Predsjednik Kontinentalnog kongresa
Predsjednik Kontinentalnog kongresa bio je predsjedatelj Kontinentalnog kongresa, konvencija delegata koja se pretvorila u prvu nacionalnu vladu SAD za vrijeme američke revolucije. Predsjednik je bio delegat izabran od drugih delegata kako bi predsjedao sjednicama Kongresa. On u sebi nije imao ovlasti šefa države, a imao je i manje ovlasti od guvernera pojedinih kolonija, odnosno država.[1]
Prvi predsjednik Kongresa bio je Peyton Randolph, izabran 5.9. 1774. Mandat posljednjeg predsjednika Cyrusa Griffina istekao je 2.11. 1788. S obzirom na relativno nevažne ovlasti, predsjednici Kongresa su među manje poznatim vođama američke revolucije. Najpoznatiji predsjednik Kongresa je John Hancock, poznat po svom neuobičajeno velikom potpisu na Deklaraciji nezavisnosti.
Titula i uloga[uredi - уреди | uredi izvor]
Predsjedatelj Kontinentalnog kongresa se obično oslovljavao kao "predsjednik Kongresa".[1] Nakon što su Članci o Konfederaciji usvojeni 1.3. 1781. godine Kontinentalni kongres, prije toga poznat jednostavno kao "Kongres", službeno je postao "Sjedinjene Države okupljene u Kongres."[2] Nakon toga se njegov predsjednik povremeno nazivao "Predsjednik Sjedinjenih Država okupljenih u Kongres", iako se izraz "predsjednik Kongresa" nastavljao koristiti u većini službenih dokumenata.[1]
Usprkos sličnog naziva, predsjednik Kongresa, odnosno predsjednik SAD okupljenih u Kongres, nije imao sličnosti s budućom funkcijom predsjednika SAD, prije svega zbog toga što nije imao nikakve izvršne ovlasti.
Popis predsjednika[uredi - уреди | uredi izvor]
Slijedi popis ličnosti koje su služile kao predsjednici Prvog kontinentalnog Kongresa:
- Peyton Randolph (5.9. 1774 – 21.10. 1774,)
- Henry Middleton (22.10. 1774 – 26.10. 1774)
Slijedi popis ličnosti koje su služile kao predsjednici Drugog kontinentalnog Kongresa:
- Peyton Randolph (10.5. 1775 – 23.5. 1775.)
- John Hancock (24.5. 1775 – 31.10. 1777.)
- Henry Laurens (1.11. 1777 – 9.12. 1778.)
- John Jay (10.12. 1778 – 27.9. 1779)
- Samuel Huntington (28.9. 1779 – 1.3. 1781.)
Kada su ratificirani Članci o Konfederaciji 1.3. 1781, nisu održani izbori niti se uopće raspravljalo o novom predsjedniku.[3] Umjesto toga je Samuel Huntington nastavio služiti kao predsjednik Kongresa sve dok nije zatražio da napusti dužnost zbog lošeg zdravlja 6.7. 1781.[3] On July 9, Samuel Johnston je izabran kao Huntingtonova zamjena, ali je on sljedeći dan odbio preuzeti dužnosti, pa je kao sljedeći predsjednik izabran Thomas McKean.[3]
Sljedeće ličnosti su služile kao predsjednici Kongresa do ratifikacije Članaka o Konfederaciji:
- Samuel Huntington (1.3., 1781 – 9.7. 1781.)
- Thomas McKean (10.7. 1781 – 4.11. 1781.)
- John Hanson (5.11. 1781 – 3.11. 1782)
- Elias Boudinot (4.11. 1782 – 2.11. 1783.)
- Thomas Mifflin (3.11. 1783 – 31.10. 1784.)
- Richard Henry Lee (30.11. 1784 – 6.11. 1785.)
- John Hancock (23.11. 1785 – 5.11. 1786) Hancock se zbog lošeg zdravlja nije pojavio u Kongresu, te su umjesto njega služila dva predsjednika:
- David Ramsay (23.11. 1785 – 12.5. 1786.)
- Nathaniel Gorham (15.5. 1786 – 5.6. 1786.)
- Nathaniel Gorham (6.6. 1786 – 5.11. 1786.)
- Arthur St. Clair (2.2. 1787 – 4.11. 1787.)
- Cyrus Griffin (22.1. 1788 – 4.3. 1789.)
Reference[uredi - уреди | uredi izvor]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 "United States of America: Congress: 1776-1789". Archontology.org. http://www.archontology.org/nations/us/us1/01_congress.php. Pristupljeno 19. 05. 2008..
- ↑ Edward Cody Burnett, The Continental Congress (New York: Norton, 1941), 502–3.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Burnett, Continental Congress, 503.
Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]
- "First in Piece", članak snopes.com koji odbacuje mit da je John Hanson bio prvi predsjednik SAD.
- Presidents of the Continental Congress at Archontology.org
| ||||||||||||||