Predsjednik Kontinentalnog kongresa
Predsjednik Kontinentalnog kongresa bio je predsjedatelj Kontinentalnog kongresa, konvencija delegata koja se pretvorila u prvu nacionalnu vladu SAD za vrijeme američke revolucije. Predsjednik je bio delegat izabran od drugih delegata kako bi predsjedao sjednicama Kongresa. On u sebi nije imao ovlasti šefa države, a imao je i manje ovlasti od guvernera pojedinih kolonija, odnosno država.[1]
Prvi predsjednik Kongresa bio je Peyton Randolph, izabran 5.9. 1774. Mandat posljednjeg predsjednika Cyrusa Griffina istekao je 2.11. 1788. S obzirom na relativno nevažne ovlasti, predsjednici Kongresa su među manje poznatim vođama američke revolucije. Najpoznatiji predsjednik Kongresa je John Hancock, poznat po svom neuobičajeno velikom potpisu na Deklaraciji nezavisnosti.
Predsjedatelj Kontinentalnog kongresa se obično oslovljavao kao "predsjednik Kongresa".[1] Nakon što su Članci o Konfederaciji usvojeni 1.3. 1781. godine Kontinentalni kongres, prije toga poznat jednostavno kao "Kongres", službeno je postao "Sjedinjene Države okupljene u Kongres."[2] Nakon toga se njegov predsjednik povremeno nazivao "Predsjednik Sjedinjenih Država okupljenih u Kongres", iako se izraz "predsjednik Kongresa" nastavljao koristiti u većini službenih dokumenata.[1]
Usprkos sličnog naziva, predsjednik Kongresa, odnosno predsjednik SAD okupljenih u Kongres, nije imao sličnosti s budućom funkcijom predsjednika SAD, prije svega zbog toga što nije imao nikakve izvršne ovlasti.
Slijedi popis ličnosti koje su služile kao predsjednici Prvog kontinentalnog Kongresa:
- Peyton Randolph (5.9. 1774 – 21.10. 1774,)
- Henry Middleton (22.10. 1774 – 26.10. 1774)
Slijedi popis ličnosti koje su služile kao predsjednici Drugog kontinentalnog Kongresa:
- Peyton Randolph (10.5. 1775 – 23.5. 1775.)
- John Hancock (24.5. 1775 – 31.10. 1777.)
- Henry Laurens (1.11. 1777 – 9.12. 1778.)
- John Jay (10.12. 1778 – 27.9. 1779)
- Samuel Huntington (28.9. 1779 – 1.3. 1781.)
Kada su ratificirani Članci o Konfederaciji 1.3. 1781, nisu održani izbori niti se uopće raspravljalo o novom predsjedniku.[3] Umjesto toga je Samuel Huntington nastavio služiti kao predsjednik Kongresa sve dok nije zatražio da napusti dužnost zbog lošeg zdravlja 6.7. 1781.[3] On July 9, Samuel Johnston je izabran kao Huntingtonova zamjena, ali je on sljedeći dan odbio preuzeti dužnosti, pa je kao sljedeći predsjednik izabran Thomas McKean.[3]
Sljedeće ličnosti su služile kao predsjednici Kongresa do ratifikacije Članaka o Konfederaciji:
- Samuel Huntington (1.3., 1781 – 9.7. 1781.)
- Thomas McKean (10.7. 1781 – 4.11. 1781.)
- John Hanson (5.11. 1781 – 3.11. 1782)
- Elias Boudinot (4.11. 1782 – 2.11. 1783.)
- Thomas Mifflin (3.11. 1783 – 31.10. 1784.)
- Richard Henry Lee (30.11. 1784 – 6.11. 1785.)
- John Hancock (23.11. 1785 – 5.11. 1786) Hancock se zbog lošeg zdravlja nije pojavio u Kongresu, te su umjesto njega služila dva predsjednika:
- David Ramsay (23.11. 1785 – 12.5. 1786.)
- Nathaniel Gorham (15.5. 1786 – 5.6. 1786.)
- Nathaniel Gorham (6.6. 1786 – 5.11. 1786.)
- Arthur St. Clair (2.2. 1787 – 4.11. 1787.)
- Cyrus Griffin (22.1. 1788 – 4.3. 1789.)
- "First in Piece", članak snopes.com koji odbacuje mit da je John Hanson bio prvi predsjednik SAD.
- Presidents of the Continental Congress at Archontology.org