Povisilica

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Povisilica

Povisilica (fr. dièse, engl. sharp, ital. diesis, nem. Kreuz)[1] potpada u grupu znakova koji se jednim imenom zovu predznaci.

Zavisno od upotrebe, predznaci mogu biti:

1. Slučajni ili akcidentali (fr. accidents, engl. accidentals, ital. accidenti, nem. Akzidentien ili - slučaj).[1] Oni se pišu samo ispred note, na istoj liniji ili praznini i odnose se samo na istoimene note u tom taktu .
2. Stalni predznaci ili predznaci uz ključ ili armatura. Ovi predznaci se pišu samo iza notnog kluča i važe stalno za sve istoimene note u kompoziciji. Predstavljaju tonalitet kompozicije .
3. Podsetnički. Ovi predznaci stoje ispred note u zagradi i podsećaju izvođača da neki znak još važi: ili više ne važi: .

Definicija povisilice[uredi | uredi kod]

Povisilica (ili krst ) je znak koji povišava notu za polustepen.[2] Beleži se ispred note, na istoj liniji ili praznini   . Osnovnom imenu note dodaje se nastavak is (npr. f - is = fis; c - is = cis; g - is = gis itd).[3]

Dvostruka povisilica[uredi | uredi kod]

U muzičkoj notaciji upotrebljava se i dvostruka povisilica (). Ona povišava notu za dva polustepena (tj. za celi stepen). Beleži se ispred note . Osnovnom imenu note dodaje se nastavak isis (npr. c - isis = cisis; f - isis = fisis; g - isis = gisis).

Čime se poništava važnost povisilice?[uredi | uredi kod]

  • Važnost prethodno napisane povisilice se poništava (razrešava) razrešnicom ( ) , te se nota vraća u prvobitni, osnovni oblik. Razrešnica se beleži ispred note .

U sledećem notnom primeru druga četvrtina je povišena (f u fis). Kod četvrte četvrtine razrešnicom je poništena važnost povisilice, te je nota vraćena u svoj osnovni oblik, u notu f .

  • Važnost prethodno napisane dvostruke povisilice () se poništava (razrešava) dvostrukom razrešnicom ( ) , koja se piše ispred note koju želimo da vratimo u prvobitni, osnovni oblik.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]