Vinko Pribojević

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Della Origine et Successi degli Slavi

Vinko Pribojević (lat. Vincentius Priboevius, rođen polovinom 15. veka, umro nakon 1532) bio je hrvatski humanista, koji se posebno istakao radom na istoriografiji i propagiranju panslavističke ideologije.

Pribojević je rođen na ostrvu Hvaru. Stekao je humanističko obrazovanje, a oko 1522. priključio se dominikanskom redu.

Njegovo najpoznatije delo, pisano na latinskom, jeste govor O poreklu i zgodama Slovena (De origine successibusque Slavorum), u kojem veliča Ilire i stare Slovene kao pretke njemu savremenih dalmatinskih Hrvata. Ovaj govor, koji je verovatno održan u 1525. godine u Veneciji ili u Hvaru, a štampan 1532. u Veneciji, ostavio je snažan utisak na građane Mletačke Republike, pa je govor tokom narednih godina bio nekoliko puta preštampan i na latinskom i na italijanskom jeziku. Strastveno veličanje Slovena, među koje Pribojević ubraja i predslovenske stanovnike Balkana (Ilire, Tračane, Gote itd.), ali i Aleksandra Velikog, Aristotela, Dioklecijana i Hijeronima, te snažan pathos kojim je govor prožet – odigrali su ogromnu ulogu u rađanju panslavističke ideologije. Tada je prvi put ta ideologija formulisana kao koherentan program, koji su dalje razvili Mavro Orbini i Juraj Križanić.

Uz kratak pregled geografije, etnografije i istorije slovenskih naroda, govor donosi opis i istorijat primorskih gradova, posebno Hvara, te veliča domaće ljude koji su se istakli na polju književnosti, nauke itd.

Pribojević je prvi koji je Ilire i ilirski mitologem uključio u hrvatsku i slovensku istoriografiju, zapravo ideologiju, kao štit i branu pred nemačkim, mađarskim i italijanskim nacionalnim i teritorijalnim ambicijama. Pribojevićevo poistovećivanje Slovena i Ilira, te njegovo strastveno veličanje istorijske slave i značaja Ilira ostavili su dubok trag na hrvatsku istoriju.

Premda njegovo delo, sa stanovišta kritičke istoriografije, predstavlja čistu fikciju i zapravo je samo panegirik "slavnoj prošlosti", Pribojevićeve temeljne ideje, bez obzira na to koliko se čudnim danas činile, njegovi su savremenici uzimali veoma ozbiljno. U doba humanizma i renesanse još uvek nije bilo univerzalno definisanog racionalnog i kritičkog naučnog aparata za razlikovanje istine i fikcije u takvim pitanjima kao što su etnogeneza i nacionalni identitet. Zapravo, sve do duboko u 19. vek postojale su razne fantastične teorije o poreklu različitih naroda.

Ovaj izuzetno uticajan čovek, jedan od najvažnijih evropskih i hrvatskih latinista, takođe je i prethodnik hrvatskog Ilirskog pokreta, koji će se razviti u 19. veku, te panslavizma kao pokreta koji će prihvatiti svi slovenski narodi.