Šahovski sat

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Analogni šahovski sat

Šahovski sat se sastoji od dva međusobno povezana sata s jednim dugmetom koji zaustavlja jedan sat a pokreće drugi, tako da dva povezana sata nikada ne mogu da rade istovremeno. Šahovski satovi se koriste u igrama s dva igrača. Svrha sata je da meri ukupno vreme koje je igrač potrošio i da bi obezbedio da ni jedan igrač ne odugovlači igru.

Šahovski satovi su prvo masovno korišćeni na šahovskim turnirima, ali je njihova upotreba proširena i na turnirima skrebla, šogija, goa i gotovo svake takmičarske igre na tabli sa dva igrača.

Vremenska kontrola[uredi | uredi kod]

Najjednostavnija vremenska kontrola je „iznenadna smrt“, u kojoj igrači moraju da povuku unapred određeni broj poteza i određenom vremenu inače će izgubiti partiju. Posebno popularna varijanta u neformalnoj igri je brzopotezni šah, u kome svaki igrač najčešće ima pet minuta vremena da završi partiju.

Igrači mogu da potroše manje ili više vremena za jedan potez. Početni potezi u šahu se obično brzo igraju jer igrači dobro poznaju otvaranja, tako da im ostaje više vremena da kasnije razmatraju složenije i nepoznate pozicije. Nije redak slučaj da u dugim partijama igrač napusti tablu, ali sat odsutnog igrača nastavlja da radi ako je on na potezu ili počinje da meri vreme protivnika ako on povuče potez.

Digitalni šahovski sat

Zastavica[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Zastavica (šah)

Analogni satovi imaju „zastavicu“ (holandski izum) koja padne u istom trenutku kad je igraču isteklo vreme. Nažalost, na ovim satovima se ne može unositi dodatno vreme. Zbog toga su digitalni satovi postali sve popularniji.

Digitalni šahovski sat[uredi | uredi kod]

Digitalni satovi i igranje preko Interneta podstakli su talas eksperimentisanja s različitim i kompleksnijim kontrolama vremena. Posebno je značajan digitalni šahovski sat, koji je našao široku primenu u šahu, a koji je 1998. patentirao bivši svetski šampion u šahu Robert Fišer. Fišerov digitalni sat je svakom igraču na početku partije davao određeni period vremena, a potom dodavao malu količinu vremena posle svakog poteza. Na taj način, igrači nikada ne bi bili u vremenskoj oskudici, ali bi se igra ipak brzo završila, a postojala je mogućnost i da se prekine i kasnije nastavi.

Iako je trebalo vremena da bude prihvaćen, od 2004. godine veliki broj vrhunskih šahovskih turnira koristi Fišerov sistem (mada se na manje značajnim turnirima i dalje koriste tradicionalni satovi, jer su jeftiniji). Drugi deo Fišerovog patenta, sintetički glas koji bi upozoravao igrača koliko mu je vremena preostalo, nije prihvaćen.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]