Pravoslavna crkva Ukrajine

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Disambig.svg Za ostale upotrebe, v. Ukrajinska pravoslavna crkva (razvrstavanje).
Pravoslavna crkva Ukrajine
Православна церква України
80-391-9007 Kyiv DSC 5895.jpg
OCU logo.png
Osnovni podaci
Osnivač Ujedinjeno vijeće ukrajinskih pravoslavnih crkava
Osnivanje 2018.
Priznanje
4 / 14
Verski poglavar Mitropolit kijevski Epifanije
Sedište Kijev
Rezidencija poglavara Kijev
Jurisdikcija  Ukrajina
Jezik ukrajinski
Kalendar julijanski kalendar
Zvanični veb-sajt
Broj
Vernika 58 % među pravoslavnima[1]

Pravoslavna crkva Ukrajine (ukr. Православна церква України, Pravoslavna Tserkva Ukrainy)[2][3] jeste delimično priznata[4] autokefalna pravoslavna crkva čija je kanonska teritorija Ukrajina.[5] Crkva je ujedinjena na saboru za ujedinjenje u Kijevu 15. decembra 2018. godine kao uslov za priznanje od strane Vaseljenske patrijaršije u Carigradu, a Vaseljenska patrijaršija u Istanbulu joj je odobrila tomos autokefalnosti (dekret o crkvenoj nezavisnosti) Januara 2019. Sabor za ujedinjenje izglasao je ujedinjenje svih postojećih ukrajinskih pravoslavnih jurisdikcija: Ukrajinske pravoslavne crkve-Kijevske patrijaršije (UOC-KP) i Ukrajinske autokefalne pravoslavne crkve (UAOC), kao i dela Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovska patrijaršija (ogranak Ruske pravoslavne crkve sa sedištem u Moskvi, koja tvrdi da ima jurisdikciju nad Ukrajinom). Iako su za Vaseljensku patrijaršiju sve tri jurisdikcije bile deo nje.

Sada autokefalnost Pravoslavne crkve Ukrajine priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.

Historija[uredi - уреди | uredi kôd]

Glavni članak: Kijevska mitropolija

988 . godine, kao rezultat hristijanizacije Kijevske Rusije od strane Vladimira Svjatoslaviča, formirana je prva ukrajinska hrišćanska crkva sa središtem u gradu Kijevu pod imenom Kijevska mitropolija Vaseljenske patrijaršije Konstantinopolja.[6] Nakon Brestovske unije 1596. došlo je do rascepa u ukrajinskom hrišćanstvu, koje je podeljeno na pravoslavce i katolike.

Moskovska patrijaršija je 1685. godine započela aneksiju Kijevske mitropolije Vaseljenske patrijaršije, zaredivši u Moskovskoj mitropolita kijevskog Gedeona. Godine 1686. preko simonije, vaseljenski patrijarh Dionisije IV (koji je kasnije bio anatemisan) izdao je Sinodalno pismo kojim se daje pravo da hirotonira mitropolita kijevskog Moskovskom patrijarhu na način štednje koji je izabrao savet sveštenstva i vernici njegove eparhije . Kijevski mitropolit je bio obavezan da pomene Vaseljenskog patrijarha Carigrada kao svog Prvog arhijereja u bilo kojoj službi, proglašavajući i potvrđujući svoju kanonsku zavisnost od Majke Crkve u Carigradu, ali nijedan od ovih uslova nije ispunjen. Kijevska mitropolija je zapravo postala jedna od običnih eparhija Moskovske patrijaršije, kada je Petar Veliki 1722. godine izabrao Varlaama (Voniatovich) u čin arhiepiskopa, a ne mitropolita. Sveti sinod Vaseljenske patrijaršije u procesu dodeljivanja autokefalnosti Ukrajinskoj crkvi tokom svog sastanka 11. oktobra 2018. otkazao je Sinodalno pismo iz 1686. godine zbog simonije i njenog grubog kršenja.[7]

Davanje autokefalije[uredi - уреди | uredi kôd]

16. juna 2016. godine , uoči Svepravoslavnog sabora, Vrhovna rada Ukrajine odobrila je apel patrijarhu Vartolomeju da odobri autokefalnost Pravoslavnoj crkvi u Ukrajini, prevaziđe posledice crkvene podele sazivanjem ujediniteljskog sabora i poništi ga pristupanje Kijevske patrijaršije Moskvi.[8]

Prelazak na praktične akcije Carigrada dogodio se u proleće 2018. godine. Nakon sastanka sa patrijarhom Vartolomejem, predsednik Ukrajine Petro Porošenko poslao mu je zahtev za tomos. Podržali su ga Vrhovna Rada i arhijereji UOC-KP i UAOC. U saopštenju nakon aprilskog sastanka, Sinod Vaseljenske patrijaršije objavio je da je prihvatio žalbu ukrajinske crkvene i svetovne vlasti.[9][10]

Potpisivanje sporazuma „O saradnji i interakciji između Ukrajine i Vaseljenske patrijaršije Carigrada“

Sinod Carigradske patrijaršije je na sastanku održanom od 9. do 11. oktobra 2018. godine potvrdio svoju odluku da počne da daje autokefalnost Pravoslavnoj crkvi u Ukrajini. Sinod je takođe odlučio da se obnovi stavropegija Vaseljenskog patrijarha u Kijevu, obnovljena "u svom episkopskom ili svešteničkom činu" Filaret (Denisenko), Makarije (Maletič) (međutim, nije se radilo o njihovom obnavljanju u činu kijevskog patrijarha i mitropolita , redom)[11] i „njihovi sledbenici, koji su se našli u raskolu ne iz dogmatskih razloga,„ ukinuli “su obavezu Sinodalnog pisma iz 1686. godine , koje je patrijarhu moskovskom dalo pravo da zaređuje mitropolita Kijeva izabranog od Saveta sveštenstva i vernika. svoje eparhije "(sinod). da je i pod tim uslovima Kijevski mitropolit" morao da pomene Vaseljenskog patrijarha kao svog Prvog arhijereja u bilo kojoj službi, proglašavajući i potvrđujući svoju kanonsku zavisnost od Majke Crkve Carigradske").[12][13]

Tokom Sabora

PCU je formirana 15. decembra 2018. godine na pomesnom saboru priznatom od Vaseljenske patrijaršije ujedinjenjem ukrajinskih pravoslavnih jurisdikcija na osnovu pune kanonske nezavisnosti. Savetom je predsedavao predstavnik Vaseljenske patrijaršije, mitropolit galski Emanuel (Adamakis). Peti predsednik Ukrajine Petro Porošenko učestvovao je u Lokalnom savetu kao gost.

Istog dana uveče, Vaseljenski patrijarh je zvanično priznao rezultate Pomesnog ujediniteljskog sabora, čestitao Mitropolitu kijevskom i cele Ukrajine na izboru i pozvao ga na liturgiju i predstavljanje tomosa.[14][15] A 16. decembra 2018. godine đakon Vaseljenske patrijaršije prvi put u istoriji sećao se poglavara Pravoslavne crkve Ukrajine zajedno sa poglavarima drugih crkava koje su deo diptiha (spisak pomesnih autokefalnih pravoslavnih crkava)[16][17]

Vaseljenski patrijarh Vartolomej I potpisao je tomos o autokefalnosti Pravoslavne crkve u Ukrajini

Vaseljenski patrijarh Vartolomej I potpisao je tomos o autokefalnosti Pravoslavne crkve u Ukrajini

Patrijarh Vartolomej potpisao je 5. januara 2019. u crkvi Svetog Georgija u Fanariju tomos o autokefaliji PCU, nakon zajedničke liturgije sa mitropolitom Epifanijem.[18][19] Ovaj pergament izradio je monah Lukas, kaligraf i umetnik iz manastira Ksenofont na Svetoj Gori.[20][21]

Proces dodeljivanja autokefalije Pravoslavnoj crkvi Ukrajine okončan je 6. januara 2019. godine. Tokom zajedničke službe na dan Bogojavljenja, Vaseljenski patrijarh Vartolomej poklonio je Epifanija, izabranog poglavara PCU, mitropolitski štap i svitak sa tekstom Tomosu.[22][23][24].

Ustoličenje mitropolita Kijevskog i cele Ukrajine Epifanija održano je u katedrali Svete Sofije u Kijevu 3. februara 2019. godine. Svečanost su vodili mitropolit galski Emanuel (Adamakis), bivši predstojatelj Ukrajinske autokefalne pravoslavne crkve Makarije (Maletič) i mitropolit viničko -barski Simeon (Šostatski).

Sukob sa Filaretom[uredi - уреди | uredi kôd]

Prilikom ujedinjenja u jesen 2018. godine , odlučeno je da se Filaretu Denisenku, dotadašnjem poglavaru Kijevskog patrijarhata, ostavi naslov počasnog patrijarha kijevskog, a mitropolit Epifanije Dumenko se tim povodom obavezao da će se u svim ključnim pitanjima iz oblasti unutrašnje crkvene uprave konsultovati sa Filaretom. Međutim , već tokom proleća 2019. godine , između Epifanija i Filareta je došlo do spora oko niza pitanja koja su se odnosila na uređenje unutrašnje crkvene uprave i promenu statusa dotadašnjih eparhija u dijaspori. Usled produbljivanja krize, u junu iste godine došlo je do unutrašnjeg raskola, nakon čega je struja oko počasnog patrijarha Filareta Denisenka izvršila obnavljanje Kijevskog patrijarhata, čime je označen početak brojnih sporova koji se između dve organizacije vode ne samo oko crkvenih pitanja, već i oko imovinskih i drugih prava.[25]

Sporan status[uredi - уреди | uredi kôd]

Osnovni akt Pravoslavne crkve Ukrajine kojim se propisuje njeno ustrojstvo je Ustav Pravoslavne crkve Ukrajine[26] (ukr. Statut Pravoslavnoї cerkvi Ukraїni). Novostvorena PCU se određuje kao dio „Jedne, Svete, Saborne i Apostolske Crkve” koja se kroz Carigradsku patrijaršiju nalazi u jedinstvu sa ostalim pravoslavnim autokefalnim crkvama. Nema jurisdikciju nad ukrajinskom dijasporom budući da je ustavno propisano da se pravoslavni hrišćani ukrajinskog porijekla isključivo nalaze pod vlašću eparhijskih arhijereja Carigradske patrijaršije u dijaspori.

Predviđeno je da vaseljenski patrijarh izda patrijaršijski i sinodski tomos i jednostrano prizna Pravoslavnu crkvu Ukrajine kao novu autokefalnu crkvu. Međutim, neke ostale pomjesne crkve ne priznaju kanonski status novostvorene PCU niti prethodno ugašenih vjerskih organizacija: Ukrajinske pravoslavne crkve Kijevskog patrijarhata i Ukrajinske autokefalne pravoslavne crkve. Priznati kanonski status uživa Ukrajinska pravoslavna crkva kao samoupravna crkva s pravima široke autonomije pod jurisdikcijom Ruske pravoslavne crkve.

Na čelu Pravoslavne crkve Ukrajine stoji „mitropolit kijevski”. Bira ga Pomjesni sabor iz reda tri kandidata koja predlaže Sveti arhijerejski sabor.

Vidi još[uredi - уреди | uredi kôd]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. РЕЛІГІЙНА САМОІДЕНТИФІКАЦІЯ НАСЕЛЕННЯ І СТАВЛЕННЯ ДО ОСНОВНИХ ЦЕРКОВ УКРАЇНИ: ЧЕРВЕНЬ 2021 РОКУ
  2. Σύνταξης, Αίθουσα (2018-12-15). Error: no |title= specified when using {{Cite web}}” (el). https://www.tribune.gr/religion/news/article/534042/anakirychthike-i-aytokefali-orthodoxi-ekklisia-tis-oykranias.html. 
  3. „Αυτοκέφαλη η Εκκλησία της Ουκρανίας, επικεφαλής ο μητροπολίτης Επιφάνιος |thetoc.gr”. 2018-12-15. http://www.thetoc.gr/diethni/article/autokefali-i-ekklisia-tis-oukranias-epikefalis-o-mitropolitis-epifanios. 
  4. Younger, Katherine (8 November 2019). „The changing dilemmas of Ukrainian Orthodoxy”. https://www.eurozine.com/the-changing-dilemmas-of-ukrainian-orthodoxy/. 
  5. Meyendorff, John. „Eastern Orthodoxy”. Encyclopædia Britannica Online. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/177174/Eastern-Orthodoxy. Pristupljeno 2019-05-23. 
  6. The subordination of the Metropolitanate of Kyiv to the Moscow church was carried out by Patriarch Dionysius without the consent and approval of the Holy and Holy Synod of the Great Church of Christ.
  7. „DECISION OF THE SYNOD: THE UKRAINIAN CHURCH WILL RECEIVE A THOMOS. Full text” (uk). http://www.pravda.com.ua/news/2018/10/11/7194911/. Pristupljeno 2019-08-31. 
  8. „Рада просить Вселенського патріарха Варфоломія надати автокефалію православній церкві в Україні”. https://www.unian.ua/politics/1377545-rada-prosit-vselenskogo-patriarha-varfolomiya-nadati-avtokefaliyu-pravoslavniy-tserkvi-v-ukrajini.html. Pristupljeno 2018-12-12. 
  9. „Communique of the Holy and Sacred Synod (22.04.2018)”. http://www.ec-patr.org/docdisplay.php?lang=gr&id=2475&tla=gr. Pristupljeno 2019-01-07. 
  10. „Вселенський Патріархат прийняв до розгляду питання надання автокефалії УПЦ - 22.04.2018 23:00 — Новини Укрінформ”. http://www.ukrinform.ua/rubric-society/2446788-vselenskij-patriarhat-prijnav-do-rozgladu-pitanna-nadanna-avtokefalii-upc.html. Pristupljeno 2018-12-12. 
  11. Вселенський патріарх: Присутність Московського патріархату шкодить інтересам української нації
  12. „Announcement (11/10/2018). - Announcements - The Ecumenical Patriarchate” (en-US). http://www.patriarchate.org/-/communiq-1. Pristupljeno 2018-12-13. 
  13. „Томос для України: повний текст історичного рішення Константинополя”. http://www.radiosvoboda.org/a/tomos-ukraina-konstantynopol-synod/29538824.html. Pristupljeno 2018-12-13. 
  14. „Communiqué (25/12/2018). - Announcements - The Ecumenical Patriarchate” (en-US). https://www.patriarchate.org/-/anakoinothen-15-12-2018-. Pristupljeno 2018-12-16. 
  15. „Варфоломій запросив Епіфанія на вручення томосу”. http://www.pravda.com.ua/news/2018/12/15/7201370/. Pristupljeno 2018-12-15. 
  16. „Епіфанія пом'янули у Константинополі, а він проігнорував Кирила” (en-GB). BBC News Україна. 2018-12-16. https://www.bbc.com/ukrainian/news-46584981. Pristupljeno 2018-12-16. 
  17. New Ukrainian primate's name commemorated in Constantinople
  18. „Вселенський Патріарх Варфоломій підписав Томос для Української Православної Церкви”. https://www.cerkva.info/posts/vselenskyi-patriarkh-varfolomii-pidpysav-tomos-dlia-ukrainskoi-pravoslavnoi-tserkvy. Pristupljeno 2019-01-05. 
  19. „Варфоломій підписав томос про автокефалію ПЦУ”. https://www.pravda.com.ua/news/2019/01/5/7203042/. Pristupljeno 2019-01-05. 
  20. „Hieromonk Lucas athonite gave the Patriarch the calligraphed parchment with the Tomos for Ukraine” (en-US). 2019-01-04. https://bigorski.org.mk/en/reports/world-news/hieromonk-lucas-athonite-gave-the-patriarch-the-calligraphed-parchment-with-the-tomos-for-ukraine/. Pristupljeno 2019-01-05. 
  21. „Томос для Православної церкви України написав каліграф з Афону”. https://www.radiosvoboda.org/a/news-tomos-ukraine-konstantynopol/29692702.html. Pristupljeno 2019-01-05. 
  22. „Україна урочисто отримала томос про автокефалію ПЦУ – трансляція”. https://www.radiosvoboda.org/a/29693704.html. Pristupljeno 2019-01-06. 
  23. „Варфоломій вручив Епіфанію томос про автокефалію”. https://www.pravda.com.ua/news/2019/01/6/7203088/. Pristupljeno 2019-01-06. 
  24. Червоненко, Віталій (2019-01-06). „Вручення томосу про автокефалію: почалось співслужіння Варфоломія та Епіфанія” (en-GB). BBC News Україна. https://www.bbc.com/ukrainian/features-46761412. Pristupljeno 2019-01-08. 
  25. СПЦ (2019): Филарет обновио Кијевску Патријаршију
  26. Doslovni prevod je Statut Pravoslavne crkve Ukrajine (ukr. statut — srp. statut)

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi kôd]