Preobraćenje sv. Pavla na putu u Damask

Preobraćenje sv. Pavla na putu za Damask (talijanski: Conversione di San Paolo) je slavno ulje na platnu talijanskog baroknog slikara Caravaggia.

Kapela Cerasi s Caravaggiovim slikama na bočnim zidovima.

Slika sa slikom Razapinjanje sv. Petra čini par koji okružuju oltar, već prethodno ukrašen raskošnom i bogatom slikom Uznesenje Gospino slikara Annibalea Carraccija. Caravaggio je zasigurno ranije vidio oltarnu sliku i odlučio ju uokviriti svojim tamnim i nejasnim slikama koje se gotovo stapaju s mrakom pozadine. Giovanni Baglione, rani Caravaggiov biografu, navodi kako je obje slike u rujnu 1600. godine naručio Tiberio Cerasi, rizničar pape Klementa VIII. i kasnije kardinal, ali je kardinal naglo umro, a njegov nasljednik odbio prihvatiti prve verzije. Slikar je bio prinuđen naslikati druge koje i danas uokviruju oltar, a neki povjesničari smatraju da se odbijanje prvih verzija dogodilo jer je novi kardinal iskoristio mogućnost da se dočepa tih slika. Izvorno Razapinjanje sv. Petra je izgubljeno, dok se Preobraćenje sv. Pavla nalazi u kolekciji Odescalchi Balbi u Rimu.

Preobraćenje sv. Pavla na putu za Damask je dojmljiva, ekstremna i živo tenebristička slika; prekretnica u Caravaggiovom stilu. Kontrast svjetla i tame je iskorišten kako bi se postigla dramatika, ali istovremeno i nagovještaj božanskog svjetla. On na slici ne koristi ni linije ni boje, o čemu svjedoči činjenica kako nisu pronađeni njegovi crteži, kako bi ispričao priču. Naprotiv, on koristi svjetlo kako bi istaknuo odabrane detalje, pa čak i šokirao promatrača. Zbačeni Saul, koji će kasnije postati sv. Pavao nakon preobraćenja (Djela apostolska, IX.), leži na svojim leđima u jakom skraćenju, bespomoćan, zbačen s konja Božjom munjom koja također osvjetljava bok njegova golemog konja koji zauzima veliku većinu prostora slike. Sjajno svjetlo iz nepoznatog izvora s lijeve strane je iskorišteno kako bi izmodeliralo oblike i površine, a dominantno tijelo konja služi kao reflektor koji kupa tijelo sv. Pavla i preplavljuje njegovo lice. Simbolika svjetla je više nego očita, to je svjetlo Milosti koje obasjava griješnika. Crkva Santa Maria del Popolo je pripadala augustincima, a za sv. Augustina, najvećeg teoretičara Božje Milosti, znanje je čista „vizija u Bogu“, stalna prosvijetljenost – sama spoznaja, dar koji sjaji s visina. Uzdignute ruke preobraćenog progonitelja, zajedno s vratom životine koja spušta svoju glavu i ruku sluge, daju naslutiti na završetak kruga ili elipse. Figure su gotovo prevelike za prostor i stvaraju dojam kako su još veće i tek djelomice otkrivene svjetlom. Selektivno osvjetljavanje čini ove figure u prirodnoj veličini zapanjujuće prisutnima i dramatično tipičnima za barok.

Bilješke

Preobraćenje sv. Pavla na putu u Damask na Wikimedijinoj ostavi

Veze

• Kronologija Caravaggiovih djela
• Barokno slikarstvo

Vanjske veze

• Caravaggio: The Conversion on the Road to Damascus Arhivirano 2018-07-02 na Wayback Machine-u, Oxford (en)