Poslanikova džamija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Poslanikova džamija
المَسْجِدُ النَّبَوِيُّ
al-Masdžid al-Nabavi
Poslanikova džamija na karti Saudi Arabia
Poslanikova džamija
Poslanikova džamija
Koordinate: 24°28′06″N 39°36′39″E / 24.468333°N 39.610833°E / 24.468333; 39.610833Koordinate: 24°28′06″N 39°36′39″E / 24.468333°N 39.610833°E / 24.468333; 39.610833
Izgrađena 622.
Islamska verska škola - ogranak Islam
Uprava kralj Salman
Vlasništvo Vlada Saudijske Arabije
Uprava Imam(i):
Ali ibn Abdurahman al-Hudajfi;
Salah ibn Muhamed al-Budajr
Arhitektonske informacije
Arhitektonski stil Кlasični i moderni islamski, osmanski, mamelučki
Kapacitet 650.000 (tokom hadžiluka dostiže i 1,000.000)
Površina 622: 1022
638: 4088 m²
650: 5061 m²
708: 7500 m²
782: 9309 m²
1483: 9429 m²
1861: 10.939 m²
1955: 16.326 m²
1994: 235.000 m²[1]
Kupola(e) 27
Minaret(i) 10
Visina minareta 105 m
Glavni graditelj Muhamed

Poslanikova džamija (arapski: المسجد النبوي‎ [al-Masdžid al-Nabavi]), poznata i kao Prorokova džamija, je džamija koju je osnovao i lično izgradio islamski poslanik Muhamed, a nalazi se u Medini u Saudijskoj Arabiji. Druga je po važnosti u historiji islama (poslije Svete džamije u Meki) i jedna je od najvećih džamija na svijetu. Neprekidno je otvorena za javnost.

Građevina je prvobitno bila produžetak Muhamedove kuće; tamo se doselio nakon hidžre (preseljenja) iz Meke u Medinu 622. godine. U velikoj mjeri je učestvovao u izgradnji džamije. U početku je to bila prostorija bez krova, a imala je i ulogu centra zajednice, sudnice i vjerske škole. Postojala je izdignuta platforma za ljude koji su učili Kuran. Кasniji vladari su u velikoj mjeri proširili i ukrasili taj dio džamije. Od 1909. godine postaje prva građevina Arabije koja je opskrbljena električnom energijom.[2] Džamija je pod kontrolom Čuvara dvije svete džamije – kralja Salmana bin Abdulaziza al-Sauda. Ona se nalazi u nekadašnjem centralnom dijelu Medine, okružena brojnim hotelima i bazarima i predstavlja drugo najznačajnije mjesto hodočašća, jer mnogi muslimani tokom hadža dolaze u Medinu da posjete džamiju zbog njene veze s Muhamedovim životom.

Nakon proširenja tokom vladavine omejadskog kalifa al-Valida I, u sastav džamije ulazi grob Muhameda i prve dvojice Rašiduna, konkretno Abu Bakra i Omara.[3] Jedna od najznačajnijih odlika džamije je Zelena kupola na jugoistočnoj strani,[4] gdje su se nalazile Aišine odaje,[3] a Muhamed je pod njom sahranjen. Tokom 1279. drvena kupola je izgrađena iznad groba, a kasnije je renovirana više puta krajem 15. vijeka i jednom 1817. godine. Sadašnji izgled kupola dobija 1818. od strane osmanskog sultana Mahmuda II,[4] a prvi put je ofarbana u zeleno 1837. i otad se naziva Zelenom kupolom.[3]

Rani period[uredi - уреди | uredi izvor]

Džamiju je izgradio Muhamed 622. godine nakon dolaska u Medinu.[5] Jašući kamilu po imenu Кasva, stigao je na sadašnje zemljište džamije. Zemlju su posedovali Sahal i Suhajl, koji su je koristili kao groblje i mjesto za sušenje urmi. Odbijajući da prihvati zemljište kao poklon, Muhamed je kupio parcelu i trebalo mu je sedam mjeseci da završi izgradnju džamije. Dimenzije su joj bile 30,5 m × 35,62 m.[6] Кrov je bio pokriven palminim lišćem, a prvobitna visina džamije je iznosila 3,6 m. Troja vrata na džamiji bila su Vrata milosti (Bab al-Rahma) na južnoj, Džibrilova vrata (Bab al-Džibril) na zapadnoj i Ženska vrata (Bab an-Nisā') na istočnoj strani.[6]

Nakon bitke kod Hajbara džamija je proširena[7] na 47,32 m u dužini i širini, a tri reda stupova dodana su uz zapadni zid, što je postalo mjesto molitve.[8] Džamija nije mijenjala oblik tokom vladavine Abu Bakra, prvog Rašiduna.[8] Drugi kalif, Omar, uništio je sve kuće oko džamije, osim odaja Muhamedovih supruga, da bi je znatno proširio.[9] Nove dimenzije džamije iznosile su 57,49 × 66,14 m. Za izgradnju zidova oko džamije korištene su zemljane cigle. Osim posutog kamenja po podu, visina krova povećana je na 5,6 m. Omar je također izgradio još tri kapije za ulaz.[10]

Treći Rašidun, Osman, srušio je džamiju 649. godine. Deset meseci trajala je izgradnja džamije pravougaonog oblika, koja je licem bila okrenuta prema Meki. Dimenzije nove džamije bile su 81,40 m × 62,58 m. Broj kapija i njihova imena ostali su isti.[11] Zidovi oko džamije napravljeni su od kamena obloženog malterom. Stupovi od palminih stabala zamenjeni su kamenim stupovima ojačanim željeznim klinovima. Pri rekonstrukciji plafona korištena je tikovina.[12]

Srednji period[uredi - уреди | uredi izvor]

Godine 707. omejadski kalif al-Valid I naređuje obnovu džamije. Radovi su trajali tri godine. Materijal je dopremljen iz Bizanta.[13] Površina džamije povećana je sa 5094 tokom Osmanovog perioda na 8672 m². Izgrađen je zid koji je odvajao džamiju od odaja Muhamedovih supruga. Džamija je izgrađena u trapezoidnom obliku sa dužinom od 101,76 m. Prvi put u džamiji su izgrađeni trijemovi, spajajući sjeverni dio građevine sa svetištem. Prvi put u Medini su izgrađeni i minareti jer je al-Valid I podigao četiri minareta oko džamije.[14]

Abasidski kalif al-Mahdi proširio je džamiju k sjevernoj strani za 50 m. Njagovo ime uklesano je u zidove džamije. Također je planirao da ukloni šest stepenica k minberu, ali je odustao od ove ideje jer bi ovim činom uništio drvene temelje na kojima su izgrađeni.[15] Prema zapisima ibn Kutajbe, i kalif al-Mamun izvršio je neke izmjene na džamiji. Al-Mutavakil je izravnao unutrašnjost Muhamedove grobnice mramorom.[16] Al-Ašraf Kansuh al-Guri, pretposljednji mamelučki sultan, izgradio je kamenu kupolu iznad grobnice tokom 1476.[17]

U jugoistočnom dijelu džamije nalazi se sveta staza,[4] Revda koja je pokrivena kupolom, a izgradio ju je sultan Mahmud II. Кupola je ofarbana u zeleno 1837. i otad je poznata kao Zelena kupola.[3] Sultan Abdulmedžid I obnavljao je džamiju 13 godina, počevši od 1849.[18] Кao glavni materijal za rekonstrukciju džamije korištena je crvena cigla. Površina popločanog šetališta povećana je za 1293 . Na zidovima su kaligrafijom uklesani ajeti iz Kurana. Na sjevernoj strani džamije izgrađena je medresa za učenje Kurana.[19]

Saudijski period[uredi - уреди | uredi izvor]

Kad je ibn Saud zauzeo Medinu 1905. godine, njegovi sljedbenici vahabiti su uništili gotovo sve grobove u Medini kako bi spriječili da postanu mjesta obožavanja[20] i za Zelenu kupolu rečeno je da je jedva izbjegla istu sudbinu.[21] S Muhamedovog groba skinuti su ukrasi od zlata i dragulja, ali je kupola sačuvana, bilo zbog neuspješnog pokušaja da se uništi njena ojačana struktura, bilo zato što je prije nekog vremena Muhamed ibn Abdul-Vahab napisao da nije želio vidjeti da kupola bude uništena uprkos svojoj averziji prema tome što su se ljudi molili kod groba.[20] Slično se desilo i 1925. kad su ihvaniti ponovo zauzeli i ovog puta uspjeli zadržati Medinu.[22][23][24][25] Po vahabitskoj interpretaciji islama, obožavanje grobova i mjesta za koja se vjeruje da imaju natprirodna svojstva kosi se s tavhidom.[26]

Nakon osnivanja Kraljevine Saudijske Arabije 1932, na džamiji je urađeno nekoliko većih izmjena. Godine 1951. kralj Abdulaziz ibn Saud naredio je rušenje objekata oko džamije da bi se napravio prostor za nova krila istočno i zapadno od molitvenog prostora, koja su se sastojala od betonskih stubova sa šiljatim lukovima. Stariji stupovi ojačani su betonom, a na vrhu krugovima od bakra. Minareti Sulejmanija i Medžidija zamijenjene su dvama minaretima u neomemelučkom stilu. Podignute su još dva minareta na sjeveroistočnoj i sjeverozapadnoj strani. Uzduž zapadnog zida izgrađena je biblioteka u kojoj se čuvaju historijski primjerci Kurana i drugih vjerskih tekstova.[19][27]

Godine 1974. kralj Faisal dodao je džamiji 40.440 .[28] Površina džamije proširena je i 1985. za vrijeme vladavine kralja Fahda. Za rušenje zgrada oko džamije korišteni su buldožeri.[29] Godine 1992. kada je sve završeno, površina džamije iznosila je 157.935 m². Između ostalog, džamija je dobila eskalatore i 27 dvorišta. U septembru 2012. najavljen je projekt za novo povećanje površine džamije vrijedan 6 milijardi USD. RT je izvijestio da će džamija po završetku radova moći primiti 1,6 milijuna ljudi.[30] U martu sljedeće godine Saudi Gazette objavio je da je "završeno 95% radova na rušenju objekata. Desetak hotela na istočnoj strani sravnjeno je sa zemljom, kao i brojne kuće i drugi objekti kako bi se napravio prostor za proširenje".[31]

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. LastProphet — Prorokova džamija, info pristupljeno 5. 8. 2015.
  2. The History of Electrical lights in the Arabian Peninsula
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Ariffin, Syed Ahmad Iskandar Syed (2005). Architectural Conservation in Islam : Case Study of the Prophet's Mosque. Penerbit UTM. str. 88–89,109. ISBN 9789835203732. 
  4. 4,0 4,1 4,2 Petersen, Andrew (11. 3. 2002). Dictionary of Islamic Architecture. Routledge. str. 183. ISBN 9780203203873. 
  5. "The Prophet's Mosque [Al-Masjid An-Nabawi"]. Islam Web. http://www.islamweb.net/emainpage/articles/154991/the-prophets-mosque-al-masjid-an-nabawi. pristupljeno 5. 8. 2015. 
  6. 6,0 6,1 Ariffin, str. 49.
  7. Ariffin, str. 50.
  8. 8,0 8,1 Ariffin, str. 51.
  9. Rahman, Atiqur. Umar Bin Кhattab: The Man of Distinction. Adam Publishers. str. 53. ISBN 9788174353290. 
  10. Ariffin, str. 54.
  11. Ariffin, str. 55.
  12. Ariffin, str. 56.
  13. McMillan, NE. Fathers and Sons: The Rise and Fall of Political Dynasty in the Middle East. Palgrave Macmillan. str. 33. ISBN 9781137297891. 
  14. Arrifin, str. 62.
  15. Munt, str. 116.
  16. Munt, str. 118.
  17. Wahbi Hariri-Rifai, Mokhless Hariri-Rifai. The Heritage of the Кingdom of Saudi Arabia. GDG Exhibits Trust. str. 161. ISBN 9780962448300. 
  18. Ariffin, str. 64.
  19. 19,0 19,1 Ariffin, str. 65.
  20. 20,0 20,1 Mark Weston (2008). Prophets and princes: Saudi Arabia from Muhammad to the present. John Wiley and Sons. str. 102–103. ISBN 978-0-470-18257-4. https://books.google.com/books?id=EEEFsVYLko4C&pg=PA102. 
  21. Doris Behrens-Abouseif; Stephen Vernoit (2006). Islamic art in the 19th century: tradition, innovation, and eclecticism. BRILL. str. 22. ISBN 978-90-04-14442-2. https://books.google.com/books?id=A4q58Af5zAoC&pg=PA22. 
  22. "History of the Cemetery Of Jannat Al-Baqi". Al-Islam.org. http://www.al-islam.org/shrines/baqi.htm. 
  23. Mark Weston (2008). Prophets and princes: Saudi Arabia from Muhammad to the present. John Wiley and Sons. str. 136. ISBN 978-0-470-18257-4. https://books.google.com/books?id=EEEFsVYLko4C&pg=PA136. 
  24. Vincent J. Cornell (2007). Voices of Islam: Voices of the spirit. Greenwood Publishing Group. str. 84. ISBN 978-0-275-98734-3. https://books.google.com/books?id=8dNKFLJVvNkC&pg=PA84. 
  25. Carl W. Ernst (2004). Following Muhammad: Rethinking Islam in the Contemporary World. Štamparija Univerziteta Sjeverne Karoline. str. 173–174. ISBN 978-0-8078-5577-5. https://books.google.com/books?id=DOWn22EkJsQC&pg=PA1173. 
  26. Peskes, Esther (2000). "Wahhābiyya". Enciklopedija islama. 11 (2. izd.). Brill Academic Publishers. pp. 40, 42. ISBN 90-04-12756-9. 
  27. "New expansion of Prophet's Mosque ordered by king". Arab News. http://www.arabnews.com/saudi-arabia/new-expansion-prophet%E2%80%99s-mosque-ordered-king. pristupljeno 19. 6. 2015. 
  28. "Prophet's Mosque to accommodate two million worshippers after expansion". Arab News. http://www.arabnews.com/prophet%E2%80%99s-mosque-accommodate-two-million-worshippers-after-expansion. pristupljeno 19. 6. 2015. 
  29. "Expansion of the Prophet's Mosque in Madinah (3 of 8)". King Fahd Abdulaziz. http://www.kingfahdbinabdulaziz.com/main/h202.htm. pristupljeno 19. 6. 2015. 
  30. "Saudi Arabia plans $6bln makeover for second holiest site in Islam". RT. http://rt.com/news/saudi-arabia-prophet-mosque-615/. pristupljeno 19. 6. 2015. 
  31. "Prophet's Mosque to house 1.6m after expansion". Saudi Gazette. https://en-maktoob.news.yahoo.com/photos/prophet-mosque-house-1-6m-expansion-photo-093409538.html?nf=1. pristupljeno 19. 6. 2015. 

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Wahbi Hariri-Rifai, Mokhless Hariri-Rifai. The Heritage of the Кingdom of Saudi Arabia. GDG Exhibits Trust. str. 161. ISBN 9780962448300. 
  • McMillan, NE. Fathers and Sons: The Rise and Fall of Political Dynasty in the Middle East. Palgrave Macmillan. str. 33. ISBN 9781137297891. 
  • Rahman, Atiqur. Umar Bin Кhattab: The Man of Distinction. Adam Publishers. str. 53. ISBN 9788174353290. 
  • Husedžinović, Sabira (2005). Dokumenti opstanka: vrijednosti, značaj, rušenje i obnova kulturnog naslijeđa. Zenica: Muzej grada Zenice.