Vršačke planine

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Vršačke planine
Gudurički vrh
Gudurički vrh
Nadmorska visina 641 m (Gudurički vrh)
Države  Srbija

Vršačke planine (rum. Munţii Vârşeţ, često zvane i Vršački breg, rum. Dealurile Vârşeţului) se uzdižu usred Panonske ravnice u jugozapadnom delu Banata. Pružaju se u pravcu istok-zapad, u dužini od 19 kilometara, sa najvećom širinom od 8 kilometara. Površina im je 170 kvadratnih kilometara, od čega je u Srbiji 122, a u Rumuniji 48 kvadratnih kilometara. Gudurički vrh, sa 641 m nadmorske visine, najviša je tačka ovih planina i cele Vojvodine. Od ostalih vrhova poznati su Lisičija glava (590 metara), Đakov vrh (449m) i Vršačka kula (399m). Severna padina je strma, dok se južna postepeno spušta u pobrđe, gde se nalaze vršački vinogradi. Vršačke planine spadaju, zajedno s Fruškom gorom, u ostrvske planine, jer su nekada bile ostrvo u Panonskom moru. Čine najseverniji izdanak srpsko-makedonske planinske mase, iako se u starijoj literaturi može pronaći pogrešan podatak o njihovoj pripadnosti Karpatima. Sa planina se pruža pogled na Vršac, Vojvodinu i Rumuniju.

Znamenitosti i turizam[uredi | uredi kod]

Vršačka kula

Vršački breg je glavna turističko i izletničko odredište u neposrednoj blizini grada Vršca. Na prvom vrhu odmah do Vršca dominira stara Crkvica, omiljeno izletište, a u neposrednoj blizini nalazi se nova crkva Svetog Teodora, podignuta u čast gradskog sveca Teodora Velikomučenika. Na drugom vrhu nalazi se simbol grada — Vršačka kula. Pored kule, do koje vodi asfaltni put, nalazi se pista za paraglajderiste. Na prostoru nazvanom Široko bilo, na 10 kilometara od centra grada nalazi se planinarski dom sa bungalovima za smeštaj gostiju i vikend naselje Široko bilo. Sa južne strane planina nalazi se selo Mesić sa manastirom čije prvo postojanje datira iz 1225. godine i fabrikom za flaširanje zdrave izvorske vode. Sa druge strane brda nalazi se još jedan manastir u selu Malo Središte.

Zaštita[uredi | uredi kod]

Zbog jedinstvenog položaja Vršačkih planina u Banatu, raznovrsnosti flore i vegetacije, bogatih šumskih ekosistema, lepih pejzaža i vidikovaca, veći deo šumskog područja ove planine u Srbiji, površine 4.177 hektara, zaštićen je 1982. godine kao Park prirode. U periodu 2001 - 2005, urađena je studija o reviziji zaštite. U decembru 2005. godine, Skupština opštine Vršac donela je odluku o zaštiti predela izuzetnih odlika Vršačke planine na 4.408 hektara, od čega je u prvom stepenu zaštite 190 hektara. Staralac je JP "Varoš" iz Vršca.

Osnovni cilj zaštite prirode u ovoj kategoriji usmeren na očuvanje, unapređivanje i uređivanje zaštićenog prostora za potrebe rekreacije lokalnog stanovništva i za turizam. Propisana namena i ciljevi zaštite prirode treba da se ostvaruju na osnovu programa zaštite i razvoja zaštićenog dobra, kojeg donosi organizacija koja njime gazduje, kao i na osnovu posebno donesenog programa razvoja turizma. Iz ovih razloga treba konstatovati da ustanovljena zaštita na Vršačkim planinama nema ograničenja za razvoj rekreacije i turizma, već, naprotiv, treba da doprinese boljem uređivanju i unapređivanju ekosistema predela.

Biljni svet[uredi | uredi kod]

Vršačke planine

Na području predela izuzetnih odlika registrovano je 1017 vrsta viših biljaka, od kojih se 7 nalazi u Crvenoj knjizi flore Srbije kao retke i ugrožene vrste. U ukupnom šumskom fondu ovih planina najviše su zastupljeni hrastovi, zatim lipa, bagrem, ostali lišćari - bukva, javor i dr., te crni bor. Posebno je značajna velika zastupljenost lipovih i bagremovih šuma, koje u vreme cvetanja daju planinskom prostoru specifična aromatična obeležja, čineći ga u to vreme veoma prijatnim za boravak turista i sakupljanje lekovitih cvetova.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]