Predsjednički izbori u Dahomeju 1970.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Predsjednički izbori u Dahomeju 1970.
Republika Dahomej
←  9.29. ožujka 1970.

Odaziv 56.7%
 
Kandidat Justin Ahomadégbé-Tomêtin Sourou-Migan Apithy
Stranka nezavisni PDD
Ukupno glasova 200,092 176,828
Postotak 36.6% 32.3%

 
Kandidat Hubert Maga Émile Derlin Zinsou
Stranka RDD nezavisni
Ukupno glasova 152,551 17,653
Postotak 27.9% 3.2%

Predsjednik prije izbora

Paul-Émile de Souza
(vojni vođa)

Izabrani predsjednik

Justin Ahomadégbé-Tomêtin
nezavisni (poništeno)

Predsjednički izboru u Dahomeju 1970. godine održali su se u periodu od 9. ožujka do 29. ožujka 1970. godine u Dahomeju s ciljem stabilizacije civilne vlasti nakon pet godina gotovo stalne vojne vladavine u toj zemlji. Iako su izbori načelno provedeni, problemi s glasovima iz departmana Atakore doveli su do toga da je vojska poništila izbore, na kojima je vrlo sporno pobijedio Justin Ahomadégbé-Tomêtin. Direktna posljedica toga bio je politički konsenzus između trojice vodećih političara u Dahomeju - Huberta Mage, Sourou-Migana Apithyja i Justina Ahomadégbéa-Tomêtina - o osnivanju Predsjedničkog vijeća.

Izbori[uredi | uredi kod]

Početkom prosinca 1969. godnine, civilni predsjednik Émile Derlin Zinsou svrgnut je od strane vojske, konkretno Mauricea Kouandétéa, koji ga je godinu dana ranije i postavio na tu poziciju. Dahomej je tako, nakon godinu dana naizgled stabilne civilne vlasti, ponovno ušla u period nestabilne vojne vlasti, koji je započeo još 1963. godine, uz kraći prekid. Međutim, Kouandété nije dobio podršku cijele vojske,[1] što je ubrzo dovelo do formiranja vojnog Direktorija, na čijem je čelu bio Paul-Émile de Souza.[2]

De Souza nije imao trajnih političkih ambicija, tako da je najavio organiziranje predsjedničkih izbora s ciljem izbora stabilne, civilne vlasti. Iako ih je Soglo ranije uklonio iz vrha dahomejske politike, moćna "troglava neman" - Hubert Maga, Sourou-Migan Apithy i Justin Ahomadégbé-Tomêtin - dobila je priliku za kandidaturu, što su vrlo spremno iskoristili. Izbori su najavljeni za ožujak 1970. godine, a trebali su biti održani kroz dvadeset dana u šest tadašnjih departmana, od 9. ožujka do 29. ožujka; prvi departman koji je izašao na izbore bio je Ouémé, a posljednji je trebao biti Atakora. Izbori su trebali biti održavani svaka četiri dana. Uz ranije spomenutu "troglavu neman", izborima je pristupio i bivši predsjednik Émile Derlin Zinsou.

Kampanja je bila obilježena velikim nepravilnostima, a zastrašivanja i podmićivanja su bili praktički uobičajeni. Kandidati su se međusobno optuživali za opstrukcije i napade na simpatizere, a Maga je bio prvi koji se našao u velikom skandalu, kada ga je Zinsou optužio da su njegovi simpatizeri ubili jednog njegovog simpatizera.[3] To, istina, nije utjecalo na Magine izglede na izborima, s obzirom da je i dalje ostao prvi favorit, sve dok nisu došli na red izbori u Atakori, sjevernom departmanu za kojeg se očekivalo da će uvjerljivo glasovati za Magu; dotad je prednost imao Ahomadégbé-Tomêtin, koji je pod svaku cijenu želio održati čelnu poziciju. Ahomadégbé-Tomêtin je započeo aktivnu kampanju opstruiranja izbora u Atakori, jer je bilo izvjesno da će oni dovesti do Magine pobjede; prije održavanja izbora, de Souza je prvo odgodio glasovanje u Atakori, a onda u konačnici i poništio izbore 3. travnja 1970. godine.[4] Maga je prijetio secesijom sjevernih departmana ukoliko ne bude proglašen predsjednikom, što je dodatno produbilo krizu.[5]

Vojska je tada ponudila kompromis prema kojemu bi sva četiri kandidata "dobila" 25% glasova i tako formirala rotirajuće predsjedništvo; Zinsou se povukao iz bilo kakvih dogovora i priznao poraz,[6][7] dok su Maga, Apithy i Ahomadégbé-Tomêtin u konačnici popustili pod pritiskom i dogovorili osnivanje Predsjedničkog vijeća, koje je funkcioniralo po ranije predloženom modelu rotirajućeg predsjedništva. Dana 7. svibnja 1970., kriza je završena, a na čelo zemlje je, prema dogovoru, došao Hubert Maga.

Rezultati[uredi | uredi kod]

Rezultati po kandidatima[uredi | uredi kod]

Kandidat Stranka Glasovi %
  Justin Ahomadégbé-Tomêtin Nezavisni 200,092 36.57
  Sourou-Migan Apithy PDD 176,828 32.32
  Hubert Maga RDD 152,551 27.88
  Émile Derlin Zinsou Nezavisni 17,653 3.23
Nevažećih glasova 18,223 3.2
Ukupno 547,124 96.8
Odaziv 565,347 56.7
Izvor: Baza podataka afričkih izbora

Napomena: Ne uključuje glasove iz Atakore, gdje planirano glasovanje nikada nije održano.

Rezultati po departmanima[uredi | uredi kod]

Departman Datum Kandidati Važećih glasova Nevažećih glasova Ukupno glasova Registriranih birača Odaziv
Ahomadégbé-Tomêtin Apithy Maga Zinsou
Ouémé 9. ožujka 8,679
(7.80%)
92,295
(82.99%)
6,129
(5.51%)
4,104
(3.69%)
111,207 1,522 112,729 234,664 48%
Atlantique 13. ožujka 56,843
(53.29%)
38,009
(35.63%)
6,100
(5.72%)
5,724
(5.37%)
106,676 2,602 109,278 229,309 47.7%
Mono 17. ožujka 31,961
(52.00%)
19,725
(32.09%)
5,705
(9.28%)
4,074
(6.63%)
61,465 12,148 73,613 144,197 51.1%
Zou 21. ožujka 99,592
(73.33%)
26,511
(19.52%)
6,211
(4.57%)
3,494
(2.57%)
135,808 1,216 137,024 221,137 62%
Borgou 25. ožujka 3,017
(2.29%)
288
(0.22%)
128,406
(97.30%)
257
(0.19%)
131,968 735 132,703 167,919 79%
Atakora 29. ožujka Izbori nisu održani
Ukupno 200,902
(36.57%)
176,828
(32.32%)
152,551
(27.88%)
17,653
(3.23%)
547,124 18,223 565,347 997,226 56.7%
Izvor: Baza podataka afričkih izvora

Reference[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]