Šamši-Adad I
| Drevna Mezopotamija |
|---|
| Eufrat – Tigris |
| Asirologija |
| Gradovi / kraljevstva |
| Sumer: Uruk – Ur – Eridu |
| Kish – Lagaš – Nippur |
| Akadsko Carstvo: Akkad |
| Babilon – Isin – Susa |
| Asirija: Assur – Niniva |
| Dur-Sharrukin – Nimrud |
| Babilonija – Kaldeja |
| Elam – Amoriti |
| Huriti – Mitanni |
| Kasiti – Urartu |
| Kronologija |
| Sumerski kraljevi |
| Asirski kraljevi |
| Babilonski kraljevi |
| Jezik |
| Klinasto pismo |
| Sumerski – Akadski |
| Elamski – Hurijski |
| Mitologija |
| Enûma Elish |
| Gilgameš – Marduk |
Shamshi-Adad I (vladao od 1813. do 1791. pne.) je vladar koji je stvorio veliko kraljevstvo u sjevernoj Mezopiotamiji.
Njegov otac Ila-kabkabu je vladao amoritskim kraljevstvom na granici Marija. Nakon očeve smrti kraljevstvo je naslijedio drugi brat, pa je Šamši-Adad morao stvoriti vlastitu državu ispočetka.
Prvo je osvojio područje oko grada Shekhna te ga pretvorio u svoju prijestolnicu pod nazivom Shubat-Enlil (današnji Tell Leilan). Zatim je pokušao osvojiti utvrdu Ekallatumna lijevoj obali Tigrisa. Ispočetka je bio poražen i prisiljen na bijeg u Babilon, ali se potom vratio i uspio osvojiti tvrđavu. To mu je omogućilo da stekne kontrolu nad gradom-državom Assur, koji je tada prosperirao trgujući s Anadolijom. Na čelo tvrđave je stavio svog sina Ishme-Dagana te nastavio osvajanja.
Sljedeča meta je bio grad Mari koji je kontrolirao karavane između Anatodije i Mezopotamije. Kralja Marija Iakhdunlima su ubili vlastiti sluge, a špekulira se da je iza toga stajao Šamši-Adad. U svakom slučaju Šamši-Adad je to iskoristio kako bi Mari stavio prod svoju vlasti. Marijev prijestonasljednik Zimri-Lim je bio prisiljen bježati u Aleppo, odnosno Yamkhad. Šamši-Adad je nakon toga na prijestolje Marija stavio svog drugog sina Yasmah-Adada te se vratio u Shubat-Enlil.
Nakon osvajanja Marija, Šamši-Adad je stekao kontrolu nad velikim kraljevstvom, odnosno cijelom Gornjom Mezopotamijom. U počast toga Šamši-Adad je počeo u svojim natpisima tvrditi kako je postavio stele na obali Mediterana, ali historičari vjeruju da je to bilo za vrijeme pljačkaških pohoda, a ne pokušaja osvajanja. Šamši-Adad se svejedno proglasio "kraljem svega", kao prvi vladar koji je koristio tu titulu nakon Sargona Akadskog.
Šamši-Adadov uspon je izazvao bijes i zavist kod susjednih vladara i plemena, te su on i sinovi morali braniti stečeno kraljevstvo. Dok je Ishme-Dagan vjerojatno bio sposoban vladar, brat mu je imao slab karakter; o tome svjedoči očevo pismo u kome ga pita: Jesi li dijete, a ne muškarac, imaš li dlake na svojoj bradi, a u drugom pismu tvrdi Dok ti je brat nizao pobjede, ti si dolje ležao sa ženama.
Šamši-Adad je pokazao dobre organizacijske sposobnosti i uložio veliki napor u imenovanje pouzdanih službenika i dijeljenje namirnica vojsci i stanovništvu. Vojni pohodi su bili dobro planirani, a vojska poznavala tehnike opsadnog ratovanja kao što je okruživanje zidina i korištenje ovnova za razbijanje gradskih vrata. Uz vojna sredstva Šamši-Adad I se koristio špijunima i propagandom.
Dok je Šamši-Adad živio, kraljevstvo mu je bilo snažno. Međutim, nakon smrti je nestao njegov autoritet, i čim su čuli za njegov nestanak, stari suparnici su krenuli njegove sinove srušiti s prijestolja. Iasmakh-Adada je u Mariju svrgnuo Zimri-Lim, a ostatak carstva je pao pod babilonskog kralja Hammurabija.
V. također[uredi | uredi kod]
Literatura[uredi | uredi kod]
- OBO (Orbis Biblicus et Orientalis) 160/4
- Larsen
- Veenhof
- Michel
- "Documents Epistolaires du Palais de Mari"
- E.Roux "Ancient Iraq" (Penguin, Harmondsworth)
| Prethodi: Erishum II |
Kralj Asirije 1813– 1791. pne. |
Slijedi: Ishme-Dagan I |