Šahovski sat
Šahovski sat se sastoji od dva međusobno povezana sata s jednim dugmetom koji zaustavlja jedan sat a pokreće drugi, tako da dva povezana sata nikada ne mogu da rade istovremeno. Šahovski satovi se koriste u igrama s dva igrača. Svrha sata je da meri ukupno vreme koje je igrač potrošio i da bi obezbedio da ni jedan igrač ne odugovlači igru.
Šahovski satovi su prvo masovno korišćeni na šahovskim turnirima, ali je njihova upotreba proširena i na turnirima skrebla, šogija, goa i gotovo svake takmičarske igre na tabli sa dva igrača.
Vremenska kontrola[uredi | uredi kod]
Najjednostavnija vremenska kontrola je „iznenadna smrt“, u kojoj igrači moraju da povuku unapred određeni broj poteza i određenom vremenu inače će izgubiti partiju. Posebno popularna varijanta u neformalnoj igri je brzopotezni šah, u kome svaki igrač najčešće ima pet minuta vremena da završi partiju.
Igrači mogu da potroše manje ili više vremena za jedan potez. Početni potezi u šahu se obično brzo igraju jer igrači dobro poznaju otvaranja, tako da im ostaje više vremena da kasnije razmatraju složenije i nepoznate pozicije. Nije redak slučaj da u dugim partijama igrač napusti tablu, ali sat odsutnog igrača nastavlja da radi ako je on na potezu ili počinje da meri vreme protivnika ako on povuče potez.
Zastavica[uredi | uredi kod]
Analogni satovi imaju „zastavicu“ (holandski izum) koja padne u istom trenutku kad je igraču isteklo vreme. Nažalost, na ovim satovima se ne može unositi dodatno vreme. Zbog toga su digitalni satovi postali sve popularniji.
Digitalni šahovski sat[uredi | uredi kod]
Digitalni satovi i igranje preko Interneta podstakli su talas eksperimentisanja s različitim i kompleksnijim kontrolama vremena. Posebno je značajan digitalni šahovski sat, koji je našao široku primenu u šahu, a koji je 1998. patentirao bivši svetski šampion u šahu Robert Fišer. Fišerov digitalni sat je svakom igraču na početku partije davao određeni period vremena, a potom dodavao malu količinu vremena posle svakog poteza. Na taj način, igrači nikada ne bi bili u vremenskoj oskudici, ali bi se igra ipak brzo završila, a postojala je mogućnost i da se prekine i kasnije nastavi.
Iako je trebalo vremena da bude prihvaćen, od 2004. godine veliki broj vrhunskih šahovskih turnira koristi Fišerov sistem (mada se na manje značajnim turnirima i dalje koriste tradicionalni satovi, jer su jeftiniji). Drugi deo Fišerovog patenta, sintetički glas koji bi upozoravao igrača koliko mu je vremena preostalo, nije prihvaćen.