Predsjednički izbori u Dahomeju 1970.
 | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Predsjednički izboru u Dahomeju 1970. godine održali su se u periodu od 9. ožujka do 29. ožujka 1970. godine u Dahomeju s ciljem stabilizacije civilne vlasti nakon pet godina gotovo stalne vojne vladavine u toj zemlji. Iako su izbori načelno provedeni, problemi s glasovima iz departmana Atakore doveli su do toga da je vojska poništila izbore, na kojima je vrlo sporno pobijedio Justin Ahomadégbé-Tomêtin. Direktna posljedica toga bio je politički konsenzus između trojice vodećih političara u Dahomeju - Huberta Mage, Sourou-Migana Apithyja i Justina Ahomadégbéa-Tomêtina - o osnivanju Predsjedničkog vijeća.
Izbori[uredi | uredi kod]
Početkom prosinca 1969. godnine, civilni predsjednik Émile Derlin Zinsou svrgnut je od strane vojske, konkretno Mauricea Kouandétéa, koji ga je godinu dana ranije i postavio na tu poziciju. Dahomej je tako, nakon godinu dana naizgled stabilne civilne vlasti, ponovno ušla u period nestabilne vojne vlasti, koji je započeo još 1963. godine, uz kraći prekid. Međutim, Kouandété nije dobio podršku cijele vojske,[1] što je ubrzo dovelo do formiranja vojnog Direktorija, na čijem je čelu bio Paul-Émile de Souza.[2]
De Souza nije imao trajnih političkih ambicija, tako da je najavio organiziranje predsjedničkih izbora s ciljem izbora stabilne, civilne vlasti. Iako ih je Soglo ranije uklonio iz vrha dahomejske politike, moćna "troglava neman" - Hubert Maga, Sourou-Migan Apithy i Justin Ahomadégbé-Tomêtin - dobila je priliku za kandidaturu, što su vrlo spremno iskoristili. Izbori su najavljeni za ožujak 1970. godine, a trebali su biti održani kroz dvadeset dana u šest tadašnjih departmana, od 9. ožujka do 29. ožujka; prvi departman koji je izašao na izbore bio je Ouémé, a posljednji je trebao biti Atakora. Izbori su trebali biti održavani svaka četiri dana. Uz ranije spomenutu "troglavu neman", izborima je pristupio i bivši predsjednik Émile Derlin Zinsou.
Kampanja je bila obilježena velikim nepravilnostima, a zastrašivanja i podmićivanja su bili praktički uobičajeni. Kandidati su se međusobno optuživali za opstrukcije i napade na simpatizere, a Maga je bio prvi koji se našao u velikom skandalu, kada ga je Zinsou optužio da su njegovi simpatizeri ubili jednog njegovog simpatizera.[3] To, istina, nije utjecalo na Magine izglede na izborima, s obzirom da je i dalje ostao prvi favorit, sve dok nisu došli na red izbori u Atakori, sjevernom departmanu za kojeg se očekivalo da će uvjerljivo glasovati za Magu; dotad je prednost imao Ahomadégbé-Tomêtin, koji je pod svaku cijenu želio održati čelnu poziciju. Ahomadégbé-Tomêtin je započeo aktivnu kampanju opstruiranja izbora u Atakori, jer je bilo izvjesno da će oni dovesti do Magine pobjede; prije održavanja izbora, de Souza je prvo odgodio glasovanje u Atakori, a onda u konačnici i poništio izbore 3. travnja 1970. godine.[4] Maga je prijetio secesijom sjevernih departmana ukoliko ne bude proglašen predsjednikom, što je dodatno produbilo krizu.[5]
Vojska je tada ponudila kompromis prema kojemu bi sva četiri kandidata "dobila" 25% glasova i tako formirala rotirajuće predsjedništvo; Zinsou se povukao iz bilo kakvih dogovora i priznao poraz,[6][7] dok su Maga, Apithy i Ahomadégbé-Tomêtin u konačnici popustili pod pritiskom i dogovorili osnivanje Predsjedničkog vijeća, koje je funkcioniralo po ranije predloženom modelu rotirajućeg predsjedništva. Dana 7. svibnja 1970., kriza je završena, a na čelo zemlje je, prema dogovoru, došao Hubert Maga.
Rezultati[uredi | uredi kod]
Rezultati po kandidatima[uredi | uredi kod]
| Kandidat | Stranka | Glasovi | % | ||
|---|---|---|---|---|---|
|
Justin Ahomadégbé-Tomêtin | Nezavisni | 200,092 | 36.57 | |
|
Sourou-Migan Apithy | PDD | 176,828 | 32.32 | |
|
Hubert Maga | RDD | 152,551 | 27.88 | |
|
Émile Derlin Zinsou | Nezavisni | 17,653 | 3.23 | |
| Nevažećih glasova | 18,223 | 3.2 | |||
| Ukupno | 547,124 | 96.8 | |||
| Odaziv | 565,347 | 56.7 | |||
| Izvor: Baza podataka afričkih izbora | |||||
Napomena: Ne uključuje glasove iz Atakore, gdje planirano glasovanje nikada nije održano.
Rezultati po departmanima[uredi | uredi kod]
| Departman | Datum | Kandidati | Važećih glasova | Nevažećih glasova | Ukupno glasova | Registriranih birača | Odaziv | |||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Ahomadégbé-Tomêtin | Apithy | Maga | Zinsou | |||||||
| Ouémé | 9. ožujka | 8,679 (7.80%) |
92,295 (82.99%) |
6,129 (5.51%) |
4,104 (3.69%) |
111,207 | 1,522 | 112,729 | 234,664 | 48% |
| Atlantique | 13. ožujka | 56,843 (53.29%) |
38,009 (35.63%) |
6,100 (5.72%) |
5,724 (5.37%) |
106,676 | 2,602 | 109,278 | 229,309 | 47.7% |
| Mono | 17. ožujka | 31,961 (52.00%) |
19,725 (32.09%) |
5,705 (9.28%) |
4,074 (6.63%) |
61,465 | 12,148 | 73,613 | 144,197 | 51.1% |
| Zou | 21. ožujka | 99,592 (73.33%) |
26,511 (19.52%) |
6,211 (4.57%) |
3,494 (2.57%) |
135,808 | 1,216 | 137,024 | 221,137 | 62% |
| Borgou | 25. ožujka | 3,017 (2.29%) |
288 (0.22%) |
128,406 (97.30%) |
257 (0.19%) |
131,968 | 735 | 132,703 | 167,919 | 79% |
| Atakora | 29. ožujka | Izbori nisu održani | ||||||||
| Ukupno | 200,902 (36.57%) |
176,828 (32.32%) |
152,551 (27.88%) |
17,653 (3.23%) |
547,124 | 18,223 | 565,347 | 997,226 | 56.7% | |
| Izvor: Baza podataka afričkih izvora | ||||||||||
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Kneib 2007: str. 21
- ↑ Hudgens, Trillo & Calonnec 2003: str. 893
- ↑ Agence France-Presse (27 March 1970), „Slayings Reported and Regional Tension Rises as Dahomey Votes for President” (PDF), The New York Times (The New York Times Company): 6, pristupljeno 2008-12-14.
- ↑ Dossou-Yovo 1999: str. 62
- ↑ Decalo 1973: str. 85
- ↑ Decalo 1973: str. 471
- ↑ Ronen 1975: str. 219
Literatura[uredi | uredi kod]
- Decalo, Samuel (April 1973), „Regionalism, Politics, and the Military in Dahomey”, The Journal of Developing Areas (College of Business, Tennessee State University) 7 (3), JSTOR 4190033
- Dossou-Yovo, Noel (September 1999), „The Experience of Benin”, International Journal on World Peace 16 (3), ISSN 0742-3640, OCLC 211426384[mrtav link]
- Hudgens, Jim; Trillo, Richard; Calonnec, Nathalie (2003), The Rough Guide to West Africa, London: Rough Guides, ISBN 1-84353-118-6, OCLC 176832097
- Kneib, Martha (2007), Benin, Cultures of the World, Tarrytown, New York: Marshall Cavendish, ISBN 0-7614-2328-1, OCLC 62109915
- Ronen, Dov (1975), Dahomey: Between Tradition and Modernity, Ithaca, New York: Cornell University Press, ISBN 0-8014-0927-6, OCLC 1527290