Yunyanska pagoda

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Huqiu Pagoda
Pagoda viđena s Tigeovog brda

Toranj Huqiu, Yunyanska pagoda ili Pagoda Tigrovog brda,[1] (kineski: ; pinyin: Yún yán ili kineski: ; pinyin: qiū) je kineska pagoda smještena u Changmenu u gradu Suzhou koji se nalazi u kineskoj provinciji Jiangsu. Poznat je po još nekoliko imena kao 'Kosi toranj u Kini' (kojim ga naziva historičar O.G. Ingles)[1] i Toranj Yunyanskog hrama. Gradnja je započela pred kraj perioda Pet dinastija (907-960), a dovršena je u drugoj godini dinastije Song. Toranj je visok 47 m. Izrađen je u obliku osmerokuta na sedam katova od plavih opeka. Više od hiljadu godina se počeo naginjati iz prirodnih razloga, pa razlika između vrha i podnožja iznos 2,32 metra. Ukupna masa iznosi 7,000.000 kg (7000 tona), a koje podržavaju unutrašnji stupovi od opeka.[2] Nagib iznosi 3 stupnja zbog pukotina u unutarnjim stupovima.[2]

Nagib je nastao zato što je pola tornja sagrađeno na kamenu a pola na zemlji. Godine 1957. su započeli radovi na stablizacijui s ciljem da se spriječi dalje naginjanje. Tako je nasut beton da bi se dobili čvršći temelji. Za vrijeme tih radova je pronađen kameni sarkofag sa budističkim spisima. U njemu je bio natpis koji spominje kao datum izgradnje sedamnaesti dan dvanaestog mjeseca druge godine cara Jianlonga (961); prema O.G Inglesu sagrađen je 959.[2] O.G. Ingles writes that the better name for the Tiger Hill Pagoda should be the "'Leaning Tower of China', since it predates the famous Italian structure."[2] Najgornji katovi su sagrađeni za vrijeme Chongzhena (1628–1644), posljednjeg cara dinastije Ming.[2]

Iako ima sedam katova, u tornju nema stepenica. Za penjanje služe pokretne ljestve. Od januara 2007. je dozvoljen pristup posjetiteljima.

Povezano[uredi | uredi kod]

Napomene[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Ingles (1982), 144.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Ingles (1982), 145.

Reference[uredi | uredi kod]

  • Ingles, O.G. "Impressions of a Civil Engineer in China," The Australian Journal of Chinese Affairs (Number 7, 1982): 141–150.