Šokci
Šokci su južnoslovenska etnička grupa naseljena u području Slavonije, gdje su se doselili negdje u 7. stoljeću. U ovom kraju su zamijenili staro pleme Succei ili Succi (Sukci) po kojima su kasnije dobili ime. Šokci danas žive u Slavoniji, Srijemu, Baranji i Bačkoj.
Ime[uredi | uredi kod]
O imenu Šokac (Šokci) postoji niz teorija od kojih često spominje ona po kojoj su ga naslijedili po ranijem plemenu Sukci (Succi) koji su Šokcima i prethodili, sami Sukci dobili su ga topografski, po lokaciji (planina „Succus”). Autohtonost Šokaca u današnjoj Slavoniji, bivšoj Sklaviniji nije upitna. Stari Sklavini donijeli su sa sobom ovo ime i dali ga području uz lijevu obalu Save. Matija P. Katančić smatra da su Šokci ilirsko-panonskog porijekla čije se ime dovodi u vezu s planinom Succus, a time i plemenom Sukci (Succi). Dolaskom Turaka u područje Bosne i Jadranske obale u ovim krajevima pojavljuje se novo stanovništvo koje se ne može smatrati Šokcima ali su se kasnije vjerojatno pomiješali.
U Bosanskoj Posavini je postalo uvriježeno sve Hrvate koje žive u toj regiji nazivati Šokcima.
Običaji Šokaca[uredi | uredi kod]
Šokci su stanovništvo naseljeno po plodnim panonskim ravnicama koje se prilagodilo ovome području i razvilo zavidnu poljoprivredu. Razne žitarice, kukuruz i drugo glavne su kulture. Polja su im veoma velika i dobro održavana, zasijana pretežno kukuruzom. Sela su duga, s jednom glavnom ulicom (šor) uz koje se nižu obiteljske kuće s gospodarskim zgradama, a unutar njih nalazi se prostrana avlija (dvorište) s neizostavnim bunarom na kotač. Uz obje strane ulice pružaju se kanali preko kojih se manjim nasipom dolazi do kuće. Držanje peradi, napose pataka i gusaka, te svinja od kojih potječe glavnina mesne hrane neizostavne su po šokačkim kućama. Šokci uživaju u svinjskim specijalitetima kao što su šunka, kulen, i slanina. Šljiva i proizvodnja šljivove rakije također zauzima znamenito mjesto.
Šokci su po prirodi veseo narod koji posebnu pažnju posvećuju svojim tradicijama, što se vidi i po broju njihovih folklornih društava. Tambura najpoznatije glazbalo, sastoji se od tri dijela, trupa, vrata i glave. Trup je napravljen od tanke daske javora, topolovine ili šljive, danas od smreke ili jele. Vrat je dug, a cijelo glazbalo ima četiri do šest žica. U prošlosti su šokačke pjesme i plesove pratile gajde, sastojale su se od mješine i dulca u koji se puše. Svatovskim običajima Šokci posvećuju posebnu pažnju (šokački svatovi često imaju i po 300 do 500 uzvanika), ona se uvijek odvijaju uz defile konjskih zaprega i poveću količinu rakije. Šokačka narodna nošnja (rubina) izrađuje se od lanenog tkanja a sastoji se od 'oplećka i krila', ima funkciju bluze. Ona se kod žena javlja ljeti, dok bi po zimi nosile i vunenu suknju s obojkom. I muška i ženska šokačka nošnja izrađuje se od bijelog platna ukrašenog šljokicama, na rubovima bluza, košulja i gaća (muške hlaće) izvezene su čipkom.
Šokci u Srbiji[uredi | uredi kod]
Šokci se u Srbiji službeno ne smatraju dijelom hrvatskog naroda, nego od 1945. godine posebnom etničkom grupom. Danas su primetnije skupine Šokaca očuvane samo u četiri naselja u Bačkoj: Bački Monoštor, Sonta, Sombor i Bački Breg. Prema službenim popisima ima ih 1.864.
Poveznice[uredi | uredi kod]
- Tko su Šokci? Arhivirano 2007-07-12 na Wayback Machine-u
