Štavljenje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Štavljenje
Ilustracija štavionice kože iz 19. vijeka
Ilustracija štavionice kože iz 19. vijeka
Ilustracija štavionice kože iz 19. vijeka

Štavljenje je kemijska obrada sirovog životinjska krzna ili kože kako bi ga se pretvorilo u materijal koji se da koristiti - u savitljivu kožu.[1]

Sredstvo za štavljenje istiskuje vodu iz međuprostoru između proteinskih vlakana i sljepljuje ta vlakna zajedno. Za štavljenje se najčešće koriste tri sredstva biljni tanini, mineralne soli, kao što su krom sulfati i riblje ulje ili životinjsko ulje.[1]

Historija[uredi | uredi kod]

Najstariji sistem štavljenja bazira se na kemijskom djelovanju biljnog materijala koji sadržava tanin ili taninske kiseline, na sadržaj proteina. Štavljenje biljem izgleda da se prakticira još od prahistorije.[1]

Za antike Hebreji su štavili hrastovom korom, Egipćani sa mahunama nilske agacije. Rimljani su koristili kore, određenih stabala i njihove plodove a Arapi kore i korjenje.[1]

U Evropi je tokom srednjeg vijeka ponovno obnovljeno znanje štavljenja posredstvom Španjolske. Do 18. vijeka ponovno se počelo cijeniti kao odlična sredstva za štavljenje; hrastove kore, sumak, hrast šiškar i štitarke. Metoda štavljenja ostala je u osnovi nepromijenjena do danas, svodi se na namakanje koža u bačvama od više jakih lužina ili tekuća ekstrakti biljnog tanina.[1]

Štavljenje krom(III) sulfatom otpočelo je krajem 19. vijeka, to je vjerojatno bila prva promjena u metodi proizvodnje kože u proteklih 2000 godina.[1]

Primjenjuju se dvije metode. Kod metode dvostrukog namakanja se kože najprije namaču u blagoj otopini krom(III) sulfata. Kod drugog namakanja koriste se natrijum tiosulfat i druge kiseline koje reagiraju sa krom(III) sulfatom da se dobije bazični krom(III) hidroksid, koji se polaže na vlakna kože.[1]

U puno više korištenoj metodi jednostrukog namakanja, kože se namaču u rotirajućim [[bubanj|bubnjevima ispunjenim jakom otopinom krom(III) sulfata, a koriste se i natrijum aluminosilikat i cirkonijum.[1]

Štavljenje uljem je drevna metoda koja se koristi za štavljenje mekanih i poroznih koža kao je divokozina i jelenska, koje se mogu više puta namočiti i osušiti, bez štetnih efekata. Riblje ulje posipa na kožu a zatim se snažno lupa mehaničkim čekićem. Kože se zatim suše u pećima, a oksidirano ulje spaja kožna vlakna.[1]

Dvije glavne sirovine za štavljenje su; životinjske kože i biljni tanini, a njih ima gotovo svugdje. Kao rezultat toga, štavljenje se proširilo po čitavom svijetu i bilo jedna od prvih industrija. [1]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Tanning (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 26. 01. 2017. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]