Vukovarsko-srijemska županija

Vukovarsko-srijemska županija
(Zastava) (Grb)
Sjedište županije	Vukovar
Broj stanovnika (2001.)	204 768
Površina	2 448 km²
Župan	Božo Galić

Vukovarsko-srijemska županija je najistočnija hrvatska županija i nalazi se na prostoru jugoistočne Slavonije i zapadnog Srijema. Kroz županiju prolaze važni međunarodni kopneni i riječni pravci (Dunav i Sava).

Administrativna podjela i stanovništvo

Županija je podijeljena na 4 grada i 26 općina.

Gradovi:

• • Grad Vukovar - 31.670 stanovnika
  • Grad Vinkovci- 35.912 stanovnika
  • Grad Ilok - 8.351 stanovnika
  • Grad Županja - 16.383 stanovnika
  • Grad Otok

Općine:

• • Općina Andrijaševci
  • Općina Babina Greda
  • Općina Bogdanovci
  • Općina Borovo
  • Općina Bošnjaci
  • Općina Cerna
  • Općina Drenovci
  • Općina Gradište
  • Općina Gunja
  • Općina Ivankovo
  • Općina Jarmina
  • Općina Lovas
  • Općina Markušica
  • Općina Negoslavci
  • Općina Nijemci
  • Općina Nuštar
  • Općina Privlaka
  • Općina Stari Jankovci
  • Općina Stari Mikanovci
  • Općina Štitar
  • Općina Tompojevci
  • Općina Tordinci
  • Općina Tovarnik
  • Općina Trpinja
  • Općina Vođinci
  • Općina Vrbanja

Popis stanovništva 2001.

Starosna piramida Vukovarsko-srijemske županije prema popisu stanovništva 2011. g.

Prema popisu stanovništva iz 2001. Vukovarsko-srijemska županija je imala 204.768 stanovnika ( 4.6 % ukupnog stanovništva Hrvatske ) sa prosječnom gustočom od 84 stanovnika/km2.

Etnički sastav je bio sljedeči: Hrvati 78.3 %, Srbi 15.5 %, Mađari 1 %, Rusini 0.9 % i drugi.

Županijska uprava

Sastav sadašnje županijske uprave je:

• Župan: Božo Galić (HDZ)

• Dožupan: Antun Žagar (HSP)

• Dožupan: Petar Kulić (DC)

• Dožupan: Jovan Ajduković (SDSS)

Županijska skupština se sastoji od 41 predstavnika, predsjednik županijske skupštine je Mato Stojanović (HSLS).Predstavnici županijske skupštine su iz slijedećih stranaka:

• Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) 14

• HSS-SDP-HNS-SBHS: 12

Hrvatska seljačka stranka (HSS) Socijaldemokratska partija (SDP) Hrvatska narodna stranka (HNS) Slavonsko-Baranjska Hrvatska Stranka (SBHS)

• Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) 6

• Hrvatska stranka prava (HSP) 3

• Hrvatska socijalno liberalna stranka (HSLS) 3

• Demokratski Centar (DC) 3

Bazirano na rezultatima izbora 2005. godine.

Geografija

Površina Vukovarsko-srijemske županije iznosi 2.448 km2. Nalazi se na krajnjem sjeveroistoku Republike Hrvatke između rijeka Dunava i Save.

Najviša nadmorska visina je 294 m (točka Čukala kod Iloka),a najmanja 78m (Spačva).Na istoku sa nalaze obronci Fruške gore i polako se spuštaju u Vukovarski ravnjak,a na zapadu se nalazi planina Dilj kod koje započinje vinkovačko-đakovački ravnjak.

Kroz Vukovarsko-srijemsku županiju teku slijedeće rijeke:

Dunav - ulijeva se u Crno more

Sava - ulijeva se u Dunav

Vuka - ulijeva se u Dunav

Bosut - ulijeva se u Savu

Berava - ulijeva se u Bosut

Biđ - ulijeva se u Bosut

Studva - ulijeva se u Bosut

Spačva - ulijeva se u Bosut

Klima je umjereno kontinentalna sa srednjom godišnjom temperaturom od 11oC. Najviša godišnja temperatura dostiže do 30 °C.

Prema strukturi površina u županiji prevladavaju oranice, vinogradi, voćnjaci i šume. Oranica ima oko 150000ha (vrlo plodna zemlja), a najplodnija se nalazi na vukovarskom ravnjaku. Ratarske površine su meliorirane i komasirane i omogućuju strojnu obradu i visoke prinose.

Najviše se proizvode pšenica, kukuruz, šećerna repa i duhan, a u području od Vukovara do Iloka poseban je naglasak dan na vinogradarstvo i vinarstvo.

Šume pokrivaju površinu od 70.000 ha.Naročito su poznate šume hrasta lužnjaka u spačvanskom šumskom bazenu.

Historija

Slavonija, unutar personalne unije s Ugarskom, od 1240. godine nosi naziv kraljevine i na čelu joj je herceg Koloman. Stvaraju se županije, kao nova teritorijalna organizacija po ugarskom uzoru. Vukovska županija dobila je naziv po starom župskom središtu Vukovu, koji se prvi put spominje 1220.g. U dokumentima se pisalo kao Valko, Wlko, Walkow, a od 14.st. pa do danas prevladava pomađareni naziv Vukovar. Poveljom hercega Kolomana 1231. godine naselje oko utvrde Vukova dobiva status slobodnog kraljevskog grada i počinje se razvijati u značajno obrtničko i trgovačko središte. Ova županija je bila jedna od većih. Granica joj je išla od ušća Karašice, Dravom i Dunavom do Iloka, zatim kopnom preko Fruške gore na Savu do Laćarka i Martinaca. Na zapadu je granica išla sve do Bebrine, blizu Broda, a odatle sjeverno do Drave. Županija je bila gusto naseljena i u razdoblju od 13. do 15. st. imala je niz utvrda (castruma), 34 varoši (opida) i sela, naselja i posjeda.

Jedno od većih naselja je Ilok (Wylak, Ujlak), koje se razvilo na ostacima rimske utvrde Cuccium. Prvi put se spominje u pisanom dokumentu 1267.g. Pored tvrđave u Iloku je bio i dvor moćnih knezova iločkih. Tu je u 16.st. boravio i Ivan Kapistran, koji je organizirao obranu od Turaka i kasnije bio proglašen svetim.

Na mjestu današnjih Vinkovaca u srednjovjekovnom razdoblju, na mjestu koje se naziva Meraja, već u 12.st. spominje se naselje Sv. Ilija. Ovo se naselje održalo i pod Turcima. U to vrijeme se počinje upotrebljavati i naziv Vinkovci.

Na zapadnom dijelu posjeda Selna u 15.st. razvilo se trgovačko-obrtničko naselje Županje blato, koje je u pisanim izvorima prvi put zabilježeno 1554.g. U 18.st. ovo se mjesto naziva samo Županja.

Turci su upali iz Bosne i gotovo bez borbe 1526.g. zauzeli dio, a 1536.g. i cijelo područje Vukovske županije. Oni su osnovali vojno-administrativne jedinice među kojima je bio i Srijemski sandžak, koji je obuhvaćao turske posjede u istočnoj Slavoniji (Osijek, Ivankovo, Ilok, Nijemci i dr.). Ilok je bio sjedište sandžaka i u njemu je stolovao turski paša. Položaj stanovništva, pogotovo katoličkog, bio je vrlo težak zbog niza obveza prema spahijama i sultanu.

Nakon poraza Turaka pod Bečom 1683.g. započinje veliki rat za oslobođenje. General Aspermont 1687.g. zauzima Vukovar, te se tako oslobađaju i ostala sjeveroistočna područja i vraćaju u sastav Habsburškog Carstva. Na krunidbenom saboru u Požunu 1741.g. carica Marija Terezija je obećala hrvatskim poslanicima da će istočne krajeve starih slavonskih županija vratiti Hrvatskoj. Ona je sprovela organizaciju vlasti, uređenje novooslobođenih krajeva od kojih odvaja dio teritorija za Vojnu krajinu. Godine 1756.g. donijela je prve opće urbanijalne propise za Hrvatsku i Slavoniju. Tadašnji hrvatski ban Karlo Batthyanyi svečano je proglasio obnavljanje županija. Tako su u istočnoj Slavoniji i Srijemu stvorena dva područja: vojno i civilno. Prišlo se svečanom proglašenju Srijemske, Virovitičke i Požeške županije. U Vukovaru je 11. studenog 1745.g. svečano proglašena Srijemska županija, na čije je čelo postavljen kao administrator, a od 1751.g. kao župan barun Marko Pejačević. Županiji je podijeljen pečat i grb, a sjedište joj je bilo u Vukovaru.

Srijemska županija je, kao i ostale slavonske županije, bila pod upravom hrvatskog bana i hrvatskih sudova, ali je imala i svoje županijske skupštine i određenu samoupravu. Carica Marija Terezija slala je županijama direktno svoje patente. Car Josip II. smatrao je županije preprekom svojim reformama i 1785.g. im ukida samoupravu.

Srijemska Županija je 1875.g. podijeljena na dvije podžupanije: Vukovarsku, sa sjedištem u Vukovaru, i Rumsku, sa sjedištem u Rumi. Podžupanije su ukinute 1878.g. i umjesto njih osnovani kotarevi.

Nakon ukinuća Vojne granice 1873.g. pripaja se njen istočni dio Srijemskoj županiji 1881.g. te se njena površina gotovo udvostručila. Županija je sada podijeljena na deset kotara, a ovi su se dijelili na općine.

Na području Srijemske županije nastaju tri velika vlastelinstva: iločko, vukovarsko i nuštarsko čiju su zemlju obrađivali seljaci - kmetovi. Kako je tokom ratova gotovo izumrlo staro hrvatsko plemstvo, austrijski carevi prodaju velike zemljišne posjede - vlastelinstva, stranim plemićima, koji, iako stranci, dobivši hrvatski indigenat postupno su se i sami asimilirali u sredini i zemlji u koju su došli te su često imali važnu političku i društvenu ulogu ne samo u životu Županije, nego i čitave Hrvatske.

Ukidanjem kmetstva 1848.g. vlastelinstva su prešla na tržni odnos privređivanja i znatno su utjecala na razvoj gospodarstva na ovom području.

Već tijekom 17., a pogotovo u 18. i 19. stoljeću, u ratom opustošenoj Srijemskoj županiji dolazi do znatnih demografskih promjena. Na ova područja naseljava se hrvatsko stanovništvo iz drugih krajeva (npr. iz Bosne), ali i stanovništvo drugih vjera i nacionalnosti. Vrlo rano naseljavaju se Nijemci, Mađari, Srbi, Židovi, Slovaci, Rusini i Ukrajinci.

Na zapadnom dijelu Srijemske županije, pretežno na mjestu starih naselja, razvilo se nekoliko gradova koji su postali obrtnička, kulturna i upravna središta.

Takav je bio i Vukovar, sjedište Srijemske županije, koji je imao brojne urede. U njemu su se održavale županijske skupštine. U gradu je bilo više stotina obrtnika i trgovaca, a izgrađena je i luka na Dunavu. U Vukovaru se osobito razvila tekstilna, a kasnije i obućarko-gumarska industrija. 1900.g. Vukovar je prema popisu imao 9719 stanovnika.

Ilok je bio sjedište kotara i središte uprave iločkog vlastelinstva. U njemu se rano razvio obrt i trgovina te riječni promet. Godine 1900. Ilok je imao oko 4300 stanovnika.

Vinkovci su bili u sastavu Vojne granice mjesto u kojem je smještena komada brodske pukovnije pa je time znatno usporavan njegov gospodarski razvoj. Već 1780.g. u Vinkovcima je započela radom gimnazija. Vojne vlasti izgrađuju niz upravnih i drugih zgrada. Brži razvoj Vinkovaca nastavlja se tek izgradnjom željezničkih pruga iza 1878.g., kada Vinkovci postaju sve važnije prometno središte na raskrižju željezničkih putova. Ovdje je bila i uprava velikog šumskog gospodarstva - Brodska imovna općina. Vinkovci su 1900.g. imali oko 8500 stanovnika.

Županja je također bila u sastavu Vojne granice, kao sjedište 11. kompanije brodske pukovnije. U njoj je bio živ promet preko Save. Od 1883.g. počinje njen brži razvoj iskorištavanjem šumskih bogatstava i razvojem drvne industrije. Godine 1884. započela je s radom prva tvornica tanina, u to vrijeme najveća tvornica te vrste u Slavoniji i Srijemu. Za vrijeme sezonskih radova u Županji boravi dosta sezonskih radnika, a 1900.g. Županja je imala 3630 stalnih stanovnika.

Kada je 1918.g. Hrvatska ušla u Državu Srba, Hrvata i Slovenaca, došlo je i do nove organizacije uprave kojom su 1921.g. ukinute sve županije, a osnovane oblasti. Na čelu Srijemske oblasti, kojoj je središte u Vukovaru, bio je veliki župan.

Novom podjelom na banovine teritorija bivše Srijemske županije se rascjepkava pa kotarevi Vinkovci, Vukovar i Županja ulaze u sastav Drinske banovine, a istočni Srijem u sastav Dunavske banovine. 1931. kotarevi Vinkovci, Vukovar, Županja, Šid i Ilok pripojeni Savskoj banovini, ali istočni Srijem je ostao u okviru Dunavske banovine. Nakon sporazuma Cvetković-Maček 1939.g. dolazi do osnivanja Banovine Hrvatske, u koju ulaze i svi krajevi pripojeni 1931.g. Savskoj banovini.

Izbijanjem Drugog svjetskog rata Jugoslavija doživljava politički i vojni slom 1941.g., a u Hrvatskoj se uspostavlja Nezavisna Država Hrvatskakoja će na teritoriji nekadašnje Srijemske županije osnovati Veliku župu Vuku, koja seže do Zemuna. Ubrzo dolazi do oružanog otpora novoj vlasti, a njeni istočni dijelovi su došli pod nazdzor partizana 1944. godine. Njih su osovinske snage zaustavile izgradnjom obrambene linije koja će biti poznata kao srijemski front. Njegovim probijanjem 12.4. 1945. je započela ofenziva kojom će se uništiti sve osovinske snage na području Jugoslavije.

Završetkom rata je na području Srijemske županije došlo do podjele kojom su kotarevi, kasnije općine sa sjedištem u Vinkovcima, Vukovaru, Županji (jedno vrijeme i u Iloku) pripali Hrvatskoj, a ostatak Vojvodini, odnosno Srbiji. Nakon rata je došlo i do kolonizacije stanovništva iz tzv. pasivnih krajeva Like, Dalmacije, BiH i Crne Gore, koje je, između ostalog, naseljeno na imanja prethodno iseljene njemačke etničke zajednice (folksdojčera).

Raspad SFRJ je na području današnje Vukovarsko-srijemske županije se odrazio kao u oružani sukob između hrvatske vlade i lokalnih Srba, pri čemu će potonjima podršku pružiti JNA. U drugoj polovici 1991. na tom području traju borbe koje će ući u historiju kao najžešće i najkrvavije tokom cijelog rata u Hrvatskoj. One su za posljedicu imale velika razaranja, stavljanje dijela teritorije pod nadzor Republike Srpske Krajine te protjerivanje hrvatskog stanovništva.

Vukovarsko-srijemska županija je stvorena zakonom iz 1992. godine, a njena vlast formirana nakon izbora 1993. godine, s time da je sjedište privremeno bilo u Vinkovcima.

Erdutskim sporazumom iz 1995. godine, RSK je formalno prestala postojati, a nakon trogodišnjeg prijelaznog perioda su njena područja mirno reintegrirana u Republiku Hrvatsku.

Gospodarstvo

Vukovarsko-srijemska županija raspolaže bogatim prirodnim resursima od kojih su najznačajniji obradive površine, šume, nalazišta nafte, plina, gline i šljunka te razvijena hidrografska mreža.

Također je važan i izuzetno povoljan geoprometni položaj Županije, koja se nalazi na raskrižju prometnica koje povezuju Istok sa Zapadom te Srednju Europu s izlaskom na more. Sve to rezultiralo je tradicionalnom ratarsko - stočarskom proizvodnjom i šumarstvom, razvitkom industrije i trgovine te konačno veoma bogate kulture.

Ne manje značajnu ulogu ima ljudski radni potencijal, kojeg je u strukturi stanovništva Županije oko 65% ili blizu 150000. Prema popisu iz 1991. godine broj poljoprivrednih gospodarstava iznosio je 27262 ili 36% od ukupnog broja domaćinstava.

Poljoprivreda je uz prehrambenu industriju najznačajnija djelatnost s dominantnom ulogom u ukupnoj gospodarskoj strukturi. Prije rata preko 50% pučanstva svoj osnovni izvor egzistencije imalo je upravo u ovoj djelatnosti čiju podlogu razvitka čine meliorirane zemljišne površine, koje zahvaljujući veoma visokom bonitetu tla s pravom nose atribute najkvalitetnijih ratarskih površina na prostoru Republike Hrvatske.

Poljoprivredne površine zauzimaju 150856 ha ili 61,8% površine Županije od kojih se 93% odnosi na oranice i vrtove, dok ostatak od 7% jesu pašnjaci, livade, vinogradi i voćnjaci. U privatnom vlasništvu nalazi se 58% poljoprivrednih površina, a preostali dio bivšeg društvenog sektora u vlasništvu je države.

Ratarska proizvodnja okrenuta je tradicionalnim ratarskim kulturama kao što su pšenica, kukuruz, šećerna repa, soja, suncokret i ječam, dok je u stočarskoj proizvodnji najzastupljenije svinjogojstvo i govedarstvo uz primjetan razvoj, u novije vrijeme, ovčarstva i kunićarstva.

Primarna poljoprivredna proizvodnja uvjetovala je poslije Drugog svjetskog rata intenzivniju izgradnju u prehrambenoj industriji. Danas na području Županije imamo kvalitetno strukturirane kapacitete za proizvodnju šećera i špirita, mlijeka i mliječnih prerađevina, mlinsko-pekarskih proizvoda, mesa i suhomesnatih proizvoda, prerađevina od voća i povrća, vina, stočne hrane te doradu i preradu sjemena.

Ukupne šumske površine s nadaleko poznatim spačvanskim bazenom zauzimaju 69011 ha što čini 28,3% površine Županije i uglavnom su zastupljene glasovitim slavonskim hrastom lužnjakom i poljskim jasenom. Bogatstvo raspoložive drvne mase je oko 20 mil. m3 i godišnji sječivi etat koji iznosi oko 290000 m3. To je bila dobra osnova za razvitak drvoprerađivačke industrije čiji su kapaciteti uglavnom instalirani u dva velika poduzeća. U posljednje vrijeme otvara se veći broj tvrtki - drvoprerađivača iz oblasti malog i srednjeg poduzetništva.

Bogata nalazišta kvalitetne gline, šljunka i pijeska omogućila su razvitak industrije građevinskog materijala, poglavito ciglarstva, opekarstva i graditeljstva u cjelini.

Na području Đeletovaca nalaze se vrijedna crpilišta nafte i plina čiji je godišnji opseg proizvodnje iznosio prije rata oko 252000 tona nafte i 26 milijuna m3 zemnog plina.

Od metaloprerađivačke djelatnosti danas je najznačajnija proizvodnja poljoprivrednih strojeva i priključnih uređaja koja uz sebe veže i razvoj niza manjih kooperantskih tvrtki s područja Županije.

Promatrajući strukturno najzastupljeniji su poljoprivreda, šumarstvo te prehrambena i prerađivačka industrija, čija se zastupljenost kretala od oko 60% u prijeratnom razdoblju do današnjih 40-ak%.

U posljednjih nekoliko godina sve veću zastupljenost u strukturi gospodarstva na uštrb poljoprivrede, prehrambene i prerađivačke industrije imaju trgovina, obrtništvo i uslužne djelatnoti općenito, tako da se s prijeratnih 24%, prema najnovijim pokazateljima, popela na 38%.

Postojeća struktura gospodarstva i instalirani kapaciteti, koji su ranije svrstavali Županiju u krug gospodarski najrazvijenijih dijelova Republike Hrvatske, te nedovoljno iskorištene mogućnosti i svjetski trendovi razvitka, koji neminovno prate i ovo gospodarstvo, dobra su pretpostavka sveukupnom budućem razvitku. Pored trgovačkih društava kojih ima 1830, od čega 95% pripada skupini malih trgovačkih društava, bitan segment gospodarskog razvoja predstavlja sektor obrta koji na području Županije ima dugu tradiciju i predstavlja najheterogeniju stranu gospodarstva. Broj od oko 4200 obrtničkih radnji ima stalnu tendenciju rasta kao i u svim razvijenim zemljama te otvara velike mogućnosti i perspektive daljnjeg razvoja.

Cjelokupno razdoblje od osamostaljenja Republike Hrvatske do danas je razdoblje ratnih događanja te paralelno vođenog procesa privatizacije i restrukturiranja gospodarskih subjekata.

U takovim okolnostima jasno je kako se ukupni društveni i gospodarski život odvijao otežano i smanjenim intenzitetom, a započeti tranzicijski procesi nerijetko su bili usmjereni u krivom pravcu. Sve to rezultiralo je padom gospodarske aktivnosti, veoma niskom razinom korištenja instaliranih kapaciteta, gubitkom velikog dijela tradicionalnih tržišta, zatvaranjem jednog dijela proizvodnih kapaciteta, viškom zaposlenih, velikim štetama na gospodarskim potencijalima, posebice na prostoru hrvatskog Podunavlja, usmjeravanjem slobodnih sredstava na sanaciju uništenog umjesto u razvitak i ostalim sličnim posljedicama.

Okupacija velikog dijela Županije (preko 50%) onemogućila je na tom prostoru primjenu općeg koncepta privatizacije i restrukturiranja, koji nažalost ni dandanas nije proveden na odgovarajući način.

Ukupno procijenjene ratne štete na području Županije iznose 8,38 milijardi bivših DEM od kojih na gospodarstvo otpada 2,6 milijardi, a samo za objekte i kapacitete Kombinata "Borovo" ona iznosi 603,8 milijuna bivših DEM.

Kultura

Tradicijski život i kultura područja krajnjeg istoka Hrvatske vrlo je znakovita, raznolika i bogata. Po kulturološkim se očitovanjima Vukovarsko - srijemska županija ubraja u panonsku kulturnu zonu s užim specifičnim područjima: iločki kraj i vukovarsko - srijemsko šokačko područje, vinkovački slavonski, ali i srijemski šokački kraj i županjska Posavina s posebnostima Cvelferije i specifičnostima ostaloga dijela Šokadije.

Povijesno gledajući iločki, vukovarski i dio vinkovačkog kraja bili su u sastavu Paorije - Banske, odnosno civilne Hrvatske, a ostali dio vinkovačkog i županjskog područja u okviru Vojne krajine ili Granice. U prostornom smislu, po koncipiranosti sela, specifičnostima graditeljskih ruralnih stambenih i gospodarskih objekata i cijelom kućanskom i gospodarskom inventaru, domaće ili obrtničke provenijencije, ovo područje u cijelosti pripada panonskoj ili nizinskoj hrvatskoj kulturnoj zoni.

Šokci su domaće starosjedilačko hrvatsko pučanstvo rimokatoličke vjeroispovijesti koji daju temeljna tradicijska kulturna obilježja ovog kraja, slavonskog ili srijemskog. Stoga je i ovo područje poznato i prepoznatljivo kao Šokadija. Na ove prostore tijekom 19.st. pa sve do pedesetih godina 20.st., uvjetovana ekonomskim razlozima, vršena su brojna organizirana, ali i individualna useljavanja hrvatskog stanovništva katoličke vjeroispovijesti iz različitih krajeva: Gorskog kotara, Like, Korduna, Krbave, Dalmacije, Zagorja, Prigorja, Međimurja, Hercegovine, Bosne, Vojvodine.....Kroz stariju i noviju povijest u neka od ovih područja useljavani su Mađari, Nijemci (Švabe), Srbi, Slovaci, Rusini, Ukrajinci, Česi, Talijani.... Tradicijska kulturna obilježja ovih etničkih skupina više su ili manje sačuvana unutar samih zajednica.

Pod utjecajem povijesnih prilika, ne samo na području Vojne krajine, već i Paorije, sela su raspoređivana u obliku jednoga ili duploga križa. U središtu sela građene su mjesne crkve, a na raskrižjima sela, ulazima i izlazima u selo, izvan sela u polju - podizane su kapelice i križevi - mali zavjetni sakralni spomenici. sela su zbijenog tipa s kućama bočnom stranom okrenute prema javnoj površini - ulici (šor), posložene u nizu jedna do druge. U dubini dvorišta usmjerena je podužna strana kuće s pripadajućim prostorijama, te kućarima - stambenom zgradom sa sobama za mlađe bračne parove i svim pripadajućim gospodarskim objektima: štagalj, čardak, štala, pecara, krušna peć... Unutar središnjeg dijela dvorišta obično su dominirali gospodarska zgrada ambar -"trbuh" svake kuće, gdje su smještene žitarice i različite namirnice i drveni bunar s đermom.

Šokačke kuće u početnom razdoblju gradnje (18.st.) građene su od drva hrastovine i naboja, pokrivene slamom, a kasnije i drvenim daščicama - šindrom. U to vrijeme građene su bez trijema ili s manjim trijemom, koji je polovicom 19.st., izgradnjom zidanih stambenih zgrada, preinačen u veliki trijem građen po cijeloj dvorišnoj podužnoj stani kuće. Šokačke kuće uglavnom su bijelo ličene, a kreativnost i maštovitost seoskih majstora ogledala se na svakoj kući, u ukrasnim detaljima zabata, tipu trijemova, po uličnim ogradama, ulaznim i kolskim vratima. Veće zadružne obitelji i bogatiji pojedninci gradili su svoje kuće pod utjecajem javnih objekata, širokim pročeljem - frontom usmjerene prema mjesnom putu s tri ili više prozora ili na ključ u obliku slova L i obveznim kolskim ulaznim vratima.

Društveni život u prošlosti po selima Vukovarsko - srijemske županije, napose graničarskim, obilježavaju velike obiteljske zadruge u kojima se živjelo na temelju zajedničke ekonomije i određenih nepisanih, ali međusobno poštivanih pravnih regula. Uz zadruge, kao čuvare tradicije, živjelo se i stvaralo i u pojedinačnim obiteljskim zajednicama. Izrazito se držalo do brojnih i raznolikih pučkih običaja vezanih uz različite poslove na selu. Običajno su bili propisani i upražnjavani životni običaji (rođenje, odrastanje, svadba, smrt,...) a redovito su održavani godišnji običaji vezani uz crkvene blagdane: Badnju večer, Božić, Poklade, korizmeni period preko Cvjetne nedjelje, Veliki petak, Uskrs. U pučkoj socijalnoj kulturi brojnošću običaja značajno mjesto zauzimaju blagdani: Duhovi, Velika Gospa, Svi sveti, mjesni crkveni godovi - kirbaji ....

Starinačko šokačko pučanstvo ovoga područja govorilo je specifičnim ikavskim govorom stare akcentuacije, što se i danas može čuti među starijim osobama. U jednom dijelu ovoga područja starinski dijalektalni govor je štokavska šokačka ekavica.

Seoski kućni inventar vezan je uz domaću kućnu radinost, ali i stare obrte, što je isključivo bila muška vještina.

U svakom većem mjestu bio je poneki majstor stolar, kovač, lončar, opančar, papučar, remenar - sedlar, užar, kožuhar, krznar, pletač valjanom robom - čarapar, klobučar, licitar i voskar... Izrada tekstila, veziva, čipke, različitih odjevnih predmeta, na ovim prostorima bila je gotovo isključivo ženska vještina. Izrađivane su jednostavnije svagdanje i svečane tkane ponjave (tekstilni pokrivači), prekrivači od vune, tkani ručnici, torbe i torbice. Brojne su i raznolike suvrstice svakidašnjih i svečanih narodnih nošnji za žene, muškarce i djecu. Kao gornji odjevni predmeti za hladnijeg vremena nošeni su obrtnički proizvodi s obilježjima specifičnim za lokalnu sredinu: različiti kožuščići, pršnjaci prsluci, rekle, haljine, kabanice, bunde, opaklije... Brojne je i raznolika ženska i muška obuća, načini i vrste pokrivala glave, formiranja frizura za djevojčice i odrasle djevojke....

Imućnije djevojke, momci i mlađe udane žene za svečanih prigoda obavezno su se kitile malim i velikim dukatima - zlatnim novcem. Taj dominantan i dekorativan nakit ovog kraja bio je i simbolom bogatstva i prestiža određene kuće i njenih članova.

Seoska moda, pod utjecajima građanske kulture i opće industrijalizacije na ovim prostorima, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće mijenjala se i raslojavala. Od tog vremena sve su češći unosi industrijskih tkanina u seosko ruho. U potpunosti su prevladali polovicom 20. st. kada narodno ruho na ovim prostorima prestaje biti življeni oblik.

Udruge

Izviđači

• Odred izviđača "Vinkovci" Vinkovci *[1]
• Udruga katoličkih izviđača "Jarmina" Jarmina *[2]
• Savez izviđača hrvatske *[3], Izviđačka regija istok povjereništvo *[4]

Vanjske veze

Vukovarsko-srijemska županija na Wikimedijinoj ostavi

• Službena stranica županije Arhivirano 2004-01-21 na Wayback Machine-u
• Turistička zajednica Vukovarsko-srijemske županije
• vu? mag - e-magazin (o) Vukovaru Arhivirano 2006-07-13 na Wayback Machine-u