Zhou Tong (strijelac)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ovo je kinesko ime; porodično ime je Zhou (周).
Zhou Tong
Zhou Tong gladi svoju bradu
učitelj generala Yue Feija
kineski周同 (historijski)
周侗 (fiktivni)
Hanyu PinyinZhōu Tóng
Wade-GilesChou T’ung
kantonskiJau1 Tung4
Jau1 Dung6
Fiktivni nadimciŽeljezna ruka[1][2][3]
pojednostavljeni kineski铁臂膀
tradicionalni kineski鐵臂膀
Hanyu PinyinTiě Bèi Bǎng
Wade-GilesT’ieh Pei Pang
kantonskiTit3 Bei3 Bong2
Tit3 Bei3 Pong4
Ovaj članak sadrži kineski tekst.
Bez pravilne podrške za renderiranje, možete vidjeti upitnike, kvadrate i druge simbole umjesto kineskih znakova.

Zhou (ili Jow) Tong (kineski: 周同 i 周侗; pinyin: Zhōu Tóng) (? - kraj 1121) bio je kineski učitelj streljaštva i vojničkih vještina najpoznatiji po tome što je bio drugi po redu mentor mladog Yue Feija, kasnije proslavljenog vojskovođe. Bio je rodom iz Henana gdje je stekao reputaciju kao vrstan vojnik, te je angažiran kako bi Yue Feija podučio streljaštvu nakon što je dječak naglo savladao sve kopljaničke vještine kod svog prethodnika. Zhou, koji je osim Yueja podučavao i drugu djecu, je mladiću u znak priznanja kao najboljem učeniku poklonio svoja dva najvrednija luka. Nakon Zhouove smrti je Yue dugo vremena svaki mjesec dva puta odlazio na Zhouov grob kako bi mu simboličko odavao počast. Yue je vještine naučene od Zhoua kasnije podučavao svojim vojnicima, što mu je omogućilo mnoge velike pobjede.[4]

Nekoliko vijekova kasnije, nakon što je Yue Fei postao protagonist romana Priča o Yue Feiju 1684. godine, Zhou Tong je i sam postao protagonist niza wuxia romana u kome je opisivan ne samo kao vrhunski strijelac, nego i kao vrhunski mačevalac i narodni junak obadren raznim natprirodnim moćima. Zbog toga je kasnije postao čest lik u kineskim stripovima, filmovima i TV-serijama.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Wang, Yun Heng (汪运衡) and Xiao Yun Long (筱云龙). Iron Arm, Golden Sabre: The Biography of Zhou Tong (铁臂金刀周侗传). Hangzhou: Zhejiang People's Publishing House, 1986 (UBSN: CN (10103.414) and 464574)
  2. Børdahl, Vibeke. The Oral Traditions of Yangzhou Storytelling. Richmond, Surrey: Curzon Press, 1996 (ISBN 0-7007-0436-1), pg. 376
  3. Wang Shao-t’ang (王绍堂). Wu Sung (武松). Nanking: Kiangsu wen-yi ch’u-pan-she, 1959), vol. I, chap. 2, sec. 7,
  4. Kaplan, Edward Harold. Yueh Fei and the founding of the Southern Sung. Thesis (Ph. D.) -- University of Iowa, 1970. Ann Arbor: University Microfilms International, 1970., pp. 10-12

Vanjske veze[uredi | uredi kod]