ponekad koriste za terestričke i jovijanske planete (dijeli ih glavni asteroidni pojas), pa može doći do nesporazuma. Donje planete su Merkur i Venera, a gornji Mars, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun.

Donje planete[uredi | uredi kod]

Donje planete se nalaze unutar Zemljine putanje, pa se na nebu nikada ne udaljuju previše od Sunca, zbog čega ih možemo vidjeti samo u sumrak ili u zoru. Kad jedna od donjih planeta prolazi iza Sunca kažemo da je u gornjoj konjunkciji. Prolazak Merkura ili Venere ispred Sunca zovemo donja konjunkcija.

Zbog činjenica da su putanje planeta nagnute prema ekliptici, donja planeta neće pri svakoj donjoj konjunkciji proći ispred Sunčeva diska, već sjeverno ili južno od njega. Pojava prelaska planeta ispred Sunca vrlo je rijetka i naziva se tranzit. Do tranzita Merkura može doći samo u maju i novembru, dok se tranziti Venere uvijek događaju u junu i decembru.

Kut između Sunca i planeta zovemo elongacija. Kada je planeta istočno ili zapadno od Sunca, kažemo da je u istočnoj odnosno zapadnoj elongaciji. Kada se planeta maksimalno (na Zemaljskom nebu) udalji od Sunca kažemo da je u maksimalnoj istočnoj (ili zapadnoj) elongaciji. Planeta se u istočnoj elongaciji može vidjeti samo predvečer, a u zapadnoj samo pred zoru. Donja planeta se nikada ne može vidjeti cijelu noć, jer bi to značilo da je na suprotnoj strani od Sunca, što nije moguće.

Gornje planete[uredi | uredi kod]

Za razliku od donjih planeta, gornje planete mogu biti iznad obzora u bilo koje doba noći. Prolazak gornje planete iza Sunca zovemo konjunkcija, a prolaz Zemlje između Sunca i dane planete zovemo opozicija. U vrijeme konjukcije planeta je najdalje od Zemlje te je skrivena sjajem Sunca, dok je u vrijeme opozicije najbliže Zemlji, vidi se pod najvećim kutem i moguće ju je pratiti cijelu noć. Položaj u kojem je elongacija planete jednaka 90° naziva se kvadratura.

Planete bliži Suncu imaju kraću godinu (po 3. Keplerovu zakonu), pa uvijek "prestižu" planete dalje Suncu. Retrogradno kretanje planeta na nebeskom svodu događa se upravo u vrijeme kada jedna od donjih planeta (dok je u donjoj konjunkciji) prestiže Zemlju odnosno kada Zemlja prestiže gornju planetu (koja je tada u opoziciji).

Interval između dvije uzastopne konfiguracije (konjunkcija ili opozicija) planeta naziva se sinodička godina i uvijek je dulja od sideričke godine te planete (zato jer sve planete obilaze Sunce u istom smjeru).

Planete, kao i Mjesec, pokazuju faze. Faza planete se definira kao omjer širine vidljivog diska i stvarne širine diska (uključujući i dio koji je u tami). Donje planete mogu imati fazu između 0 i 1, dok gornje planete uvijek imaju fazu iznad određenog iznosa. Minimalna faza Marsa je 0.83, Jupitera 0.99, dok dalje planete imaju još manja odstupanja od pune faze.

Veze[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]